{"id":10267,"date":"2020-03-01T02:55:09","date_gmt":"2020-03-01T01:55:09","guid":{"rendered":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/rijeci-papa\/sv-ivan-pavao-ii\/pohod-zupi-svetog-ivana-evandelista-u-spinacetu-18-11-1979\/"},"modified":"2021-08-10T11:00:32","modified_gmt":"2021-08-10T10:00:32","slug":"pohod-zupi-svetog-ivana-evandelista-u-spinacetu-18-11-1979","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/rijeci-papa\/sv-ivan-pavao-ii\/pohod-zupi-svetog-ivana-evandelista-u-spinacetu-18-11-1979\/","title":{"rendered":"Pohod \u017eupi svetog Ivana Evan\u0111elista u Spinacetu 18-11-1979"},"content":{"rendered":"\n

Pohod \u017eupi svetog Ivana Evan\u0111elista u Spinacetu 18-11-1979<\/h1>\n\n
<\/div>\n\n

Sv. Ivan Pavao II<\/h4>\n\n
<\/div>\n\n

Rim, 18. studenog 1979. *<\/strong><\/p>\n\n

Sveti Otac je vodio posebno intezivan razgovor sa predstavnicima neokatekumenskih zajednica, koji vr\u0161e svoj put vjere uz ljude u Spinacetu. I ovdje u \u017eupi sv. Ivana Evan\u0111eliste, kao i u \u017eupi sv. Luke, koju je sv. Otac pohodio pretpro\u0161le nedjelje bili su i neokatekumeni iz \u017eupe Kanadskih mu\u010denika kako bi uveli jedan put vjere. Jedna obitelj katehista itineranata, Giampiero Donnini, sa \u017eenom Annom i k\u0107eri Deborom, do\u0161la je u Spinaceto kako bi pomogla ovu zajednicu koja je jo\u0161 na po\u010detku ponovnog prola\u017eenja puta prema postajanju kr\u0161\u0107anima. Giampiero je u ime svih drugih govorio Papi:<\/em> \n \n\u201eSveti O\u010de, \u2013 po\u010deo je, \u2013 mi smo uistinu sretni i zahvaljujem Gospodinu za va\u0161u nazo\u010dnost ovdje, jer ove zajednice, koje su na Putu u ovoj \u017eupi od 1974., otvaraju put evangelizaciji, kako ste Vi rekli u Apostolskoj pobudnici \u201eCatechesi Tradendae”<\/em>. Oni vr\u0161e dvostruko slu\u017eenje unutar \u017eupe, da bi se ona mogla obnoviti i primiti udaljenih, osobito marksista, ateista, ovisnika o drogama, ljudi koji su, kao ste Vi ve\u010deras rekli u homiliji, o\u010dajni, prazni, za koje \u017eivot nema smisla. Mi O\u010de ponovno otkrivamo da je Isus Krist \u017eiv i uskrsnuo: otkrivamo da se \u017eivi i uskrsli Isus Krist nalazi u svojoj Crkvi, da ima snagu pobijediti smrt u nama. Mi to vidimo O\u010de u na\u0161im brakovima, koje je Gospodin zaista iz ni\u010dega obnovio: bili smo me\u0111usobno razdijeljeni, a Gospodin nam je dao da shvatimo da je obra\u0107enje, kako ste Vi nedavno rekli u jednom govoru kardinalima, temeljno djelo Crkve: obra\u0107enje u svjetlu Drugog vatikanskog sabora. Eto, O\u010de, mi na tom radimo, poma\u017eemo ovom \u017eupniku koji nas je 1974. pozvao da slu\u017eimo u \u017eupi, ne kao neki pokret, nego da bi se ona mogla pripremiti za prihva\u0107anje udaljenih, ovih ljudi koji vi\u0161e nemaju nade, a pitaju se \u010demu \u017eivjeti; da bi mogli na ovaj na\u010din otkriti svoje kr\u0161tenje, da bi mogli vidjeti da ono nije samo zabilje\u0161ka u matici kr\u0161tenih, ve\u0107 je snaga Bo\u017eja koja nas ponovno ra\u0111a za novi \u017eivot, za \u017eivot djece Bo\u017eje, kako ste Vi rekli vi\u0161e puta, za promjenu naravi.<\/p>\n\n

Za nas je, O\u010de, velika radost dokument koje ste Vi objavili. Doista nam se \u010dini kao jedan dar Duha Svetoga. \u010cini nam se toliko va\u017enim, te su Vas na\u0161i katehisti, Kiko i Carmen, htjeli zamoliti za jednu audijenciju ovdje u Rimu za 5000 katehista za odrasle, od \u010dega bi 800 bila iz Va\u0161e biskupije, a koji vode naprijed ovu obnovu u \u017eupama, kako bi odjek ovog dokumenta mogao do\u0107i do \u017eupnika, kako ne bi slu\u010dajno pro\u0161ao neapa\u017eeno, jer mi uistinu vidimo da Duh Sveti daje Crkvi jedan dar preko Vas. \n \nJo\u0161 ne\u0161to, O\u010de. Mi vr\u0161imo kako vi ka\u017eete u \u201eCatechesi Tradendae”, <\/em>jedno vrlo va\u017eno slu\u017eenje. Rimska biskupija – govorim Vam kao biskupu Va\u0161e biskupije, zahvaljujemo i kardinalu Vikaru, ovdje nazo\u010dnom \u2013 upravo pokre\u0107e tu obnovu: Bog je pobudio itinerantska zvanja. Ima ih preko stotinu, bra\u010dni parovi s djecom, prezbiteri i mladih, mladi\u0107a i djevojaka, koji svoj \u017eivot posve\u0107uju Evan\u0111elju po cijelom svijetu, upravo kako bi pomogli \u017eupama u ovoj obnovi. U ovom trenutku preva\u017ena je liturgija, kao trenutak katehizacije, evangelizacije, jer bez liturgije evangelizacija ostaje mrtva, a zajednica ne raste. Kako mo\u017ee rasti Crkva bez Euharistije? Kako mo\u017ee rasti Crkva, ako nema trenutka u kojem se mo\u017eemo staviti pred Isusa Krista i s njime \u010diniti Pashu? Imati, naime, mogu\u0107nost da On do\u0111e i izvede me iz moje situacije smrti i grijeha da bi me doveo \u017eivotu. Eto zbog \u010dega nam je potrebno da nas primite u posebnu audijenciju \u2013 ako nam dopu\u0161tate, imenovat \u0107emo pet osoba koje vode ovaj Put u Italiji \u2013 kako bismo Vam predo\u010dili ovo iskustvo evangelizacije, da biste bili dionik ove radosti, ali i dionik problema s kojima se neizbje\u017eno susre\u0107emo, i posebno da bismo mogli u\u017eivati u zajedni\u0161tvu s Vama i u Va\u0161em blagoslovu.\u201d<\/p>\n\n

Po\u0161to je zahvalio na rije\u010dima koje mu je upravio Giampiero, Sveti Otac je \u017eelio istaknuti veliki duhovni i evan\u0111eoski sadr\u017eaj rada \u0161to se u tom smislu odvijao u \u017eupi.<\/em><\/p>\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n

Moram vam re\u0107i da se ovdje nalazi jedan gospodin iz Osservatore Romana i zapisao je sve to ste vi ovorili i sada \u0107e zapisati sve \u0161to \u0107u ja re\u0107i\u2026potom \u0107e objaviti sve to i mislim da \u0107e, ukoliko se objavi, sve biti jedan dobitak, uspjeh, jer stvari koje ste govorili su ispravne, dobre, evan\u0111eoske i daju utjehu svima nama. Sve \u0161to ste mi rekli za mene je utje\u0161no, jer pokazuje da Crkva u va\u0161oj \u017eupi, kao i u cijelom Rimu, rimska Crkva, da nije samo administrativna stvarnost, iako s velikom tradicijom, nego da je uistinu \u017eiva stvarnost. Ova \u017eiva stvarnost stvara se preko svakog od nas, kad smo prosvijetljeni milo\u0161\u0107u vjere. Vjera: svi imaju vjeru. Ja mislim da je na svijetu malo onih koji nemaju ni\u0161ta od vjere. Ne\u0161to uvijek imaju. Ali postoje stupnjevi intenzivnosti vjere, njenih korijena u na\u0161oj osobnosti. Dakle moramo raditi da korijeni na\u0161e vjere, na\u0161e osobnosti, na\u0161e savjesti, na\u0161e du\u0161e, postajali uvijek sve dublji. I da tako vjera, izgra\u0111ena u svakom od nas, jaka u svakom od nas, toliko samosvjesna i osobna, postane apostolska. Mislim da je takav \u017eivotni smisao va\u0161ih neokatekumenskih zajednica.<\/p>\n\n

Lijep je i naziv: neokatekumenski, neokatekumenske zajednice. Jer taj naziv poti\u010de nas da mislimo na katekumene koji su se neko\u0107 spremali za kr\u0161tenje, i to kroz dugo vremena, mjesecima i godinama, osobito tijekom korizme. Potom su, tako pripremljeni, primali kr\u0161tenje s velikim \u017earom, s ogromnom rado\u0161\u0107u. Od toga je u tradiciji ostala \u201eBijela nedjelja”, Domenica in albis. <\/em>Obla\u010dili su katekumensku odje\u0107u. Sada nam na neki na\u010din to nedostaje, jer se kr\u0161\u0107ani krste kao mala djeca od tjedna ili od mjesec dana, ovisi o roditeljima. Pomalo nam nedostaje ta ustanova prvotne Crkve, to jest, ona priprema \u0161to nas obvezuje na kr\u0161tenje. Kr\u0161tenje postaje gotova stvar, ali ne sazrela. Tako Neokatekumenski put nastoji upotpuniti pomalo ono \u0161to nam nedostaje. Ljudi i \u017eene, odrasli kao i vi, vra\u0107aju se trenutku svoga kr\u0161tenja i ponovno ga o\u017eivljuju, iznova grade ono \u0161to ve\u0107 postoji u svakom od nas. Mi smo kr\u0161teni, stvarnost kr\u0161tenja postoji u svakom od nas,\u00a0ali valja nanovo vidjeti \u0161to je to kr\u0161tenje, kakva je njegova istinska, nadnaravna, bo\u017eanska, sakramentalna dimenzija, sa svim svojim bogatstvima, sa svim svojim posljedicama.\u00a0Mislim da je to dobar put! Osim toga, vi to \u010dinite u zajednicama, to pro\u017eivljavate u zajednicama.<\/p>\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n

Nije to neki samotni proces, nego je proces u zajednici, u zajedni\u0161tvu. S rado\u0161\u0107u pro\u017eivljavate otkri\u0107e kr\u0161tenja, njegovo pravo zna\u010denje, njegovu punu stvarnost; zajedno, zajedno! Tako se Duh koji pro\u017eima svakoga od nas prenosi na druge, dolazi do razmjene iskustava, gorljivosti, radosti. To se o\u010dituje u molitvi, a i u pjesmama; ove zajednice pjevaju, i kako pjevaju! \n \nZato je sigurno za \u017eupu jedna takva zajednica, istinski kvasac, jer kako ste rekli, zaista je mnogo onih koji su do\u0161li izdaleka, ali isto tako ima mnogo onih koji \u017eive daleko od Crkve, koji \u017eive u raznim ideologijama, koji su zaokupljeni raznim brigama.<\/p>\n\n

Potrebno je da drugi, koji su svjesni zna\u010daja kr\u0161tenja, \u017eive blizu njih, kako bi im pokazali smjer prema shva\u0107anju ovoga. U velikoj ve\u0107ini i oni su kr\u0161teni. Ne mislim da bi u ovoj \u017eupi bilo mnogo nekr\u0161tenih. Iako jednom kr\u0161teni, njihovo je kr\u0161tenje vi\u0161e manje mrtvo, kao da je mrtvo! Potrebni su drugi, su-\u017eupljani, koji dolaze i \u010dine da o\u017eivi ovo kr\u0161tenje u njihovim prijateljima, u njihovim susjedima itd. Onda je to istinski kvasac. Kvasac mora pro\u017eeti tijesto, kako ka\u017ee Krist u Evan\u0111elju. Pa, mislimo da mo\u017eete napisati \u010ditav na\u0161 govor … nazovimo ga u Osservatore Romano. Pa, blagoslov svim srcem: svakome od vas, va\u0161im obiteljima i zajednicama.<\/p>\n\n

(*) Cfr. \u00abL’Osservatore Romano\u00bb, 19-20 studenog 1979.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pohod \u017eupi svetog Ivana Evan\u0111elista u Spinacetu 18-11-1979 Sv. Ivan Pavao II Rim, 18. studenog 1979. * Sveti Otac je vodio posebno intezivan razgovor sa predstavnicima neokatekumenskih zajednica, koji vr\u0161e svoj put vjere uz ljude u Spinacetu. I ovdje u \u017eupi sv. Ivana Evan\u0111eliste, kao i u \u017eupi sv. Luke, koju je sv. Otac pohodio pretpro\u0161le nedjelje bili su i neokatekumeni iz \u017eupe Kanadskih mu\u010denika kako bi uveli jedan put<\/p>\n

Nastavi \u010ditati<\/a><\/div>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"parent":9680,"menu_order":4,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-10267","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/10267","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=10267"}],"version-history":[{"count":26,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/10267\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":14651,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/10267\/revisions\/14651"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/9680"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=10267"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}