{"id":10468,"date":"2020-03-02T02:19:24","date_gmt":"2020-03-02T01:19:24","guid":{"rendered":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/rijeci-papa\/sv-ivan-pavao-ii\/pohod-zupi-nase-gospe-presvetog-sakramenta-i-svetih-kanadskih-mucenika-2-11-1980\/"},"modified":"2021-08-10T11:00:55","modified_gmt":"2021-08-10T10:00:55","slug":"pohod-zupi-nase-gospe-presvetog-sakramenta-i-svetih-kanadskih-mucenika-2-11-1980","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/rijeci-papa\/sv-ivan-pavao-ii\/pohod-zupi-nase-gospe-presvetog-sakramenta-i-svetih-kanadskih-mucenika-2-11-1980\/","title":{"rendered":"Pohod \u017eupi Na\u0161e Gospe Presvetog Sakramenta i Svetih Kanadskih Mu\u010denika 2-11-1980"},"content":{"rendered":"\n

Pohod \u017eupi Na\u0161e Gospe Presvetog Sakramenta i Svetih Kanadskih Mu\u010denika 2-11-1980<\/h1>\n\n
<\/div>\n\n

Sv. Ivan Pavao II<\/h4>\n\n
<\/div>\n\n

Rim, 2. studenog 1980. *<\/strong><\/p>\n\n

U nedjelju 2. studenog, Sveti Otac je pohodio rimsku \u017eupu: Na\u0161e Gospe od Presvetog Sakramenta i Svetih kanadskih mu\u010denika u Villa Massimo. Papa je u crkvi slavio euharistiju u nazo\u010dnosti kardinala Polettija i Roya, te pomo\u0107nog biskupa Oscara Zanera i \u017eupne zajednice.<\/em>Zatim je Papa si\u0161ao u kriptu \u017eupne crkve u vrlo sugestivan ambijent, kakvim ga je u\u010dinio veliki\u00a0krsni studenac, \u010diji se bazen otvara na podu, odakle izbija izvor vode. Na suprotnoj strani je\u00a0katedra, oslonjena na drugi pan\u00f2 oslikan svetim prizorima. Pred katedrom je\u00a0veliki stol\u00a0na kojem blista\u00a0uskrsna svije\u0107a. Uokolo najmanje pet stotina osoba: bra\u0107e i sestara iz neokatekumenskih zajednica, koji su ve\u0107 dvanaest godina na svome Putu u ovoj \u017eupi pod vodstvom njihovog prvog katehista Kika Arguella, koji je do\u0161ao iz \u0160panjolske i odavdje dosegao do mnoge bra\u0107e u Rimu i diljem svijeta. Sa bra\u0107om iz zajednica bio je tako\u0111er i biskup Franca u Brazilu, mons. Diogenes da Silva Matthes.<\/em>Otac Guglielmo Amadei predstavio je Svetom Ocu jedanaest zajednica koje trenutno \u010dine Put: prva je nastala 1968., a zadnje dvije, nastale su pro\u0161log Uskrsa. Otac Amadei je naglasio veliki doprinos koji katehisti proiza\u0161lih iz ovih zajednica pru\u017eaju pastoralnom planu \u017eupe koji je potpuno usredoto\u010den na evangelizaciju, a tako\u0111er i mnogim drugim rimskim \u017eupama, te u Italiji i drugim zemljama na nekoliko kontinenata.<\/em>Potom je uzeo rije\u010d Kiko Arg\u00fcello, prvi katehist Neokatekumenskog puta koji je iscrpno govorio o svom duhovnom iskustvu i dugom itinerariju \u0161to ga je izvr\u0161io dok je stigao do obra\u0107enja:<\/em><\/p>\n\n

\u201eGospodin je dopustio da iskusim \u0161to je to apsurd, ateizam, dok mi nije iskazao svoje milosr\u0111e; poni\u017eavao me dok me nije ponizio dotle da sam ga molio za pomo\u0107, i kasnije, on me je odveo da \u017eivim me\u0111u siromasima, a da nisam znao koji je uistinu Gospodinov put. Po\u0161ao sam \u017eivjeti sa siromasima, madridskim baraka\u0161ima, ne znaju\u0107i da Bog ima jedan plan pred kojim sam danas i ja zapanjen, zadivljen i prestra\u0161en, jer znam da to ne ide bez velikih trpljenja.\u201d<\/p>\n\n

Zatim je Kiko govorio o velikom naporu oko katehetske i teolo\u0161ke sinteze, na \u0161to su ga prisilili skromni ljudi koji su ga slu\u0161ali, a nisu mogli razumjeti apstrakcije. Uz pomo\u0107 Carmen Hern\u00e1ndez, i na tragu Sabora, kvasac ro\u0111en u Kikovom srcu pretvorio se je u itinerarij vjere, u postupni katekumenat, u etapama, u apsolutnoj poslu\u0161nosti, a \u017eupama se nudi pomo\u0107 kroz kateheze: u kr\u0161\u0107ansku zajednicu dovesti odrasle ljude, da bi potpuno \u017eivjeli Evan\u0111elje preko otkri\u0107a kr\u0161tenja.<\/em> \n \nSveti Otac je, duboko zainteresiran za dugo pripovijedanje duhovnog iskustva Kika Arg\u00fcella i po\u010detaka Neokatekumenskog puta, i sam govorio dugo, produbljuju\u0107i, sa iskreno\u0161\u0107u i u duhu ljubavi, eklezijalni smisao neokatekumenskih zajednica. Rekao je izme\u0111u ostalog:<\/em><\/p>\n\n

1.\u00a0Prije\u00a0svega\u00a0\u017eelim\u00a0vam\u00a0re\u0107i\u00a0da\u00a0vas\u00a0volim dok vas gledam tako brojne, okupljene zajedno: odrasle, mlade, mali\u0161ane s va\u0161im sve\u0107enicima. Volim vas. Sa zanimanjem sam pratio informacije koje mi je dao va\u0161 prezbiter. Moram vam re\u0107i da ovo nije prvi put da \u010dujem njegovu rije\u010d pa i njegovo odu\u0161evljenje neokatekumenskim pokretom koji, budu\u0107i da je \u201eput\u201d, tako\u0111er je i pokret. Zatim sam tako\u0111er sa zanimanjem slu\u0161ao svjedo\u010danstvo va\u0161eg prvog katehista. \n \n\u0160to vam mogu re\u0107i? Prije svega ovo:\u00a0rije\u010d koja se najvi\u0161e ponavljala bila je rije\u010d vjera. I svi vi ste vjernici; ho\u0107u re\u0107i: imate vjeru. Tu je jo\u0161 ne\u0161to vi\u0161e: mnogi imaju vjeru,\u00a0ali vi ste pre\u0161li jedan put da biste otkrili svoju vjeru, da biste otkrili bo\u017eansko blago \u0161to ga nosite u sebi, u svojim du\u0161ama. I otkrili ste to,\u00a0otkrivaju\u0107i tajnu kr\u0161tenja. Istina je da u svijetu ima mnogo kr\u0161tenih. Sigurno, oni su jo\u0161 uvijek manjina me\u0111u gra\u0111anima svijeta, ali ima ih mnogo. Ne znam koliko ih je me\u0111u tim kr\u0161tenima koji su svjesni svoga kr\u0161tenja, ne samo \u010dinjenice da su kr\u0161teni, nego \u0161to zna\u010di biti kr\u0161ten, \u0161to zna\u010di kr\u0161tenje.<\/p>\n\n

Evo: cesta ili put otkri\u0107a vjere preko kr\u0161tenja jest put \u0161to ga svi nalazimo u nau\u010davanju Kristovu, u Evan\u0111elju. Tu cestu nalazimo, i rekao bih jo\u0161 produbljenije, kroz razmi\u0161ljanje, u poslanicama Sv. Pavla. On nam je pokazao beskrajnu dubinu otajstva kr\u0161tenja, \u0161to zna\u010di ovo uranjanje u krsnu vodu, uspore\u0111uju\u0107i ga sa uranjanjem u smrt Kristovu, smrt koja nam je donijela otkupljenje i smrt koja nam donosi uskrsnu\u0107e. Na taj je na\u010din \u010ditavo vazmeno otajstvo kao sa\u017eeto u sakramentu, ho\u0107u re\u0107i u otajstvu kr\u0161tenja. \nEvo, otkriti duboku dinamiku na\u0161e vjere zna\u010di otkriti puni sadr\u017eaj na\u0161eg kr\u0161tenja. Ako dobro shva\u0107am, va\u0161 Put u biti sastoji se u ovome: otkriti tajnu kr\u0161tenja, otkriti njegov puni sadr\u017eaj i tako otkriti \u0161to zna\u010di biti kr\u0161\u0107anin, vjernik. Mo\u017eemo re\u0107i da je ovo otkri\u0107e na crti tradicije, da ima apostolske, pavlovske, evan\u0111eoske korijene. Ovo je otkri\u0107e ujedno i originalno. Tako je uvijek bilo, jest i tako \u0107e uvijek biti. Svaki put kada neki kr\u0161\u0107anin otkrije dubinu otajstva svoga kr\u0161tenja, vr\u0161i posve originalni \u010din, \u0161to se ne mo\u017ee u\u010diniti nego samo uz pomo\u0107 Kristove milosti, uz pomo\u0107 svjetla Duha Svetoga, budu\u0107i da je to otajstvo, budu\u0107i da je to bo\u017eanska stvarnost, nadnaravna stvarnost, pa je naravni \u010dovjek nije sposoban shvatiti, otkriti, \u017eivjeti je. Kao zaklju\u010dak valja re\u0107i: svi vi koji ste primili milost da otkrijete dubinu, punu stvarnost svoga kr\u0161tenja, morate biti veoma zahvalni djelitelju milosti, Duhu Svetome koji vam je udijelio takvo svjetlo, pomo\u0107 milosti da postignete ovaj dar jednom i da potom nastavite. Ovo je zavr\u0161etak prvog dijela razmi\u0161ljanja.<\/p>\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n

2. Evo vam ukratko i drugog dijela: otkriti kr\u0161tenje kao po\u010detak na\u0161eg kr\u0161\u0107anskog \u017eivota, na\u0161eg uranjanja u Boga, u Boga \u017eivoga, u otajstvo otkupljenja, u pashalno otajstvo, otkriti na\u0161e kr\u0161tenje kao po\u010detak na\u0161eg jednostavno kr\u0161\u0107anskog \u017eivota; mora biti po\u010detak otkrivanja \u010ditavog na\u0161eg kr\u0161\u0107anskog \u017eivota, korak po korak, dan po dan, tjedan po tjedan,\u00a0 period \u017eivota po period \u017eivota jer kr\u0161\u0107anski je \u017eivot dinami\u010dan proces. Obi\u010dno se po\u010dinje s kr\u0161tenjem mali\u0161ana, djece malo poslije ro\u0111enja, ali onda rastu: raste \u010dovjek, mora rasti i kr\u0161\u0107anin. Onda se otkri\u0107e kr\u0161tenja mora projicirati na \u010ditav \u017eivot, na sve vidove \u017eivota; mora se tako\u0111er vidjeti, na temelju ovog sakramentalnog po\u010detka na\u0161eg \u017eivota, \u010ditava sakramentalna dimenzija na\u0161eg \u017eivota jer sav \u017eivot ima vi\u0161estruku sakramentalnu dimenziju. \n \nPostoje sakramenti inicijacije: kr\u0161tenje, potvrda, da se dostigne punina, sredi\u0161nja to\u010dka takve inicijacije je u Euharistiji. Dobro pak znamo da su crkveni Oci govorili o sakramentu pokore kao o novom kr\u0161tenju, kao o drugom kr\u0161tenju, drugom, tre\u0107em, desetom, itd. \n \nMo\u017eemo tako\u0111er govoriti i o zadnjem kr\u0161tenju ljudskog \u017eivota, o sakramentu bolesnika; postoje i sakramenti zajedni\u010dkog \u017eivota: sve\u0107eni\u0161tvo, brak. Kr\u0161\u0107anski \u017eivot ima sakramentalnu strukturu, pa otkri\u0107e vlastitog kr\u0161tenja treba uklju\u010diti u tu strukturu koja je u biti posve\u0107uju\u0107a, jer sakramenti otvaraju put Duhu Svetome. Krist nam je dao Duha Svetoga u njegovoj apsolutnoj punini.<\/p>\n\n

Potrebno je samo otvoriti srca, treba napraviti put.\u00a0Sakramenti prave put Duhu Svetome koji djeluje u na\u0161im du\u0161ama, u na\u0161im srcima, u na\u0161oj \u010dovje\u010dnosti, u na\u0161oj osobnosti, nanovo nas izgra\u0111uje,\u00a0stvara novog \u010dovjeka. \n \nEvo,\u00a0ovaj put, put vjere, put iznova otkrivenog kr\u0161tenja mora biti put novog \u010dovjeka. Ovaj \u010dovjek vidi kakav je pravi razmjer, ili bolje, nerazmjer njegova stvorenog bi\u0107a, njegove stvorenosti s obzirom na Boga stvoritelja, na njegovo beskrajno veli\u010danstvo, na Boga otkupitelja, na Boga svetoga i posve\u0107uju\u0107ega, i nastoji se ostvariti u toj perspektivi. Evo, tako se name\u0107e moralni vid \u017eivota, koji mora biti drugi, pa\u010de, rekao bih, isti plod ako se nanovo otkrije sakramentalna struktura na\u0161eg kr\u0161\u0107anskog \u017eivota: sakramentalna zna\u010di zapravo posve\u0107uju\u0107a. Mora se ujedno otkriti i eti\u010dka struktura jer ono \u0161to je sveto uvijek je i dobro, ne dopu\u0161ta zlo, grijeh. Da, Sveti, Najsvetiji od svih, Krist, prima gre\u0161nike, prihva\u0107a ih, ali zato da ih u\u010dini svetima. Evo, sve je ovo program. I tako imamo drugu to\u010dku, drugi zaklju\u010dak: otkrivaju\u0107i kr\u0161tenje kao po\u010detak na\u0161eg kr\u0161\u0107anskog \u017eivota u svoj njegovoj dubini, moramo otkriti i posljedice, korak po korak, u \u010ditavom na\u0161em kr\u0161\u0107anskom \u017eivotu. Evo, moramo \u010diniti put,\u00a0moramo \u010diniti put.<\/p>\n\n

3. Tre\u0107a to\u010dka: ovo otkri\u0107e mora postati u nama kao\u00a0kvasac. Ovaj se kvasac pokazuje, postaje tijelo, postaje \u017eivot, u ostvarivanju na\u0161eg osobnog kr\u0161\u0107anstva, u izgradnji, ako mo\u017eemo tako re\u0107i, novog \u010dovjeka. Ali taj se kvasac ostvaruje i u\u00a0apostolskoj dimenziji. Mi smo poslani. Crkva je apostolska, ne samo utemeljena na apostolima, nego i u \u010ditavom svome tijelu pro\u017eeta apostolskim duhom, apostolskom karizmom. \n \nSigurno, taj apostolski duh mora uvijek biti uskla\u0111en sa dru\u0161tvenom, zajedni\u010darskom dimenzijom \u010ditavoga tijela, pa je zato Krist i ustanovio hijerarhiju. Crkva ima svoju hijerarhijsku strukturu, kako nas podsje\u0107a II. vatikanski sabor u svom temeljnom dokumentu\u00a0Lumen Gentium.<\/em>\u00a0Problem kvasca i apostolata: evo tre\u0107e to\u010dke.<\/p>\n\n

4. Zadnja to\u010dka. Mogle bi biti i druge to\u010dke, ali ja ho\u0107u zavr\u0161iti s ovom. Predragi, mi\u017eivimo u doba\u00a0u kojem se osje\u0107a i \u017eivi iskustvo radikalnog su\u010deljavanja u kojem se isku\u0161ava radikalno su\u010deljavanje \u2013 i ja to ka\u017eem, jer je to i moje iskustvo kroz toliko godina \u2013\u00a0radikalno su\u010deljavanje koje se posvuda name\u0107e. I to ne u jednom jedinom izdanju, ima ih raznih u svijetu: vjera i protuvjera, Evan\u0111elje i protuevan\u0111elje, Crkva i protucrkva, Bog i protubog, ako se tako mo\u017ee re\u0107i. Ne postoji neki protubog, ne mo\u017ee postojati protubog, ali mo\u017ee postojati jedan protubog u \u010dovjeku, u \u010dovjeku se mo\u017ee stvoriti radikalno nijekanje Boga. Evo, mi \u017eivimo ovo povijesno iskustvo, i to vi\u0161e nego u prethodnim vremenima.\u00a0U ovo na\u0161e doba potrebno nam je iznova otkriti radikalnu vjeru, radikalno shva\u0107enu, radikalno \u017eivljenu i radikalno ostvarenu. Nama je potrebna takva vjera. Ja se nadam da je va\u0161e iskustvo nastalo u takovoj perspektivi i da mo\u017ee voditi do zdrave radikalizacije na\u0161eg kr\u0161\u0107anstva, na\u0161e vjere, do autenti\u010dnog evan\u0111eoskog radikalizma. I zato vam je potrebno da imate veliki duh, veliku samokontrolu i tako\u0111er, kako je rekao va\u0161 prvi katehist, veliku poslu\u0161nost Crkvi. Tako se uvijek radilo. Ovo svjedo\u010danstvo pru\u017eili su sveci. Ovaj dokaz je dao i sveti Franjo, ovaj dokaz su dali razni karizmatici u raznim razdobljima Crkve. Potreban je ovaj radikalizam, rekao bih ova radikalizacija vjere. Da, ali ona mora uvijek biti uklju\u010dena u cjelinu Crkve, u \u017eivot Crkve, u vodstvo Crkve jer je Crkva u svojoj cjelini primila Duha Svetoga od Krista preko apostola poslije njegova uskrsnu\u0107a. \n \nVidim da se vi susre\u0107ete, ja s\u00e2m sam vas sreo u raznim \u017eupama Rima, razne skupine, ali \u010dini mi se da je ovdje najbrojnija skupina. Zbog toga govorim malo du\u017ee i bez neke posebne priprave, ali koja ipak uvijek postoji u mojoj pameti i u mome srcu. Nije ovo, recimo, govor U\u010diteljstva, to je prigodni pastoralni govor.<\/p>\n\n

Ova radost koja se susre\u0107e u va\u0161im sredinama, u va\u0161im pjesmama, u va\u0161em pona\u0161anju, ova radost mo\u017ee biti sigurno znak ju\u017enja\u010dkog temperamenta, ali ja se nadam da je ona plod Duha, i \u017eelim vam da bude takvom. Da, Crkva je potrebna radosti jer radost sa svojim raznim izra\u017eajima otkriva sre\u0107u. Evo, ovdje se \u010dovjek nalazi pred svojim temeljnim pozivom, mo\u017eemo re\u0107i kao naravnim: \u010dovjek je stvoren za sre\u0107u, da bude sretan. Ako \u010dovjek vidi ovu sre\u0107u, ako je susretne u izrazima radosti, mo\u017ee zapo\u010deti jedan put. Ali i ovdje vam moram re\u0107i: pjesme, da, dobro; va\u0161i izrazi radosti, dobro, ali za ovaj Put Duh je onaj koji daje po\u010detak.<\/p>\n\n

Evo, vi\u0161e-manje, to je sve \u0161to sam htio i mogao vam re\u0107i u ovoj prigodi, i mislim da sam vam rekao dosta, a mo\u017eda i previ\u0161e.<\/p>\n\n

Podjeljujem vam svoj blagoslov zajedno s prisutnim kardinalima i biskupima.<\/p>\n\n

(*)Cfr. \u00abL\u2019Osservatore Romano\u00bb, 3-4 novembre 1980, con integrazioni dalla registrazione.<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pohod \u017eupi Na\u0161e Gospe Presvetog Sakramenta i Svetih Kanadskih Mu\u010denika 2-11-1980 Sv. Ivan Pavao II Rim, 2. studenog 1980. * U nedjelju 2. studenog, Sveti Otac je pohodio rimsku \u017eupu: Na\u0161e Gospe od Presvetog Sakramenta i Svetih kanadskih mu\u010denika u Villa Massimo. Papa je u crkvi slavio euharistiju u nazo\u010dnosti kardinala Polettija i Roya, te pomo\u0107nog biskupa Oscara Zanera i \u017eupne zajednice. Zatim je Papa si\u0161ao u kriptu \u017eupne crkve<\/p>\n

Nastavi \u010ditati<\/a><\/div>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"parent":9680,"menu_order":7,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-10468","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/10468","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=10468"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/10468\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":14521,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/10468\/revisions\/14521"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/9680"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=10468"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}