{"id":11679,"date":"2020-05-22T11:05:13","date_gmt":"2020-05-22T10:05:13","guid":{"rendered":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/rijeci-papa\/sv-ivan-pavao-ii\/posebna-audijencija-na-sastanku-pokora-i-pomirenje-10-2-1983\/"},"modified":"2020-09-02T13:21:40","modified_gmt":"2020-09-02T12:21:40","slug":"posebna-audijencija-na-sastanku-pokora-i-pomirenje-10-2-1983","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/rijeci-papa\/sv-ivan-pavao-ii\/posebna-audijencija-na-sastanku-pokora-i-pomirenje-10-2-1983\/","title":{"rendered":"Posebna audijencija na sastanku \u00abPokora i Pomirenje\u00bb 10-2-1983"},"content":{"rendered":"\n

Posebna audijencija na sastanku \u00abPokora i Pomirenje\u00bb 10-2-1983<\/h1>\n\n
<\/div>\n\n

Sv. Ivan Pavao II.<\/h4>\n\n
<\/div>\n\n

Rim, 10. velja\u010de 1983. <\/strong><\/p>\n\n

\u0160ezdeset biskupa i oko dvije tisu\u0107e sve\u0107enika, od kojih mnogi <\/em>su <\/em>\u017eupnici, koji dolaze iz najrazli\u010ditijih dijelova svijeta, sudjelovali su na sastanku s Papom 10. velja\u010de u Vatikanskoj dvorani Pavla VI. Svi su sudjelovali u skup\u0161tini koja je u Rimu zapo\u010dela kako bi razmatrali o temi sljede\u0107e biskupske sinode: \u201ePomirenje i pokore u \u017eivotu Crkve.\u201c Sastanak su organizirale Neokatekumenske zajednice koje ve\u0107 postoje u 2200 \u017eupa u 502 biskupije i 70 nacija. \u00a0Inicijator Neokatekumenskog puta Kiko Arg\u00fcello predstavio je sudionicima Svetom Ocu, a papa je odr\u017eao sljede\u0107i govor:<\/em><\/p>\n\n

Predraga bra\u0107o! \n \n1. Radostan sam \u0161to mi je danas omogu\u0107eno da se susretnem sa skupinom pripadnika \u201eNeokatekumenskih zajednica\u201c koji su se sastali u Rimu da zajedno razmi\u0161ljaju o \u201ePomirenju i pokori u poslanju Crkve\u201c, a \u0161to je tema skore Sinode biskupa.\u00a0Pozdravljam biskupe, \u017eupnike i sve\u0107enike ovdje prisutne koji su ovom prigodom do\u0161li iz svih kontinenata.\u00a0Moja rije\u010d \u017eeli biti rije\u010d razmi\u0161ljanja o duhovnom i crkvenom iskustvu koje namjerava ispuniti da vam bude poticaj uvijek sve ve\u0107em zalaganju u davanju – unutar konteksta suvremenog svijeta – jasnog i iskrenog primjera duboke kr\u0161\u0107anske vjere, trajno \u017eivljene u intimnom, pou\u010dljivom i veselom zajedni\u0161tvu s pastirima Crkve.<\/p>\n\n

Vi \u017eelite dati temeljno svjedo\u010danstvo navje\u0161taja evan\u0111eoske poruke kojoj je sredi\u0161te: navijestiti da je Isus iz Nazareta Mesija, Gospodin, Sin Bo\u017eji, utjelovljen, umro i uskrsnuo radi na\u0161eg spasenja. \u201eEvangelizacija – rekao je Pavao VI – uvijek \u0107e sadr\u017eati… kao temelj, sredi\u0161te i ujedno vrhunac svoje dinami\u010dnosti jasan navje\u0161taj da je u Isusu Kristu, Sinu Bo\u017ejemu koji je postao \u010dovjekom, koji je umro i uskrsnuo, ponu\u0111eno spasenje svakom \u010dovjeku kao dar milosti i milosr\u0111a od samoga Boga\u201c. (Apost. Pobudnica Evangelii nuntiandi, 27). Jedna od tipi\u010dnih oznaka va\u0161e zajednice jest upravo evangelizacija koja se obnavlja u zemljama i sredinama koje ili jesu ili nisu nikada \u010dule kr\u0161\u0107anski navje\u0161taj, ili su postale gluhe i zatvorene za takav navje\u0161taj zbog toga \u0161to su prevladale ideologije, shva\u0107anje, stavovi odbijanja ili indiferentizma naspram samom \u201eproblemu Boga\u201c. Evo, za\u0161to vi namjeravate pripremiti i formirati katehiste koji \u0107e morati prije svega, nastojati produbiti osobno pro\u017eivljavanje Kristova otajstva da bi onda i druge u\u010dinili njegovim sljedbenicima. U Apostolskoj pobudnici o katehezi u na\u0161e vrijeme napisao sam: \u201eKatehizirati, na jedan odre\u0111eni na\u010din, zna\u010di nekoga dovesti da istra\u017euje ovo otajstvo u svim njegovim dimenzijama… otkriti u Kristovoj osobi cijeli vje\u010dni Bo\u017eji plan koji se u njoj (osobi) ispunja… kona\u010dna je svrha kateheze da nekoga stavi ne samo u dodir nego i u zajedni\u0161tvo, u intimnost s Isusom Kristom. On jedini mo\u017ee dovesti do ljubavi prema Ocu i Duhu i mo\u017ee nas u\u010diniti dionicima u \u017eivotu Svetoga Trojstva\u201c. (Apost. Pobudn. Catechesi Trandendae, 5).<\/p>\n\n

Poznato mi je zalaganje va\u0161ih zajednica u hvalevrijednom djelu kateheza. U ovim godinama Biskupske konferencije poja\u010dale su svoje napore u ovom poslu izuzetnog zna\u010denja za sam \u017eivot Bo\u017ejeg naroda. Ako slijedite metode, upute, planove, tekstove koje vam daju biskupi, kao i to ako vr\u0161ite slu\u017ebu kateheze u zajedni\u0161tvu i discipline Crkve, s obzirom na temeljnu slu\u017ebu biskupa i prezbitera u zajednici s njime, bit \u0107e to dragocjena pomo\u0107 za va\u0161u katehezu na svim razinama i zacijelo \u0107e vam pribaviti velike duhovne plodove me\u0111u vjernicima. Specifi\u010dna svrha svakog djela i oblika kateheze bit \u0107e: u\u010diniti da proklije, raste, da se razvija sjeme vjere koje je Duh Sveti polo\u017eio u prvom navje\u0161taju i koje je djelotvorno preneseno kr\u0161tenjem. <\/p>\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n

2. Vi u svojim zajednicama \u017eelite produpsti – ne samo na teoretskoj razini, nego na posve poseban na\u010din na \u017eivotnoj razini – zna\u010denje, vrijednost, bogatstvo, zahtjeve kr\u0161tenja, sakramenta koji je nu\u017eni uvjet za spasenje; koji nas sjedinjuje sa smr\u0107u, pokopanjem i uskrsnu\u0107em Spasiteljevim; koji \u010dini da \u017eivimo \u017eivotom samoga Krista; koji kr\u0161tenika preobra\u017eava u hram Duha, u posinovljeno dijete nebeskog Oca, u brata i ba\u0161tinika Kristova, u ud Tijela Kristova, a to je Crkva. Takovo je produbljivanje usmjereno prema otkri\u0107u i vrednovanju bogatstava vlastitih kr\u0161tenja koje je, u pravilu, primljeno u djetinjstvu, ali prema kojemu se mora odnositi ne kao prema nekom pravnom \u010dinu nego kao prema stvarnom temeljnom \u010dinu \u010ditavog kr\u0161\u0107anskog \u017eivota. Njeguju\u0107i ono \u0161to bismo mogli nazvati \u201ekrsna duhovnost\u201c, vi namjeravate potaknuti, usmjeriti, oploditi va\u0161 put vjere kao logi\u010dan razvoj unutarnjih zahtjeva sakramenta kr\u0161tenja tako da va\u0161e svjedo\u010denje bude uvijek sve autenti\u010dnije, iskrenije, dosljednije, djelotvornije, i da biste mogli uvijek biti sve vi\u0161e raspolo\u017eivi spremno odgovoriti Bo\u017ejem pozivu. <\/p>\n\n

Takova raspolo\u017eivost mora se o\u010ditovati u trajnom meditiranju i u pobo\u017enom oslu\u0161kivanju Svete predaje i Svetog Pisma koji \u010dine \u201ejedan sveti poklad Rije\u010di Bo\u017eje povjerene Crkvi\u201c. (Dogmat. Konstitucija Dei Verbum, 10). Iz toga slijedi zahtjev za trajnim i ozbiljnim radom na osobnom i zajedni\u010dkom, produbljivanju, Rije\u010di Bo\u017eje i nauka crkvenog U\u010diteljstva, pa i sudjelovanjem na ozbiljnim biblijskim i teolo\u0161kim te\u010dajevima. Takova predanost u\u010denju i razmi\u0161ljanje pokazuje se veoma potrebnom za onoga koji, budu\u0107i da prihva\u0107a du\u017enost katehiste, mora hraniti svoju bra\u0107u solidnom duhovnom hranom. Imajte uvijek na pameti sve\u010danu i sna\u017enu rije\u010d Drugog ekumenskog vatikanskog koncila: \u201eCrkva je uvijek \u010dastila bo\u017eanska pisma sli\u010dno kao i samo Gospodinovo Tijelo, budu\u0107i da – osobito u svetoj liturgiji – ne prestaje uzimati i pru\u017eati vjernicima kruh \u017eivota tako sa stola rije\u010di Bo\u017eje kako sa stola Tijela Kristova\u201c. (Dogm. Konst. Dei Verbum, 21).<\/p>\n\n

Od Krista Rije\u010di ka Kristu Euharistiji, jer Euharistijska je \u017ertva izvor, sredi\u0161te i vrhunac svega kr\u0161\u0107anskog \u017eivota. Slavite Euharistiju, a nadasve Pashu, s pravom pobo\u017eno\u0161\u0107u, s velikim dostojanstvom, ljubavlju za liturgijske obrede Crkve, s to\u010dnim opslu\u017eivanjem propisa koje su odredile nadle\u017ene vlasti, sa \u017eeljom da budete u zajedni\u0161tvu sa svom bra\u0107om. <\/p>\n\n

3. Va\u0161a se raspolo\u017eivost Bo\u017ejem pozivu mora o\u010ditovati tako\u0111er i u trajnoj, neumornoj dnevnoj molitvi, koja je prije svega izraz klanjanja \u0161to ga krhki, slabi \u010dovjek, svjestan da njegova opstojnost nije nu\u017ena nego uvjetovana i da je on stvorenje, iskazuje Bogu, Transcedentnomu, Beskrajnomu, Svemogu\u0107emu, Stvoritelju, ali tako\u0111er ljubaznom i milosrdnom Ocu; molitva koja, prema tome, postaje tako\u0111er intiman i ljubaznom razgovor izme\u0111u sina i Oca. Molitva koja postaje zborna, Pater noster – O\u010dena\u0161<\/em> \u0161to nas je nau\u010dio Isus; molitva koja postaje sve\u010dano i svjesno ispovijedanje kr\u0161\u0107anske vjere u Vjerovanju ili Apostolskom simbolu; molitva koja u Psalmima nalazi razne slo\u017eene unutarnje nijanse s kojima se molitelj – narod Obe\u0107anja, novi izabrani narod, to jest Crkva, kr\u0161\u0107anin u raznim duhovnim situacijama – mo\u017ee obratiti Bogu, svojoj nadi, svojoj hridini, svome spasenju: \u201eAko Psalam moli, ka\u017ee nam sveti Augustin, molite i vi; ako pla\u010de pla\u010dite i vi; ako klik\u0107e klik\u0107ite i vi; ako se nada, nadajte se i vi; ako se boji, bojite se i vi. Sve \u0161to je ovdje napisano, na\u0161e je ogledalo\u201c. (Enarr. in Ps. \/Tuma\u010denje Psalama\/ XXX, II, s. 111, 1: CCL 38,213).<\/p>\n\n

4. Va\u0161a raspolo\u017eivost Bo\u017ejem pozivu o\u010dituje se i u ostvarivanju, iz dana u dan, zahtjevnih Isusovih rije\u010di: \u201eObratite se i vjerujte Evan\u0111elju\u201c. (Mk 1,15). Ovo obra\u0107enje, ova \u201epromjena mentaliteta\u201c jest prije svega odbacivanje pravoga zla, grijeha koji nas udaljuje od Boga. Ovo obra\u0107enje je trajni put povratka u O\u010devu ku\u0107u, kao \u0161to je onaj rasipnog sina (Usp. Lk 15,11-32). Ovo obra\u0107enje nalazi svoj spasonosni znak u sakramentu pokore ili pomirenja. \u201eSloboda od grijeha – napisao sam u Buli kojom sam zakazao Jubilej za 1950. obljetnicu Otkupljenja – je… plod i prvi zahtjev vjere u Krista Otkupitelja i u njegovu Crkvu… za slu\u017ebu ove slobode Gospodin Isus je ustanovio u svojoj Crkvi sakramenat pokore, da se oni koji su poslije kr\u0161tenja po\u010dinili grijeh pomire s Bogom kojega su uvrijedili i s njegovom Crkvom koju su ranili\u201c. (Bula Aperite portas, 5).<\/p>\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n

Slu\u017eba pomirenja – ovaj divni dar beskrajnog Bo\u017ejeg milosr\u0111a – povjeren je vama sve\u0107enicima. Budite slu\u017ebenici uvijek dostojni, spremni, revni, raspolo\u017eivi, strpljivi, vedri, dr\u017ee\u0107i se vjerno normi \u0161to ih je, u tom pogledu, odredila crkvena vlast. Tako \u0107e vjernici mo\u0107i na\u0107i u tom sakramentu autenti\u010dni znak i sredstvo duhovnog preporoda i razveseljuju\u0107e nutarnje slobode. I vi svi, bra\u0107o, slavite sakramenat pomirenja s velikim pouzdanjem u Bo\u017eje milosr\u0111e, s punim prianjanjem uz slu\u017ebu i disciplinu Crkve, s pojedina\u010dnom ispovijedi, kako opetovano preporu\u010da novi Kodeks kanonskog prava, za opro\u0161tenje i mir Gospodinovih u\u010denika i kao djelotvorni navje\u0161taj Gospodinove dobrote za sve.<\/p>\n\n

5. Tijekom va\u0161eg duhovnog puta nastojte uskladiti \u201ekatekumenske\u201c zahtjeve sa zalaganjem potrebnog predanja bra\u0107i, obiteljima, profesionalnim i socijalnim du\u017enostima. Nadasve ne popustite napasti da se zatvorite u same sebe, odvajaju\u0107i se od \u017eivota \u017eupske i biskupijske zajednice, jer samo u istinskom uklju\u010divanju u ove \u0161ire organizme mogu proiza\u0107i autenti\u010dnost i djelotvornost va\u0161eg apostolskog zalaganja. Ne \u017eelim zavr\u0161iti ova svoja razmi\u0161ljanja, a da ne podsjetim vas i zajednice koje predstavljate na ono \u0161to sam nedavno rekao prigodom slu\u017ebenog predstavljanja novog Kodeksa kanonskog prava: kr\u0161\u0107anin mora pripremiti svoj duh da ga (Kodeks) prihvati i provede u djelo. Zakoni su veoma dare\u017eljivi dar Bo\u017eji, a njihovo opslu\u017eivanje prava je mudrost. Crkveno pravo je sredstvo, pomo\u0107 i za\u0161tita da ostanemo u zajedni\u0161tvu s Bogom. Zato se pravne norme, kao i one liturgijske, opslu\u017euju bez nemarnosti i bez propusta. \n \nSiguran sam da va\u0161e zajednice, animirane revno\u0161\u0107u da se razlikuju u slavlju kr\u0161tenja, Euharistije i pokore, \u017eele se tako\u0111er razlikovati, pod vodstvom Crkve, u ovom zalaganju vjernosti zajedni\u010dke discipline.<\/p>\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n

Predraga bra\u0107o! <\/em><\/p>\n\n

Dok vam stavljam na razmi\u0161ljanje ove svoje misli, zazivam obilje Bo\u017eje milosti na vas ovdje prisutne i na sve zajednice koje predstavljate. Sve vas povjeravam presvetoj Mariji, neusporedivom primjeru \u017earke vjere i pou\u010dljivog prihva\u0107anja volje Bo\u017eje. Neka vas ona koja je \u201enapredovala na putu vjere i vjerno sa\u010duvala svoje sjedinjenje sa Sinom sve do kri\u017ea\u201c (Lumen Gentium, 58) ohrabri svojim materinskim osmjehom na dnevnom putu nasljedovanja Krista. \n \nS apostolskim blagoslovom.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Posebna audijencija na sastanku \u00abPokora i Pomirenje\u00bb 10-2-1983 Sv. Ivan Pavao II. Rim, 10. velja\u010de 1983. \u0160ezdeset biskupa i oko dvije tisu\u0107e sve\u0107enika, od kojih mnogi su \u017eupnici, koji dolaze iz najrazli\u010ditijih dijelova svijeta, sudjelovali su na sastanku s Papom 10. velja\u010de u Vatikanskoj dvorani Pavla VI. Svi su sudjelovali u skup\u0161tini koja je u Rimu zapo\u010dela kako bi razmatrali o temi sljede\u0107e biskupske sinode: \u201ePomirenje i pokore u \u017eivotu<\/p>\n

Nastavi \u010ditati<\/a><\/div>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"parent":9680,"menu_order":16,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-11679","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/11679","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=11679"}],"version-history":[{"count":27,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/11679\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":17052,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/11679\/revisions\/17052"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/9680"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=11679"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}