{"id":14391,"date":"2020-06-09T11:46:39","date_gmt":"2020-06-09T10:46:39","guid":{"rendered":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/rijeci-papa\/sv-ivan-pavao-ii\/pohod-zupi-sv-feliksa-kantalicijskog-4-5-1986\/"},"modified":"2020-10-02T13:00:18","modified_gmt":"2020-10-02T12:00:18","slug":"pohod-zupi-sv-feliksa-kantalicijskog-4-5-1986","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/rijeci-papa\/sv-ivan-pavao-ii\/pohod-zupi-sv-feliksa-kantalicijskog-4-5-1986\/","title":{"rendered":"Pohod \u017eupi sv. Feliksa Kantalicijskog 4-5-1986"},"content":{"rendered":"\n<h1 class=\"has-text-align-center wp-block-heading\">Pohod \u017eupi sv. Feliksa Kantalicijskog 4-5-1986<\/h1>\n\n<div style=\"height:20px\" aria-hidden=\"true\" class=\"wp-block-spacer\"><\/div>\n\n<h4 class=\"has-text-align-center wp-block-heading\">Sv. Ivan Pavao II.<\/h4>\n\n<div style=\"height:20px\" aria-hidden=\"true\" class=\"wp-block-spacer\"><\/div>\n\n<div class=\"wp-block-image\"><figure class=\"alignleft size-large\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"495\" height=\"396\" src=\"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/Camino-Neocatecumenal-Visita-parroquia-San-Felice-Cantalice.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-13912\" srcset=\"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/Camino-Neocatecumenal-Visita-parroquia-San-Felice-Cantalice.jpg 495w, https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/wp-content\/uploads\/2020\/06\/Camino-Neocatecumenal-Visita-parroquia-San-Felice-Cantalice-300x240.jpg 300w\" sizes=\"auto, (max-width: 495px) 100vw, 495px\" \/><\/figure><\/div>\n\n<p><p><strong>Rim 4. svibnja 1986. (*)<\/strong><\/p><\/p>\n\n<p><p><em>U \u017eupi su vrlo brojni predstavnici neokatekumenskih skupina. Papa je s njima imao posebni susret za vrijeme kojega, po\u0161to je saslu\u0161ao svjedo\u010danstvo jednog od katehista zajednice, \u017eelio je podsjetiti na brojne susrete u rimskim \u017eupama, i tijekom pohoda drugim gradovima Italije i svijeta, sa neokatekumenskim skupinama. Skupine koje, naglasio je papa, imaju ne\u0161to po \u010demu se odmah mo\u017ee vidjeti da se razlikuju od drugih.<\/em><\/p><\/p>\n\n<p><p><em>Uzeo je dakle rije\u010d Giacomo, katehist \u017eupnih zajednica:<\/em> \u201eSvetosti, govorim jer sam katehist ove bra\u0107e i sestara. Kao prvo: vrlo sam zadovoljan \u0161to sam ovdje s vama, u milosti koju nam daje Crkva u punini, i sa nje\u017eno\u0161\u0107u. To ka\u017eem zato jer sam po naravi nasilan i imao sam djetinjstvo puno trpljenja i nevolja; i budu\u0107i da nisam bio u Crkvi, u meni se je stvorila slika Boga kao osvetnika, koji bi mi morao na neki na\u010din dati naknadu za sve \u0161to sam podnio. To me je dovelo do velikog trpljenja, rastao sam u posve krivom pravcu, bio sam jedan od onih kr\u0161\u0107ana koji druge sabla\u017enjuju, jer propovijedaju ono \u0161to sami ne \u010dine. Kad sam postao svjestan te svoje stvarnosti, da sam naime sablazan za druge, jer sam od nasilja na\u010dinio svoj \u201ecredo\u201c, bio sam ve\u0107 o\u017eenjen, imao dvoje djece tek ro\u0111ene, i bojao sam se samoga sebe, O\u010de, i namjeravao sam skon\u010dati moj \u017eivot: molio sam se Djevici Mariji, kojoj sam bio pobo\u017ean, da mi pomogne, da mi poka\u017ee smisao svega \u0161to sam \u010dinio, jer sam bio posve izgubljen. Jedne sam nedjelje, idu\u0107i na misu, susreo jednog laika, jednog bradonju kakav sam i ja, koji mi je navijestio opro\u0161tenje grijeha i milosr\u0111e Isusa Krista za siled\u017eije kakav sam bio i ja, O\u010de. I za nasilnike, kao \u0161to sam ja, Gospodin ima put povratka k ljubavi i opra\u0161tanju. Eto, O\u010de, ja sam ve\u0107 petnaest godina na ovom Putu, i Crkva me \u0161alje u svijet da navije\u0161tam opro\u0161tenje i milosr\u0111e\u201c.<\/p><\/p>\n\n<p><p><em>Papa se nazo\u010dnim neokatekumenskim zajednicama obratio ovim rije\u010dima:<\/em><\/p><\/p>\n\n<p><p>Hvala za ovo svjedo\u010danstvo. Nije ovo prvi put da slu\u0161am svjedo\u010danstvo jednog neokatekumena, i uvijek sam veoma ganut. Ali, nadasve, kada sam dolazio ovamo i \u010duo pjesmu \u201eMarijo, bla\u017eena Marijo\u201c; tada sam odmah znao tko su ti \u0161to pjevaju, jer po ovoj vas pjesmi posvuda prepoznajem: usred afri\u010dkog kontinenta i u Indiji, ili na bilo kojem mjestu na svijetu vi se isti\u010dete ovom pjesmom: \u201eMarijo, bla\u017eena Marijo, Ti si povjerovala rije\u010di Gospodnjoj\u201c. Ovo ozna\u010dava va\u0161 Put, ovo je oznaka svih neokatekumenskih zajednica i svakoga od vas, jer ovaj put je put vjere; vjere ponekad posve po\u010detni\u010dki na\u0111ene, na\u0111ene u dubokom obra\u0107enju, kako se vidi iz raznih svjedo\u010danstava. Ponekad je to vjera ponovno na\u0111ena u smislu da je produbljena, prona\u0111ena u svoj svojoj dubini, jer vjera ima \u010dudesnu dubinu, bezgrani\u010dnu, a da mi kr\u0161\u0107ani \u010desto nismo toga svjesni. Dubina vjere! Vjera je: biti dionik spoznaje samoga Boga. Bog se daje upoznati od nas, i to skoro pa s Njegovom vlastitom spoznajom. Vjera nas priprema za gledanje Boga i ve\u0107 nosi u sebi sjeme ovog gledanja, bla\u017eenog gledanja neba. Vjera, eto, mora biti tijekom cijeloga \u017eivota uvijek iznova prona\u0111ena, a ova stvarnost vjere, ova dubina vjere \u010desto je zanemarena i od vjernika, od kr\u0161\u0107ana: ne znaju \u0161to je, \u0161to nose u sebi kao vjernici iako imaju vjeru! Onda, va\u0161 se Put sastoji u ovome: prona\u0107i vjeru ili gotovo posve, ili u smislu produbljivanja onoga \u0161to ste ve\u0107 otprije imali. Ovdje vrlo dobro dolazi pjesma: \u201eMarijo, bla\u017eena Marijo, ti si povjerovala rije\u010di Gospodnjoj\u201c.<\/p><\/p>\n\n<p><p>Ne mo\u017ee se ni zamisliti puniju vjeru, vjeru savr\u0161eniju od Marijine. Ovo je vrhunac vjere, koji se je pokazao nadasve u \u010dasu Navje\u0161tenja. Mo\u017ee se re\u0107i da je to nevjerojatna vjera, jer je potreban paradoks da se izrazi Marijina vjera. Kad je Djevica oti\u0161la Elizabeti, ova je to izrazila ovim rije\u010dima: \u201eBla\u017eena si Ti \u0161to si povjerovala Rije\u010di Gospodnjoj\u201c. Marijina vjera je, sigurno, uzor vjere svih vjernika, svih onih koji pronalaze vjeru i onih koji je produbljuju, a osobito vas koji ovaj put vjere imate kao zadatak, rekao bih, kao karizmu vlastitu va\u0161em neokatekumenskom bi\u0107u. Zato se uvijek obradujem pri susretu s va\u0161im skupinama, jer uz roditelje, odrasle, nalazim i mnogo djece. Govori se da su neokatekumenske obitelji brojne, da imaju mnogo djece: i to je dokaz vjere, dokaz vjere u Boga.<\/p><\/p>\n\n<p>Za davanje \u017eivota \u010dovjeku, potrebna je vjera u Boga. Ako mi danas pro\u017eivljavamo veliku takozvanu demografsku krizu, krizu obitelji, krizu o\u010dinstva, krizu maj\u010dinstva, krizu veliku i duboku, onda je to posljedica manjka vjere u Boga. Ovo se ne mo\u017ee mijenjati, preoblikovati, pobolj\u0161ati, nego samo dubokom vjerom. Za davanje \u017eivota \u010dovjeku, potrebna je vjera u Boga. Onom \u0161to sam ve\u0107 prije rekao \u017eelio sam nadodati i ovo da potvrdim i ovaj vid va\u0161eg Puta. Blagoslovio vas svemogu\u0107i Bog, Otac, Sin i Duh Sveti: blagoslovio i va\u0161e obitelji.<\/p>\n\n<p>(*) Usp. \u00bbL\u2019Osservatore Romano\u00ab, 5.-6. svibnja 1986., s dodacima iz izravne registracije.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Pohod \u017eupi sv. Feliksa Kantalicijskog 4-5-1986 Sv. Ivan Pavao II. Rim 4. svibnja 1986. (*) U \u017eupi su vrlo brojni predstavnici neokatekumenskih skupina. Papa je s njima imao posebni susret za vrijeme kojega, po\u0161to je saslu\u0161ao svjedo\u010danstvo jednog od katehista zajednice, \u017eelio je podsjetiti na brojne susrete u rimskim \u017eupama, i tijekom pohoda drugim gradovima Italije i svijeta, sa neokatekumenskim skupinama. Skupine koje, naglasio je papa, imaju ne\u0161to po \u010demu<\/p>\n<div class=\"read-more\"><a class=\"btn read-more-btn\" href=\"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/rijeci-papa\/sv-ivan-pavao-ii\/pohod-zupi-sv-feliksa-kantalicijskog-4-5-1986\/\">Nastavi \u010ditati<\/a><\/div>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"parent":9680,"menu_order":37,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-14391","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/14391","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=14391"}],"version-history":[{"count":15,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/14391\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":18073,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/14391\/revisions\/18073"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/9680"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=14391"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}