{"id":9997,"date":"2020-02-28T16:03:19","date_gmt":"2020-02-28T15:03:19","guid":{"rendered":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/rijeci-papa\/sv-pavao-vi\/opca-audijencijal-12-1-1977\/"},"modified":"2021-08-10T10:59:04","modified_gmt":"2021-08-10T09:59:04","slug":"opca-audijencijal-12-1-1977","status":"publish","type":"page","link":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/rijeci-papa\/sv-pavao-vi\/opca-audijencijal-12-1-1977\/","title":{"rendered":"Op\u0107a audijencijal 12-1-1977"},"content":{"rendered":"\n

Op\u0107a audijencija 12-1-1977 <\/h1>\n\n
<\/div>\n\n

Sv. Pavao VI.<\/h4>\n\n
<\/div>\n\n

U srijedu 12. sije\u010dnja, za vrijeme op\u0107e audijencije, sv. Otac Pavao VI. odr\u017eao je sljede\u0107i govor:<\/em><\/p>\n\n

Sve vas pozdravljam \u201eu Ime Gospodinovo\u201d<\/em><\/p>\n\n

Bez obzira \u0161to godi\u0161nje doba nije prikladno za hodo\u010da\u0161\u0107a, ekskurzije, pohode, sastanke, u srcu smo zime, uza sve to, radosni smo \u0161to jo\u0161 jednom pozdravljamo na\u0161u dvoranu po\u010da\u0161\u0107enu toliko brojnom prisutno\u0161\u0107u posjetitelja koje \u0107emo sada imenovati.<\/p>\n\n

Znajte, da vas sve pozdravljamo, zaista svjesni da smo glasnici, prenosioci blagoslova koji nas nadilazi, tj. da smo predstavnici, slu\u017ebenici milosti Gospodinove koju bismo htjeli svima priop\u0107iti, i upravo priop\u0107iti s onim osje\u0107ajem jedinstva, one ljubavi, onog izljeva Duha, onog jedinstva, prepoznatljivog zbog na\u0161e vjere i sre\u0107e koju svi imamo da pripadamo Misti\u010dnom Tijelu Kristovom. <\/p>\n\n

Sve vas pozdravljamo i blagoslivljamo. Popratit \u0107emo na\u0161im molitvama i duhovnim sje\u0107anjem trenutak u kojem nam, posje\u0107uju\u0107i nas, pribavljate istinsku sre\u0107u da smo zajedno i da smo s Kristom.<\/p>\n\n

Pozdravi: na na\u0161e veliko zadovoljstvo i ganu\u0107e s nama je skupina posebnih biskupa koje \u0107emo \u2013 da ne bismo odve\u0107 duljili uvod u na\u0161u audijenciju \u2013 poslije pozdraviti u susjednoj dvorani\u2026 Kako biste znali barem porijeklo ovih biskupa i va\u017enost ove skupine ostale na\u0161e bra\u0107e u episkopatu, za koje imamo \u010dast da su danas s nama, pro\u010ditat \u0107emo, kako nam je sugerirano, odakle su.<\/p>\n\n

Imamo dvojicu biskupa iz Meksika, po jednog biskupa iz Salvadora, Gvatemale, Hondurasa, Dominikanske republike, zatim po dvojicu biskupa iz Brazila, iz Ekvadora, iz Perua, iz Urugvaja, Filipina, imamo jednog biskupa iz Engleske, jednog iz \u0160panjolske i jednog iz Portugala; i neke druge iz Italije kao \u0161to su: nadbiskup iz Rossana, zatim biskup iz Sarzana i Brugnata, Macerate i Tolentina, iz Fabriana, iz Rietija, iz Terama, Crotonea i kona\u010dno iz Piazza Armerina.<\/p>\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n

Ova audijencija ima doista katoli\u010dko, da ne ka\u017eem ekumensko obilje\u017eje; ali katoli\u010dko zna\u010di vi\u0161e jer je to potpuno i ve\u0107 dovr\u0161eno savr\u0161enstvo; stoga Mi pozdravljamo svu ovu bra\u0107u. Nastojimo \u010ditati u njihovim srcima motiv njihova dolaska i odgovoriti sa svom na\u0161om simpatijom, s na\u0161im ohrabrenjem tako\u0111er na ovako zna\u010dajan \u010din njihove slu\u017ebe.<\/p>\n\n

Oni prate veliku skupinu koju \u0107emo sada odmah spomenuti i za koju smo rezervirali malu audijenciju koju obi\u010davamo odr\u017eati kod op\u0107ih audijencija. Ponavljam: pozdravljamo sve ove biskupe i, rekao bih, grlimo ih. Tako smo njihovom prisutno\u0161\u0107u jo\u0161 vi\u0161e ujedinjeni u iskazivanju po\u0161tivanja na\u0161oj svetoj Crkvi, u slavljenju Isusa Krista, u \u017eelji za apostolatom da dostignemo du\u0161e onakve kakove su danas u svijetu i u njihovoj zajedni\u010dkoj nadi koja traje u vremenu i nadilazi vrijeme zbog kona\u010dne eshatologije vidljivog i potpunog susreta s na\u0161im Gospodinom Isusom Kristom.<\/p>\n\n

Njima s po\u0161tovanjem zahvaljujemo za sudjelovanje u ovoj audijenciji, njima \u017eelimo pomo\u0107i, njima podjeljujemo na\u0161 blagoslov i \u017eelimo, draga bra\u0107o u episkopatu, da taj blagoslov dopre i do va\u0161ih biskupija; i, doista, znajte da ove na\u0161e \u017eelje prati molitva, dobra \u017eelja i zajedni\u010dka nada u Kristu.<\/p>\n\n

Sada, dakle, pozdravljamo prije svega veliku skupinu koja sa\u010dinjava glavni dio ove audijencije \u2013 kasnije \u0107emo o tome ne\u0161to re\u0107i \u2013 to su \u017eupnici i laici misionari Neokatekumenske zajednice. Potje\u010du iz raznih krajeva i, kako vidite, vrlo su \u0161arolika zajednica: sve\u0107enici, redovnici, laici, itd., i svima od srca ka\u017eemo: Dobrodo\u0161li. Kasnije \u0107emo re\u0107i nekoliko rije\u010di za ovu prigodu i za svrhu koja ih ujedinjuje i koja ih \u010dini ispovijedateljima vjere u Crkvi. Na koncu \u0107emo im podijeliti na\u0161 posebni blagoslov. Ponavljam: Neokatekumenske zajednice iz raznih dr\u017eava i kontinenata.<\/p>\n\n

Pozdravljamo sada glavnu skupinu daju\u0107i im onaj maleni dar koji obi\u010davamo dati u na\u0161oj generalnoj audijenciji, tj. jednu rije\u010d, rije\u010d koja bi poslije trebala biti predmet meditacije, razmi\u0161ljanja, ako ni\u0161ta drugo barem dokaz na\u0161e simpatije prema onima koji je slu\u0161aju.<\/p>\n\n

Prisutnost, na ovoj audijenciji, skupine zna\u010dajne kako po broju \u2013 to ste gotovo svi vi \u2013 tako i po dostojanstvu sudionika \u2013 va\u0161i voditelji, a nadasve skupina biskup\u00e2 pripadnika Neokatekumenskih zajednica koji su do\u0161li s vama \u2013 daje nam priliku da svratimo pozornost na\u0161ih posjetitelja i svih koji se pridru\u017euju slu\u0161anju ove na\u0161e jednostavne rije\u010di na dva doga\u0111aja katoli\u010dke Crkve,<\/p>\n\n

Prvi doga\u0111aj je Biskupsku sinodu iz 1974. g., prije tri godine, koja je tada imala za temu evangelizaciju: evangelizacija u na\u0161e vrijeme, kako danas promicati evan\u0111elje. To je bila tema Sinode iz 1974. g. koja nam je dala gra\u0111u za na\u0161u susljednu Apostolsku pobudnicu \u201eEvangelii Nuntiandi\u201d, koja je objavljena 8. prosinca 1975. g. Kada bismo htjeli dati reklamu na\u0161im dokumentima, gotovo bismo vam preporu\u010dili ovaj dokument jer odli\u010dno sa\u017eima sve ono \u0161to su rekli biskupi na Sinodi. Nastojao sam protuma\u010diti, sabrati sve njihove misli, srediti ih i u\u010diniti ih pristupa\u010dnima u \u0161to je mogu\u0107e jednostavnijem, ali i u \u0161to va\u017enijem i \u0161to je mogu\u0107e jasnijem jeziku. Ponavljam: odva\u017eili smo se da taj dokument preporu\u010dimo posebno vama koji \u017eelite biti neokatekumeni, tj. koji \u017eelite pou\u010diti, evangelizirati ovo veliko mno\u0161tvo naroda kojima se uspijevate pribli\u017eiti. Vjerujem da bi bio dobar za vas, za va\u0161e odgajanike i za va\u0161e u\u010denike.<\/p>\n\n

Drugi doga\u0111aj, me\u0111utim, pripada budu\u0107nosti, tj. odr\u017eat \u0107e se ove godine, po\u010dev\u0161i od 30. rujna: Druga biskupska sinoda. Imat \u0107emo ovdje oko dvije stotine biskupa koji dolaze iz svih krajeva svijeta, koje su imenovale doti\u010dne Biskupske konferencije. Koja \u0107e biti tema Sinode? Uzima ponovno temu o evangelizaciji pod drugim vidom, tj. temu o \u201ekatekizmu\u201d; kako se pou\u010dava u vjeri osobito djecu, mlade i zrele ljude u ovo doba na\u0161e civilizacije; i kako se postaje u\u010diteljima katekizma. Biskupi su izabrali ovu temu; mi \u0107emo je prihvatiti i razviti. To zato da ka\u017eemo kako ste vi katekumeni suvremeni.<\/p>\n\n

To dokazuje kako svijest o temeljnom poslanju Crkve, a to je svijest \u0161irenja evan\u0111eoske poruke prema posljednjoj Isusovoj naredbi na kraju njegove vidljive prisutnosti na zemlji \u2013 a to su bile Njegove rije\u010di \u2013 Idite i propovijedajte! \u201eIdite i u\u010dite sve narode\u201d; ponavljam: ova svijest je budna i djelotvorna u na\u0161oj dana\u0161njoj Crkvi. Koliko se puta, pri ispitivanju raznih obilje\u017eja pojedinih razdoblja Crkvene povijesti: \u201eA ma, \u010dime su se bavili?\u201d<\/p>\n\n

Ili su tolike dr\u017eave me\u0111usobno ratovale, ili su stvarno bila tolika dogmatska pitanja, itd. koja jesu i nisu zanimala javno mnijenje i pastoralni apostolat. Crkva se vratila svojim funkcijama i svojim pastoralnim du\u017enostima, a prva pastoralna du\u017enost jest navje\u0161\u0107ivati Evan\u0111elje te i\u0107i ususret svijetu i re\u0107i: \u201eGledaj, ja ti nosim poruku, poruku koju su an\u0111eli donijeli na Zemlju\u201d: \u201eSlava Bogu na visini i mir na Zemlji\u201d, i zatim Kristovu poruku: navije\u0161tati Evan\u0111elje, tj. radosnu vijest koju nas je nau\u010dio Isus Krist.<\/p>\n\n

Crkva se vra\u0107a svojim funkcijama: navije\u0161tati Evan\u0111elje svijetu. Ova svijest, ponavljam, budna je i djelotvorna u dana\u0161njoj Crkvi i \u2013 \u0161to je tako lijepo \u2013 obvezuje ju cijelu: slu\u017ebenike, tj. biskupe, sve\u0107enike, redovnike, redovnice, itd., i vjernike! Sami vjernici postaju glas koji mora \u0161iriti ovu poruku, poruku o evan\u0111eoskom navje\u0161taju koja je danas vi\u0161e nego ikada dostojna da se navije\u0161ta zbog dva naizgled suprotna naslova. Prvo: moramo navije\u0161tati ovu poruku jer je svijet gluh, i zato valja podignuti glas, i onda treba na\u0107i na\u010din da je ljudi shvate; i onda treba biti uporan, treba sve pozvati u jednu novu \u0161kolu, itd. Pote\u0161ko\u0107a postaje izazovna, postaje poticaj da postanemo u\u010ditelji na\u0161eg katekizma tj. evan\u0111eoske istine koju treba navije\u0161tati.<\/p>\n\n

Drugi motiv koji je upravo suprotan prvome: tko zna vidjeti, tko zna \u010ditati, u srcu mno\u0161tva, u srcu svijeta, vidi da je u dnu neko nezadovoljstvo, neki nemir, da je potrebna istinska, dobra rije\u010d, rije\u010d koja govori o smislu \u017eivota! Smislu za koji svijet vi\u0161e zna koji je i za \u010diju definiciju vi\u0161e nema snage; \u017eivi kao kratkovidan i kao slijep usred tmina. Mi imamo svjetionik, mi imamo svjetiljku, mi imamo Rije\u010d Evan\u0111elja koja postaje svijetlo svijeta.<\/p>\n\n

Gospodin je rekao svojim apostolima: \u201eVi ste svijetlo svijeta\u201d. Evo, ako smo svijetlo svijeta, moramo i\u0107i ususret ovim zalutalim ljudima, tako bijesnima, tako okrutnima, koji su postali toliko raspr\u0161eni, toliko bez na\u010dela, bez pravila dobra i ljudskog pona\u0161anja, pa im i\u0107i ususret i re\u0107i: evo, gledaj, ovo je staza, ovo je put. Ponavljam: zbog ova dva razloga od kojih jedan predstavlja pote\u0161ko\u0107u a drugi pogodnost za navje\u0161taj Evan\u0111elja, Crkva, evo, pru\u017ea Rije\u010d.<\/p>\n\n

Nalazimo se, dakle, u apostolskoj, misionarskoj, didakti\u010dnoj fazi koja nikad nije bila tako nagla\u0161ena u \u017eivotu Crkve; svi se moramo anga\u017eirati. \n \nIzgradnja Misti\u010dnog Tijela Kristova na zemlji, \u0161to je na\u0161a sada\u0161nja Crkva, du\u017enost je, kako ka\u017ee Sabor, ne samo sve\u0107enika, biskupa, itd., nego svakog vjernika. Svatko mora biti svjedok, mora znati prenositi poruku koje je \u010duvar, ako ne druk\u010dije, onda primjerom i svojom podr\u0161kom. Ne postoji nijemi kr\u0161\u0107anin, neplodni kr\u0161\u0107anin, ne postoji kr\u0161\u0107anin koji \u017eivi za sebe; on mora \u017eivjeti za zajednicu, za Misti\u010dno Tijelo koje se zove Crkva.<\/p>\n\n

U ovoj viziji jasno je i po\u017eeljno da se umno\u017ee napori za ostvarenje ovog golemog i hitnog programa: evangelizirati, katehizirati. Ima toliko paralelnih inicijativa pomalo sli\u010dnih ovoj va\u0161oj, koja sada slu\u0161a; i tako prisustvujemo procvatu djela i sredstava da se navije\u0161tanjem evan\u0111eoske poruke dade, mogli bismo re\u0107i, ono najbolje za \u0161irenje i tuma\u010denje.<\/p>\n\n

Mi \u0107emo primijetiti kako se ovaj mnogovrsni fenomen svete Crkve ne odnosi samo na \u0161kolski, didakti\u010dni vid njezinih djelatnosti. Nije to samo pou\u010davanje kao kad u\u010ditelj pou\u010dava u\u010denika, nego je radije \u0161ire, vi\u0161e pedago\u0161ko, vi\u0161e \u017eivotno, koje se odnosi i na stil \u017eivota u kojem pou\u010davanje vjerske istine ide usporedo sa \u0161kolskim, pa\u010de je povezano sa \u017eivotnim zanimanjem komu je pou\u010davanje religiozne istine norma i princip.<\/p>\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n

Kao drugo napomenut \u0107emo kako ova du\u017enost ne poprima, u onome koji je vr\u0161i i u onom koji je njezin korisnik, oznaku mu\u010dnog i te\u0161kog tereta, iako ona stvarno jest i to. Koja je to jedna od velikih pote\u0161ko\u0107a s kojima se susre\u0107u sve\u0107enici? Ah, ne dolaze! Kako je dosadno slu\u0161ati propovijed, slu\u0161ati lekciju, u\u010diti katekizam; to me umara; radije idem u \u0161etnju, u kino, igrati se, itd., ali sve u svemu ova Crkva koja podu\u010dava postaje tako dosadna. Nije tako!<\/p>\n\n

Recimo to samima sebi, a i na\u0161em narodu. Tko je shvatio tajnu Istine koju sadr\u017eavaju na\u0161e rije\u010di biva kao pogo\u0111en gromom od ovog svjetla, ove istine i pretvara se koliko u apostola, bilo sve\u0107enik ili navjestitelj, toliko u slu\u0161atelja: \u201eAh, nisam vjerovao da je to tako lijepo; ah, ali istinito je, ma gledaj\u2026\u201d Otvara se, ponavljam, obzorje svjetla i ljepote koje je bilo gotovo neslu\u0107eno. Izvr\u0161enje ove te\u0161ke du\u017enosti postaje \u010dast, postaje sre\u0107a, postaje zvanje koje oplemenjuje i ushi\u0107uje.<\/p>\n\n

Htio bih pitati, ako ima misionara me\u0111u vama: Za\u0161to ste misionari? Zato \u0161to ste zaneseni smislom Evan\u0111elja, koje je navje\u0161taj istine, navje\u0161taj tajne \u017eivota, Bo\u017ejih planova, nad\u00e2 koje ne umiru! To postaje takva ljepota da joj \u010dovjek vi\u0161e ne mo\u017ee uzmaknuti, i biva se pozvanim da i mi budemo apostoli i navjestitelji ove istine! \n \nIspunjenje ove du\u017enosti navje\u0161taja nije vi\u0161e dosadno, kao \u0161to nije dosadno ni ispunjenje du\u017enosti slu\u0161anja, nego u sebi ima naknadu za napor koji sobom donosi, pa \u010dini sretnima svoje svjedoke, \u010dini ih sigurnima i unaprijed ih \u010dini dionicima dobara onog Bo\u017ejeg Kraljevstva koje oni navje\u0161taju.<\/p>\n\n

Na na\u0161em mjestu, ovdje u sredi\u0161tu Crkve, mi moramo primiti mnoge koji dolaze iz daleka, iz misija. I upravo ove primamo s tolikim zadovoljstvom, pu\u0161tamo ih da govore, da bismo imali njihovo svjedo\u010danstvo. Neki od njih imaju goleme pote\u0161ko\u0107e: ne zna se kako pre\u017eivjeti, \u017eivotariti, svladati bolesti, neprijateljstvo, pogibli, itd. Ipak govorim vam to zato da biste i vi bili zadovoljni; kada oni govore i definiraju sami sebe i izra\u017eavaju sre\u0107u koja se ne mo\u017ee usporediti s ostalim sre\u0107ama svijeta. Ako se pak Mi usudimo re\u0107i: \u201e\u017eelite li ostati ovdje ili vratiti se?\u201d \u201eVratiti se, vratiti se!\u201d ka\u017eu i odlaze ususret golemim pote\u0161ko\u0107ama jer su obuzeti rado\u0161\u0107u Evan\u0111elja.<\/p>\n\n

Re\u0107i \u0107emo, dakle, da oni koji se jednostavnim i velikodu\u0161nim srcem stavljaju u slu\u017ebu evangelizacije do\u017eivljavaju, zacijelo po nekoj tajnoj ali neizostavnoj karizmi Duha Svetoga, zna\u010dajnu psiholo\u0161ku i moralnu preobrazbu. Ta preobrazba, ta promjena preoblikuje pote\u0161ko\u0107e u poticaje. Ponavljam ono \u0161to sam prije rekao: za\u0161to se misionari vra\u0107aju? Jer ima toliko posla, jer treba tje\u0161iti one bijedne ljude, jer postoji opasnost: \u201eJa moram i\u0107i ozdravljati gubavce, moram i\u0107i otkloniti opasnost da drugi socijalni pokreti ne pregaze ovaj siroma\u0161ni narod i da on ne postane rob nepodno\u0161ljivih situacija.\u201d<\/p>\n\n

Pote\u0161ko\u0107a, zapreka postaju privla\u010dni. \u0160to je prije zadavalo strah, \u0161to je bilo dosadno, \u0161to je bilo neugodno, sada, naprotiv, postaje privla\u010dna snaga koja obvezuje, koja ve\u017ee i koja \u2013 ka\u017eimo sna\u017enu rije\u010d, ali izre\u010denu u op\u0107em smislu \u2013 \u010dini apostola \u201emu\u010denikom\u201d, tj. svjedokom. Zadivljuju\u0107a je ova pojava. I tko zna vidjeti pojave u Crkvi \u2013 a Mi imamo ovu odgovornost i ovu sre\u0107u \u2013 ne mo\u017ee a da ne ka\u017ee: Hvala ti, Bo\u017ee, \u0161to si mi dao da to vidim, da upravo vidim tolike koji su zaneseni Evan\u0111eljem, Evan\u0111eljem te\u0161kim, Evan\u0111eljem mu\u010dnim, Evan\u0111eljem koje ko\u0161ta, Evan\u0111eljem koje ne donosi prihod, koje se sukobljava sa svim mentalitetima, sa svim manama i zaprekama svijeta. <\/p>\n\n

Evan\u0111elje, ponavljam: \u010dini sretnima one koji ga propovijedaju i pretvara pote\u0161ko\u0107e u poticaje, pogibelji u privla\u010dnosti, pa i same poraze \u2013 zvu\u010di paradoksalno \u2013 same poraze, tj. neuspjeh u zaslugu (ali u\u010dinio sam ono \u0161to sam mogao), stoga i u mir koji smiren silazi u ova srca koja nisu imala ni zadovoljstvo da otpo\u010dinu od svojih napora.<\/p>\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n

Sada mo\u017eemo shvatiti i svjedo\u010danstvo \u0161to nam ga pru\u017eaju na\u0161i dana\u0161nji posjetioci: ono se okre\u0107e oko sto\u017eera kr\u0161\u0107anskog \u017eivota, a to je kr\u0161tenje.<\/p>\n\n

Rije\u010d \u201eKatekumenat\u201d odnosi se na kr\u0161tenje. Katekumenat je bilo vrijeme priprave na kr\u0161tenje. Sada se kr\u0161tenje ne odvija tako, barem ne tako opse\u017eno i tako didakti\u010dki. Stoga ovi ka\u017eu: \u201eDobro, sada \u0107emo tu pripravu u\u010diniti poslije kr\u0161tenja\u201d. Posve\u0107uju\u0107a milost nije bila dovoljna, \u0161tovi\u0161e, posve\u0107uju\u0107a milost nije u\u010dinila ni\u0161ta drugo nego zapalila vatru koja kasnije mora svijetliti i \u0161iriti se u \u017eivotu. S obzirom na ovo napominje sv. Augustin: \u201eako ne mo\u017eemo prethodno \u010diniti katekumenat, u\u010dinimo ga poslije\u201d, tj.: pouku, nadopunu, odgoj, sav odgojni dio Crkve, poslije kr\u0161tenja.<\/p>\n\n

Sakrament kr\u0161\u0107anske obnove mora ponovno postati ono \u0161to je bio u svijesti i vladanju prvih kr\u0161\u0107anskih pokoljenja. Praksa (prakti\u010dno iskustvo, zar ne?) i norma Crkve uveli su sveti obi\u010daj da se kr\u0161tenje podjeljuje novoro\u0111enoj djeci. Kakvu pouku imaju? Eto, potreban nam je kum koji zamjenjuje kr\u0161tenika i govori u njegovo ime. Ali kr\u0161tenik nema nikakve koristi od ovog svjedo\u010danstva \u0161to ga kum daje sve\u0107eniku. Dopu\u0161taju\u0107i da se krsni obred sada liturgijski skrati jer liturgija ima jo\u0161 tragove ove pripravne inicijacije, priprave koja je u prvim vremenima, kada je dru\u0161tvo bilo duboko pogansko, prethodila kr\u0161tenju a zvala se katekumenat. Crkva je kasnije sa\u017eela ovaj period; za\u0161to? Zato \u0161to su sve obitelji bile katoli\u010dke, sve su bile dobre, sve kr\u0161\u0107anske, a dru\u0161tvo je u svom temelju bilo kr\u0161\u0107anski orijentirano; ljudi \u0107e nau\u010diti kroz \u017eivotni put.<\/p>\n\n

Ali sada kada na\u0161e dru\u0161tvo vi\u0161e nije jednoli\u010dno, homogeno, nego je pluralisti\u010dko, \u0161tovi\u0161e, puno je proturje\u010dja i zapreka Evan\u0111elju u na\u0161em dru\u0161tvenom ambijentu, ova metoda mora biti, govorio sam, u sebi upotpunjena naknadnom inicijacijom upravo u stilu \u017eivota vlastita kr\u0161\u0107aninu. Ova pouka mora uslijediti poslije kr\u0161tenja. Katekumenat: priprava na kr\u0161tenje. Neokatekumenat \u2013 nakon kr\u0161tenja.<\/p>\n\n

Ovo je tajna va\u0161e formule, ona daje vjersku pomo\u0107 i pru\u017ea prakti\u010dno vje\u017ebanje u kr\u0161\u0107anskoj vjernosti i stvarno uklju\u010duje u zajednicu vjernika, \u0161to je Crkva, nakon \u0161to je netko ve\u0107 stvarno, nadnaravno u\u0161ao u Crkvu, ali je taj ulazak bio kao sjeme koje jo\u0161 nije imalo sre\u0107u razviti se.<\/p>\n\n

Evo, dakle, ponovnog ro\u0111enja rije\u010di \u201ekatekumenat\u201d koji zacijelo ne \u017eeli oslabiti ni umanjiti va\u017enost sada\u0161nje krsne crkvene slu\u017ebe nego je \u017eeli primijeniti postupnom i intenzivnom metodom evangelizacije koja podsje\u0107a i na neki na\u010din obnavlja katekumenat drugih vremena. Onaj koji je bio kr\u0161ten mora shvatiti, nanovo razmisliti, cijeniti i povla\u0111ivati neprocjenjivu sre\u0107u primljenog sakramenta.<\/p>\n\n

Mi se radujemo \u0161to vidimo da su ovu potrebu shvatile danas institucionalne strukture Crkve: \u017eupe i osobito biskupije i zatim sve druge redovni\u010dke obitelji. I, kao \u0161to sam rekao, \u017eupe su na ovom strukturnom polju temeljne.<\/p>\n\n

Tako se nagovije\u0161ta uzastopna kateheza koja se nadovezuje na onu koju nije imalo primljeno kr\u0161tenje: \u201epastoral odraslih\u201d, kako se danas ka\u017ee, biva zacrtano i stvara nove metode i nove programe i zatim nove slu\u017ebe \u2013 koliko su potrebni oni koji \u0107e pomagati! Evo, katehist\u00e2, evo, \u010dasnih sestara, evo obitelji koje tako\u0111er postaju u\u010diteljice ove pokrsne evangelizacije \u2013 nove pomo\u0107ne slu\u017ebe koje podupiru veoma zahtjevnu asistenciju sve\u0107enika i \u0111akona u pou\u010davanju i sudjelovanju u liturgiji; novi oblici karitasa, kulture i socijalne solidarnosti pove\u0107avaju vitalnost kr\u0161\u0107anske zajednice i nasuprot svijeta tvore obranu, apologiju i privla\u010dnost.<\/p>\n\n

Toliki se ljudi usmjeruju prema ovim neokatekumenskim zajednicama jer vide u njima iskrenost, istinu, da je tu ne\u0161to \u017eivo i autenti\u010dno: tu je Krist koji \u017eivi u svijetu. I neka se to ostvari s na\u0161im apostolskim blagoslovom.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Op\u0107a audijencija 12-1-1977 Sv. Pavao VI. U srijedu 12. sije\u010dnja, za vrijeme op\u0107e audijencije, sv. Otac Pavao VI. odr\u017eao je sljede\u0107i govor: Sve vas pozdravljam \u201eu Ime Gospodinovo\u201d Bez obzira \u0161to godi\u0161nje doba nije prikladno za hodo\u010da\u0161\u0107a, ekskurzije, pohode, sastanke, u srcu smo zime, uza sve to, radosni smo \u0161to jo\u0161 jednom pozdravljamo na\u0161u dvoranu po\u010da\u0161\u0107enu toliko brojnom prisutno\u0161\u0107u posjetitelja koje \u0107emo sada imenovati. Znajte, da vas sve pozdravljamo, zaista<\/p>\n

Nastavi \u010ditati<\/a><\/div>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"parent":9165,"menu_order":1,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-9997","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/9997","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=9997"}],"version-history":[{"count":42,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/9997\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":23926,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/9997\/revisions\/23926"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/9165"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=9997"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}