Draga bra\u0107o i sestre, dobar dan!<\/p>\n\n
Sretan sam \u0161to vas susre\u0107em i \u0161to s vama mogu re\u0107i: Hvala! Hvala Bogu, a tako\u0111er i vama, iznad svega onima koji su dugo putovali da budu ovdje. Hvala za va\u0161 \u201eda\u201c koji ste izrekli, jer ste prihvatili Gospodinov poziv da \u017eivite evan\u0111elje i da evangelizirate. Tako\u0111er, veliko hvala onima koji su zapo\u010deli Neokatekumenski put prije pedeset godina.<\/p>\n\n
Pedeset je va\u017ean broj u Pismima: pedeseti dan Duh Uskrsloga silazi nad apostole i svijetu o\u010dituje Crkvu. Jo\u0161 prije toga, Bog je blagoslovio pedesetu godinu: \u00bbTa pedesetogodi\u0161njica neka vam je jubilejska\u00ab (Lev 25,11). Sveta godina, u kojem je izabrani narod mogao opipati nove stvarnosti, poput oslobo\u0111enja i povratka potla\u010denih ku\u0107ama: \u00abZemljom proglasite osloba\u0111anje svim njezinim stanovnicima \u2013 govorio je Gospodin \u2013 [\u2026]. Neka se svatko va\u0161 vrati na svoju o\u010devinu\u00bb (r. 10). Evo, nakon pedeset godina Puta bilo bi lijepo kad bi svaki od vas rekao: \u201eHvala, Gospodine jer si me uistinu oslobodio; jer sam u Crkvi prona\u0161ao svoju obitelj; jer u tvome kr\u0161tenju staro uminu, a novi \u017eivot nasta (usp. 2 Kor 5,17); jer si mi preko Puta pokazao stazu na kojoj mogu otkriti tvoju nje\u017enu o\u010dinsku ljubav\u201c.<\/p>\n\n
Draga bra\u0107o i sestre, na kraju \u0107ete pjevati: \u201eTe Deum zahvalnosti za Bo\u017eju ljubav i vjernost\u201c. To je vrlo lijepo: zahvaliti Bogu za njegovu ljubav i za njegovu vjernost. \u010cesto mu zahvaljujemo za njegove darove, za ono \u0161to nam daje, i dobro je tako \u010diniti. Ali, jo\u0161 je bolje zahvaliti mu na onome \u0161to jest, jer Bog je vjeran u ljubavi. Njegova dobrota ne ovisi o nama. Bez obzira \u0161to \u010dinili, Bog nas nastavlja vjerno ljubiti. To je izvor na\u0161ega povjerenja, velika \u017eivotna utjeha. Hrabro onda, nemojte se nikada \u017ealostiti! Kada se \u010dini da su se oblaci problema gusto nadvili nad va\u0161im danima, sjetite se da vjerna ljubav Bo\u017eja uvijek sjaji, kao sunce koje ne zalazi. Sje\u0107ajte se njegova dobra, koje je sna\u017enije od svakog zla, i slatko sje\u0107anje na Bo\u017eju ljubav pomo\u0107i \u0107e vam u svakoj tjeskobi.<\/p>\n\n
Nedostaje jo\u0161 jedna va\u017ena zahvala: vama koji se pred odlaskom u poslanje. Osje\u0107am da vam moram re\u0107i ne\u0161to iz srca upravo o poslanju, o evangelizaciji, koja je prioritet u Crkvi danas. Jer poslanje zna\u010di posuditi glas vjernoj ljubavi Bo\u017ejoj, zna\u010di navje\u0161tati da nas Gospodin voli i da se nikad ne\u0107e umoriti od mene, od tebe, od nas i ovog na\u0161eg svijeta, od kojega smo mi mo\u017eda umorni. Poslanje zna\u010di ispuniti Isusov zadatak o kojem smo slu\u0161ali i nad kojim bih se htio zaustaviti zajedno s vama: \u00bbPo\u0111ite, dakle i u\u010dinite mojim u\u010denicima sve narode\u00ab (Mt 28,19).<\/p>\n\n
Po\u0111ite! Poslanje zahtjeva odla\u017eenje. Ali, u \u017eivotu postoji sna\u017ena napast ostati, ne riskirati, zadovoljiti se dr\u017eanjem situacije pod kontrolom. Lak\u0161e je ostati kod ku\u0107e, okru\u017een onima koji nas vole, ali to nije Isusov put. On \u0161alje: \u201ePo\u0111ite\u201c. Ne koristi polovi\u010dne mjere. Ne odobrava kratke premje\u0161taje i nadoknadu putnih tro\u0161kova, ve\u0107 ka\u017ee svojim u\u010denicima, svim svojim u\u010denicima samo jednu rije\u010d: \u201ePo\u0111ite!\u201c Po\u0111ite: sna\u017ean poziv koji odzvanja u svakom zakutku kr\u0161\u0107anskog \u017eivota; jasan poziv da se uvijek bude na izlasku, hodo\u010dasnici na svijetu u potrazi za bratom koji jo\u0161 ne poznaje radost ljubavi Bo\u017eje.<\/p>\n\n
Ali kako se odlazi? Treba biti pokretan, ne mo\u017ee se sa sobom ponijeti sav namje\u0161taj u ku\u0107i. To Biblija nau\u010dava: kada je Bog oslobodio izabrani narod, odveo ih je u pustinju samo sa torbom povjerenja u Njega. I postav\u0161i \u010dovjekom, On sam je hodio u siroma\u0161tvu, i nije imao gdje nasloniti glavu (usp. Lk 9,58). Isti stil zahtjeva od svojih. Za odlazak treba biti lagan. Za navije\u0161tanje potrebno je odricanje. Samo Crkva koja se odri\u010de svijeta dobro navije\u0161ta Gospodina. Samo Crkva nenavezana na mo\u0107 i novac, slobodna od trijumfalizma i klerikalizma na uvjerljiv na\u010din navije\u0161ta da Krist osloba\u0111a \u010dovjeka. A tko se, po njegovoj ljubavi, nau\u010di odre\u0107i prolaznih stvari, prigrljuje ovo veliko blago: slobodu. Ne ostaje vi\u0161e pritegnut vlastitim navezanostima, koje uvijek zahtijevaju vi\u0161e, a nikad ne daju mir, i osje\u0107a kako se srce \u0161iri, bez nemira, raspolo\u017eeno za Boga i za bra\u0107u.<\/p>\n\n
\u201ePo\u0111ite\u201d je glagol poslanja i ka\u017ee nam jo\u0161 jednu stvar: da se konjugira u mno\u017eini. Gospodin ne ka\u017ee: \u201ePo\u0111i ti, onda ti, onda ti\u2026\u201c, ve\u0107 \u201ePo\u0111ite\u201c, zajedno! U punom smislu misionar nije onaj koji ide sam, ve\u0107 tko hoda zajedno. Zajedni\u010dko hodanje jest vje\u0161tina koja se uvijek u\u010di, svaki dan. Treba biti pa\u017eljiv, na primjer, da se ne name\u0107e korak drugima. Prije svega, treba pratiti i \u010dekati, imaju\u0107i na umu da tu\u0111i put nije istovjetan mome. Kao \u0161to u \u017eivotu nitko nema korak potpuno jednak drugome, tako je i u vjeri i u poslanju: napreduje se zajedno, bez izdvajanja i bez nametanja vlastitog smjera hodanja: napreduje se sjedinjeni, kao Crkva, s Pastirima, sa svom bra\u0107om, bez ishitrenih sprinteva i bez \u017ealjenja na one koji su sporijeg koraka. Hodo\u010dasnici smo koji, pra\u0107eni od bra\u0107e, prate drugu bra\u0107u. I dobro je to \u010diniti osobno, sa brigom i po\u0161tovanjem prema sva\u010dijem hodu te bez ubrzavanja i\u010dijeg rasta jer odgovor Bogu sazrijeva samo u izvornoj i iskrenoj slobodi.<\/p>\n\n
Isus uskrsli ka\u017ee: \u00bbU\u010dinite u\u010denicima\u00ab. Evo poslanja. Ne ka\u017ee: osvojite, zauzmite, ve\u0107 \u201eu\u010dinite u\u010denicima\u201c, tj. podijelite s drugima dar koji ste primili, ljubavni susret koji vam je promijenio \u017eivot. To je srce poslanja: svjedo\u010diti da nas Bog ljubi i da je s Njime mogu\u0107a prava ljubav, ona koja dovodi do davanja \u017eivota bilo gdje, u obitelji, na poslu, kao posve\u0107eni i kao vjen\u010dani. Poslanje jest povratak u stanje u\u010denika s novim Isusovim u\u010denicima. To zan\u010di nanovo otkriti sebe kao dio Crkve koja je u\u010denica. Sigurno, Crkva je u\u010diteljica, ali ne mo\u017ee biti u\u010diteljica ako najprije nije u\u010denica, isto kao \u0161to ne mo\u017ee biti majka ako prije nije k\u0107er. Evo na\u0161e Majke: ponizne Crkve, k\u0107eri O\u010deve i u\u010denice U\u010diteljeve, sretne \u0161to je sestra \u010dovje\u010danstva. A ova dinamika u\u010deni\u0161tva \u2013 u\u010denik koji stvara u\u010denike \u2013 potpuno je suprotna od dinamike prozelitizma.<\/p>\n\n
U tome je snaga navje\u0161taja, da svijet uzvjeruje. Ne vrijede argumenti koji uvjeravaju, ve\u0107 \u017eivot koji privla\u010di; ne sposponost nametanja, ve\u0107 hrabrost slu\u017eenja. A vi imate u va\u0161em \u201eDNK\u201c ovaj poziv na navije\u0161tanje \u017eive\u0107i u obitelji, po uzoru na svetu Obitelj: u poniznosti, jednostavnosti i zahvaljivanju. Donosite ovu obiteljsku atmosferu u tolika mjesta opusto\u0161ena i li\u0161ena ljubavi. Budite prepoznatljivi kao prijatelji Isusovi. Sve zovite prijateljima i svima budite prijatelji.<\/p>\n\n
\u00bbPo\u0111ite i u\u010dinite u\u010denicima sve narode\u00ab. A kada Isus ka\u017ee sve \u010dini se da \u017eeli podcrtati da u njegovom srcu ima mjesta za svaki narod. Nitko nije isklju\u010den. Kao djeca za oca i majku; iako ih je mnogo, velikih i malih, svatko je ljubljen \u010ditavim srcem. Jer se ljubav, u darivanju, ne smanjuje, ve\u0107 raste. I uvijek se nada. Kao \u0161to roditelji, koji ne gledaju najprije mane i nedostatke djece, ve\u0107 djecu samu, i u tom svjetlu prihva\u0107aju njihove probleme i pote\u0161ko\u0107e, tako i misionari \u010dine s narodima koje Bog ljubi. Ne stavljaju u prvi plan negativne aspekte i stvari koje treba promijeniti nego \u201evide srcem\u201c, pogledom koji uva\u017eava, pristupom koji po\u0161tuje, povjerenjem koje je strpljivo. Tako po\u0111ite u poslanje, misle\u0107i da \u201eigrate kod ku\u0107e\u201c. Jer Gospodin je kod ku\u0107e kod svakog naroda i njegov je Duh ve\u0107 posijao prije va\u0161eg dolaska. I misle\u0107i na na\u0161eg Oca koji toliko ljubi svijet (usp. Iv 3,16), budite strastveni ljubitelji svakog \u010dovjeka, suradnici radosti sviju (usp. 2 Kor 1,24), pouzdani jer ste bli\u017enji, prikladni za saslu\u0161ati jer ste blizu. Ljubite kulture i tradicije naroda bez primjenjivanja prethodno ustanovljenih modela. Nemojte polaziti od teorija i nacrta ve\u0107 od konkretnih situacija: tako \u0107e Duh biti onaj koji \u0107e oblikovati navje\u0161taj prema svom vremenu i svom na\u010dinu. I Crkva \u0107e rasti na njegovu sliku: ujedinjena u razli\u010ditosti naroda, darova i karizmi.<\/p>\n\n
Draga bra\u0107o i sestre, va\u0161a je karizma veliki dar Bo\u017eji za Crkvu u dana\u0161njem vremenu. Zahvalimo Gospodinu za ovih pedeset godina: pljesak za pedeset godina! I gledaju\u0107i njegovu o\u010dinsku i bratsku vjernost punu ljubavi, nikad ne gubite povjerenje: On \u0107e vas sa\u010duvati poti\u010du\u0107i vas istovremeno da po\u0111ete, kao ljubljeni u\u010denici, prema svim narodima, s poniznom jednostavno\u0161\u0107u. Pratim vas i ohrabrujem: nastavite! I molim vas, ne zaboravite moliti za mene, koji ostajem ovdje!<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Draga bra\u0107o i sestre, dobar dan! Sretan sam \u0161to vas susre\u0107em i \u0161to s vama mogu re\u0107i: Hvala! Hvala Bogu, a tako\u0111er i vama, iznad svega onima koji su dugo putovali da budu ovdje. Hvala za va\u0161 \u201eda\u201c koji ste izrekli, jer ste prihvatili Gospodinov poziv da \u017eivite evan\u0111elje i da evangelizirate. Tako\u0111er, veliko hvala onima koji su zapo\u010deli Neokatekumenski put prije pedeset godina. Pedeset je va\u017ean broj u Pismima:<\/p>\n