{"id":17272,"date":"2019-01-14T06:00:54","date_gmt":"2019-01-14T05:00:54","guid":{"rendered":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/predstavljanje-knjige-biljeske-kika-arguella-u-berlinu-govor-kardinala-rouca\/"},"modified":"2021-08-10T11:05:46","modified_gmt":"2021-08-10T10:05:46","slug":"predstavljanje-knjige-biljeske-kika-arguella-u-berlinu-govor-kardinala-rouca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/predstavljanje-knjige-biljeske-kika-arguella-u-berlinu-govor-kardinala-rouca\/","title":{"rendered":"Predstavljanje knjige \u201eBilje\u0161ke\u201c Kika Arg\u00fcella u Berlinu. Govor kardinala Rouca"},"content":{"rendered":"\n

Katoli\u010dka akademija u Berlinu<\/strong><\/p>\n\n

10. lipnja 2018.<\/strong><\/p>\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n

Ovo je govor kardinala Rouca na predstavljanju knjige \u201eBilje\u0161ke\u201c Kika Arg\u00fcella u Berlinu<\/em><\/p>\n\n

Ovo je prvi govor izvrsnog teologa i kanonskog pravnika, madridskog nadbiskupa u miru, koji je uvijek pratio i podr\u017eavao Kika i Carmen blisko\u0161\u0107u, ljubavlju i osje\u0107ajno\u0161\u0107u. U ovom govoru kardinal Rouco opisuje dru\u0161tveno i crkveno okru\u017eenje tijekom posljednjih godina Drugog vatikanskog koncila u kojem je Gospodin nadahnuo Kika kroz Djevicu Mariju, da stvara \u201ezajednice koje \u017eive u poniznosti, jednostavnosti i zahvaljivanju. Drugi je Krist\u201c. Proro\u010dko nadahnu\u0107e koje danas vidimo ostvareno.<\/em><\/p>\n\n

Kardinal Rouco<\/strong>: cijenjene dame i gospodo:<\/p>\n\n

Velika mi je \u010dast i istinska radost predstaviti knjigu \u201eBilje\u0161ke 1988-2014\u201d Kika Arg\u00fcella, osniva\u010da \u201eNeokatekumenskog Puta\u201c, zajedno s nedavno preminulom Carmen Hern\u00e1ndez i ocem Marijom Pezzijem. Odustajanje od prevo\u0111enja \u0161panjolske rije\u010di \u201eAnotaciones\u201c na njema\u010dki nedvosmisleno pokazuje njezinu posebnost: jesu li to samo puke napomene? Jesu li pak jednostavne bilje\u0161ke uz osobni i crkveni kurikulum? Ili pak autobiografske bilje\u0161ke? Ili je to doista dnevnik ograni\u010den na odre\u0111eno vremensko razdoblje? S obzirom na to da se zapravo distribucija teksta vr\u0161i u obliku bilje\u0161ki koje se svakodnevno bilje\u017ee \u2013 iako s preskakanjem datuma, \u010dak i godina \u2013 doga\u0111aji, susreti, duhovna i religiozna iskustva, intimna iskustva molitve, napisana pjesni\u010dki. Prva bilje\u0161ka zabilje\u017eena je 11. srpnja 1989. u Pieve di Cadore; posljednja 20. kolovoza 2014. u \u0161pilji planine Moratalle blizu Caravaca de la Cruz u Murciji, \u0160panjolska.<\/p>\n\n

Nakon intenzivnog \u010ditanja, me\u0111utim, pala mi je na pamet rije\u010d koja mnogo vi\u0161e odgovara naslovu knjige: ispovijesti.<\/p>\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n

1. Da, autor se prepoznaje kao izgubljeni sin ne samo Crkve ve\u0107 i Boga, koji je primio izvanrednu milost maj\u010dinskom blizinom Marije, Gospodinove majke<\/strong>, a to je milost neodoljivog obra\u0107enja njegove du\u0161e Isusu Kristu, njegovu Gospodinu i Spasitelju. Njegova milosrdna ljubav, koja ga preplavljuje, dotakla mu je srce u odlu\u010duju\u0107im godinama za budu\u0107nost osobe, godinama ljudskog i duhovnog rasta mladosti koja je sazrijevala: odlu\u010duju\u0107oj za spas ili propast \u010dovjeka. \n \nOn to ovako izra\u017eava: \u201ePri\u0161ao si mi i razapeo sam te. Nisi se opirao zlu, nisi pobjegao, nastavio si me ljubiti, \u017eelio si u\u0107i u mene. Ubio sam te kad je tvoj JA postao TI. Prikazao si se za mene, ubojicu, i Bog Otac prihvatio je tvoj prinos i uskrisio te. Oprostio si mi i u\u010dinio si me zauvijek jednim tijelom s Tobom. Pojavila se ljubav koju nisam poznavao\u201c <\/em>(bilje\u0161ka 22). \u201eJao, kakva je bol moj \u017eivot i moji grijesi bez tebe!\u201c <\/em>(bilje\u0161ka 18). Potje\u010du\u0107i iz madridske obitelji srednjeg stale\u017ea, talentirani mladi slikar \u2013 koji je krajem 1950-ih osvojio dr\u017eavnu nagradu za \u0161panjolsko slikarstvo i s obe\u0107avaju\u0107om budu\u0107no\u0161\u0107u \u2013 na\u0161ao se uronjen u vrlo duboku duhovnu krizu i osje\u0107ao se pozvan od Gospodina da svoju sudbinu podijeli sa siroma\u0161nima madridskog predgra\u0111a. Grad s blatnim \u010detvrtima koji raste i postaje grad s milijunom stanovnika, optere\u0107en ogromnom te\u017einom raznih dru\u0161tvenih problema. Tako je Madrid, glavni grad \u0160panjolske, izgledao svega dvadeset godina nakon zavr\u0161etka tri godine gra\u0111anskog rata. S Biblijom u ruci i gitarom na ramenu, mladi slikar Kiko Arg\u00fcello s dugom bradom i zapu\u0161tenom odje\u0107om \u2013 pravi hipi! \u2013 oti\u0161ao ususret najsiroma\u0161nijima tijelom i du\u0161om u barake napu\u0161tenog predgra\u0111a tog velikog grada koji je demografski i arhitektonski rastao vrtoglavim tempom. Ono \u0161to je za njega vrijedilo bio je izravan, sna\u017ean i istodobno skroman navje\u0161taj evan\u0111eoske Kerigme ljudima u kojima je snaga grijeha i smrti djelovala na najvi\u0161e deprimiraju\u0107i na\u010din, ranjavaju\u0107i najelementarnije aspekte ljudskog dostojanstva. S tim najsiroma\u0161nijima me\u0111u siromasima, Kiko je dijelio stol i krov, prijateljstvo i spremnost za slu\u017eenje, jednom rije\u010dju, njihovoj sudbini: s Marianom, pijanim tolikih no\u0107i, s Joaqu\u00ednom i Antonijom, Jos\u00e9om Agudom i Rosarijom… s gospodinom Juanom koji je \u201espavao u sme\u0107u\u201c, s Carmen \u201ebis\u201c , Marianovom suprugom, s \u201eChulom muletasom\u201c, \u201efrajerom sa \u0161takama\u201c, koji je prosio u podzemnoj \u017eeljeznici…<\/em> i s mnogim drugima. Carmen \u201ebis\u201c<\/em>, kako bi je razlikovao od Carmen Hern\u00e1ndez: bila je \u017eena iz sredi\u0161ta Madrida, iz dobre obitelji, koja je s vremena na vrijeme odlazila me\u0111u stanovnike baraka nose\u0107i lijekove. (Bilje\u0161ka prevoditelja). A onda i s petnaest izlizanih pasa, bez gospodara, koji su ga napadali i slijedili… i progonili!, do autobusa i stanice podzemne \u017eeljeznice Atocha, dok ih, napokon, policija nije zaustavila i izbacila. \u201ePsi su me tako sretni ispratili\u201c<\/em>, pripovijeda, \u201euz stepenice. I bilo je beskorisno re\u0107i da nisu moji…<\/em> \u201c<\/em>. Na ovom podru\u010dju, ljudski opusto\u0161enom \u2013 zvalo se \u201ePalomeras\u201c, ro\u0111ena je prva mala neokatekumenska zajednica.<\/p>\n\n

Predavanja profesora Pedra Farn\u00e9sa na Pastoralnom institutu u Madridu, na kojima se dogodio susret s Carmen Hern\u00e1ndez, zna\u010dila su za njega intelektualno otkri\u0107e teolo\u0161ke dubine na osnovi ekleziolo\u0161ke i liturgijske obnove Drugog vatikanskog koncila, koja bi trebala pru\u017eiti zdrav i \u010dvrst temelj za crkvenu i duhovnu formaciju prvih neokatekumenskih zajednica, za ono \u0161to se odnosilo na nauk, katehezu i liturgijsku praksu. U ovom razdoblju ro\u0111enja Neokatekumenskog puta nije nedostajalo pastoralnog razumijevanja, kanonske potpore i osobne simpatije tada\u0161njeg madridskog nadbiskupa Casimira Morcilla, jedne od najva\u017enijih li\u010dnosti, me\u0111u najboljima od tada\u0161njeg modela biskupa po uzoru na Drugi vatikanski sabor. Na tom po\u010detku novog oblika evangelizacije, uistinu punog pustolovina, Kiko Arg\u00fcello je s ugodom osje\u0107ao Gospodinovu blizinu, uo\u010dljivu u dubini njegove du\u0161e: \u201eMoj \u017eivot bio si Ti, Gospodine, … i tvoja stalna prisutnost\u201c<\/em>:<\/p>\n\n

\u201eIsuse moj …<\/em> \n \nLjubav, tvoja ljubav prema meni,<\/em> \n \ntotalna, apsolutna, beskona\u010dna, puna nje\u017enosti i smilovanja.<\/em> \n \nSigurno jesi, Gospodine.<\/em> \n \nVolio bih biti i biti u Tebi,<\/em> \n \nzoro ljubavi, vje\u010dnoga \u017eivota.\u201c <\/em>(bilje\u0161ka 459).<\/p>\n\n

Odgovor na pitanje zla \u2013 \u201eKakvo otajstvo zla! Za\u0161to? Krade se, la\u017ee se, \u010dini se preljub, ubija se, ubija se… poludjeli razum i potonula du\u0161a\u201c- to je On, Njegovo milosr\u0111e!<\/p>\n\n

\u201ePo skrivenom putu,<\/em> \n \nu toj mra\u010dnoj \u0161umi,<\/em> \n \nna tajnom prikrivenom stubi\u0161tu<\/em> \n \nod tisu\u0107u jecaja ljubavi,<\/em> \n \nbolnom du\u0161om…<\/em> \n \nO Isuse, smiluj se meni!…<\/em> \n \nU\u010dini me jednim, savr\u0161eno jednim u Tebi\u201c.<\/em> (bilje\u0161ke 456-461).<\/p>\n\n

2. Priznanja o izvanrednoj karizmi primljenoj i prihva\u0107enoj za dobro sveop\u0107e Crkve.<\/strong><\/p>\n\n

Bilo je to povijesno-duhovno vrijeme koncilskog iskustva koje \u0107e obilje\u017eiti jednu epohu u povijesti Crkve. Vrijeme puno pastoralnih pitanja, sumnji i zabuna; ali i energi\u010dnijeg teolo\u0161kog i pastoralnog uzdaha. U toj povijesno spasonosnom povoljnom trenutku, konjunkturi za Crkvu, Gospodin, njezin Bo\u017eanski utemeljitelj, njezina glava i vrhovni pastir, istinski i nevidljivi, kao \u0161to se doga\u0111alo u svim njezinim povijesnim fazama prijelaznog obnavljanja, ispunilo ju je onim posebnim darovima Duha Svetoga, tj. izvanrednim \u201edarovima\u201c, \u201echarismata clarissima\u201c, o kojima je Drugi vatikanski sabor jasno govorio u Dogmatskoj konstituciji o Crkvi, Lumen Gentium <\/em>(usp. LG 12).<\/p>\n\n

Obra\u0107enje koje je Kiko Arg\u00fcello do\u017eivio u vrijeme neposredno prije Koncila \u2013 bezuvjetni povratak u O\u010devu ku\u0107u! \u2013 nije bilo samo duhovno, ve\u0107 i apostolski i crkveno toliko preobra\u017eavaju\u0107e da je za njega Kristovo nasljedovanje bilo mogu\u0107e samo u apostolskom obliku egzistencije u potpunosti posve\u0107ene poslanju unutar crkvene zajednice, kao i izvan njezinih vanjskih i unutarnjih granica. U dubini njegova srca bolio ga je ne samo vlastiti grijeh, ve\u0107 i grijeh njegovih suvremenika, posebno grijeh ljudi Europe, koja je bila kr\u0161\u0107anska, i grijeh ljudi njegove domovine, \u0160panjolske: \u201eDostojan sam prijezira i licemjeran… O Isuse, Gospodine moj… Do\u0111i! Pomogni mi… Samo u Tebi pronalazim ljubav za druge… Njihovi jadi i patnje pokre\u0107u me, i mislim… kada bi poznavali tvoju ljubav… Izgnali su te iz grada, odveli iz njega, kao \u0161to se odvozi sme\u0107e, kao \u0161to bi odveli \u017ertvenog jarca na kojeg su izliveni svi grijesi ljudi” <\/em>(bilje\u0161ka 24).<\/p>\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n

Ponovo je bilo hitno navijestiti Kerigmu u svem njezinom evan\u0111eoskom izlaganju, otvoreno i javno. \u201eNova evangelizacija\u201c, koju je sveti Ivan Pavao II. kasnije zahtijevao i koju je poticao tolikom energijom i uporno\u0161\u0107u za \u010ditavog svog pontifikata, polako je po\u010dela dolaziti na svjetlo dana. Neosporna pretpostavka za njezino plodno kr\u0161\u0107ansko ostvarenje potekla je od rije\u010di koje je Presveta Djevica Marija uputila Kiku Arg\u00fcellu \u2013 prema njegovom svjedo\u010danstvu \u2013 8. prosinca 1959. godine: \u201ePotrebno je stvarati kr\u0161\u0107anske zajednice poput Svete Nazaretske obitelji, koje \u017eive u poniznosti, jednostavnosti i zahvaljivanju; drugi je Krist\u201c <\/em>(bilje\u0161ka p. v.).<\/p>\n\n

Suo\u010deni s vrlo dubokom i ra\u0161irenom krizom vjere u kojoj se na\u0161ao kr\u0161\u0107anski svijet, a posebno europski kontinent drevnog kr\u0161\u0107anstva (\u201eEuropska kultura stvara dojam ‘tihog otpadni\u0161tva’ samozatajnog \u010dovjeka koji \u017eivi kao da Bog ne postoji\u201c, re\u0107i \u0107e kasnije Sveti Otac Ivan Pavao II. u postsinodalnoj pobudnici<\/em> \u201eEcclesia in Europa<\/em>\u201c, 28. lipnja 2003., broj 9), male crkvene zajednice postale su neophodne. Odgovaraju\u0107i pastoralni put, gotovo neophodno za postizanje ovog cilja, mora biti institucija i praksa neokatekumenata za kr\u0161tene, u obnovljenom obliku u usporedbi s onim \u0161to je bio drevni katekumenat iz prvih stolje\u0107a povijesti Crkva. Dr\u017ee\u0107i u rukama \u201eBilje\u0161ke\u201c Kika Arg\u00fcella, vrlo se dobro mo\u017ee shvatiti kako se nova karizma Neokatekumenskog puta razvijala duhovno, crkveno, pastoralno i kanonski u posljednjih pet desetlje\u0107a povijesti suvremene Crkve. Suo\u010deni s teolo\u0161kim, i nadasve pastoralnim, nerazumijevanjem mnogih \u2013 i klerika i laika \u2013 s odu\u0161evljenjem su se do\u010dekali malobrojni sve\u0107enici i vjernici, kojima je otvoren novi duhovni i apostolski vidik. Vidik u kojem je postajalo sve o\u010diglednije da je obnovljeni koncept biskupijske i \u017eupne pastoralne skrbi, uistinu kr\u0161\u0107anski i evangeliziraju\u0107i, bio mogu\u0107 i ostvariv, a svakako u smjeru autenti\u010dne i vjerne pretpostavke nauka o Crkvi Drugog vatikanskog koncila, kako podu\u010dava Dogmatska konstitucija Lumen Gentium<\/em> i tako\u0111er Pastoralna konstitucija Gaudium et Spes<\/em> o Crkvi u suvremenom svijetu.<\/p>\n\n

Prate\u0107i narativnu nit Bilje\u0161ki<\/em>, koje sadr\u017ee i pru\u017eaju brojne podatke, dokazuje se kako je inicijator Neokatekumenskog Puta zajedno s Carmen Hern\u00e1ndez i ocem Marijom Pezzijem putovao \u010ditavim svijetom brzinom koja oduzima dah, umaraju\u0107i se do iscrpljenosti, u razmaku od samo dva desetlje\u0107a, da navijesti Kerigmu uskrsnulog Gospodina, da susretnu i potaknu \u201eitineranti\u201c, da ponovno ujedine bra\u0107u i sestre iz neokatekumenskih zajednica, da ih oja\u010daju u njihovom poslanju u svijetu, posebno s obzirom na hrabre i istodobno ponizne svjedoke kr\u0161\u0107anske obitelji. S druge strane, pojavljuju se unutar crkvene prepreke. Odbijanje sve\u0107enika i biskupa, neprijateljstvo katoli\u010dke bra\u0107e i \u010desto iskrivljene i la\u017ene informacije crkvenih dru\u0161tvenih medija bili su vrlo bolni. Manje bolne nisu bile ni klevetni\u010dke kampanje koje su neprijateljski mediji vodili protiv Crkve, a s kojima se morao suo\u010diti i inicijator \u201ePuta\u201c. 1. lipnja 2001. napisao je: \u201eIzlazim iz ku\u0161nje, stra\u0161ne napasti. Upoznao sam bol klevete, izdaje i la\u017ei. La\u017eno su me prijavili i optu\u017eili me la\u017eima. Sudili su me i osudili bez saslu\u0161anja. Gospod me je predao mojim neprijateljima<\/em>\u201c (bilje\u0161ka 337). Prije svega ranjen. U Madridu se, vrlo dubinski, opako\u0161\u0107u pogrdnih kritika, \u0161irilo javno mnijenje u obliku vrije\u0111anja i poni\u017eavanja, protiv slika u apsidi katedrale Almudene povodom vjen\u010danja prijestolonasljednika, Filipa i Letizije. U \u010detvrtak, 2. lipnja 2004., Kiko je napomenuo: \u201eVra\u0107am se ovim stranicama nakon \u0161to sam bio istresen i izudaran, izlo\u017een javnom ruglu, vrije\u0111an…\u201c (<\/em>bilje\u0161ka 386).<\/p>\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n

Unato\u010d tome, utjeha koju je trebao iskusiti na svojoj crkvenoj i lai\u010dkoj \u201eKalvariji\u201c bila je sve toplija i ve\u0107a. Kanonsko prepoznavanje \u201ePuta\u201c od strane papa \u2013 bla\u017eenog Pavla VI., Svetog Ivana Pavla II. i Benedikta XVI. \u2013 dolazilo je uvijek u pravo vrijeme, kad su rasli neprijateljski stavovi prijatelja i neprijatelja i kad je snaga \u201ezavodnika\u201c du\u0161a postajala sve ja\u010da. Nakon pohvalnog pisma Pavla VI., na prijelazu u sedamdesete godine pro\u0161log stolje\u0107a, u prvom postkoncilskom razdoblju, 29. lipnja 2002. stiglo je odobrenje statuta Ivana Pavla II.; uslijedilo je kona\u010dno odobrenje Benedikta XVI., 13. lipnja 2008., i Katehetskog direktorija Neokatekumenskog Puta, u sije\u010dnju 2012. \n \nPo\u0161tovanje koje je sveti Ivan Pavao II. iskazao i izrazio inicijatoru \u201ePuta\u201c bio je dirljiv. 25. rujna 2002., kada su odobreni Statuti, Kiko izvje\u0161tava: \u201ePapa nas je primio u Castel Gandolfu. Do\u0161li su svi itineranti, \u017eupnici i odgovorni najstarijih zajednica. Kada se do\u0161ao pozdraviti s Carmen i sa mnom, poljubio nas je pokazuju\u0107i pred svima ljubav koju ima prema nama. Gospodine, daj papi zdravlje, proro\u010dku snagu i utjehu!<\/em>\u201c (bilje\u0161ka 376).<\/p>\n\n

Zajednice \u201ePuta\u201c rasle su \u0161irom svijeta, broj itineranata pove\u0107avao se bez prekida. Sjemeni\u0161ta \u201eRedemptoris Mater\u201c utemeljena su posvuda u svijetu, u sve ve\u0107em broju biskupija, uzdigla se nova formula, dosad nepoznata, Missio ad Gentes: obitelji u poslanju. Sastanci sa skupinama biskupa sa svih kontinenata uvijek su u porastu: oni se odr\u017eavaju u njihovim zemljama ili u \u201eDomusu Galilaeae\u201c, blizu Galilejskog jezera. Oni otkrivaju kao priliku, duhovno vrlo poticajnu, imati u srcu pravo zna\u010denje hijerarhijskog \u201ezajedni\u0161tva\u201c u Crkvi i da ga prodube. Pape Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. \u010desto su imenovali za \u201eslu\u0161atelja\u201c u biskupskim sinodama koje su sazivali. Znakovi velike crkvene zahvalnosti za \u201ePut\u201c ponavljaju se i mno\u017ee neprestano.<\/p>\n\n

3. Jesu li za Kika prestale unutarnje i vanjske nevolje tijela i du\u0161e?<\/strong><\/p>\n\n

Ako do\u0111emo do \u010ditanja posljednje bilje\u017eaka \u201eBilje\u0161ke\u201c iz 2014., opa\u017eamo kako je u najdubljem hodu svoga srca i u svom osobnom postojanju imao posljedice sve do kraja, sve vi\u0161e pro\u010di\u0161\u0107avaju\u0107i i posve\u0107uju\u0107i duhovno iskustvo \u201emra\u010dne no\u0107i du\u0161e”. Zaklju\u010dno, u \u201eBilje\u0161kama\u201c Kika Arg\u00fcella sjaji jedinstven lik visoko profilirane kr\u0161\u0107anske duhovnosti koji odgovara \u201eznakovima vremena\u201c, odnosno najintimnijim potrebama dana\u0161njeg \u010dovjeka. U najte\u017eim okolnostima i u najte\u017eim situacijama kroz koje je morao pro\u0107i na kr\u0161\u0107anski i crkveni na\u010din, Kiko je nakon toga poku\u0161ao moliti i razmi\u0161ljati u samo\u0107i pustinje. U \u0161pilji Moratalla u Murciji u \u0160panjolskoj uvijek je na\u0161ao uto\u010di\u0161te. S druge strane, kristolo\u0161ka i marijanska pobo\u017enost poeti\u010dno potje\u010du od brojnih molitava izre\u010denih u obliku poezije, molitava koje duhovno prate tijek \u010ditavog njegovog \u017eivota, \u0161to se odra\u017eava u nastavku \u201eBilje\u0161ke\u201c. Svakodnevno duhovno \u0161tivo Svetoga pisma \u2013 Starog i Novog zavjeta \u2013 i, nadasve, \u010dine\u0107i ga dominantnim, poznavanje psalma, duhovno za\u010dinjeno i nikad zanemareno, pro\u017eelo je njegov \u017eivot u molitvi. Teolo\u0161ki i asketski utjecaj drevnih \u201epustinjskih otaca\u201c izri\u010dito je usredoto\u010den na nekoliko stranica “Bilje\u0161ke”. Knji\u017eevna paradigma i duhovno iskustvo svetog Ivana od Kri\u017ea u njegovom Duhovnom spjevu<\/em> (s nekim citatima svete Terezije Avilske) koje ga fascinira i daje unutarnjoj i crkvenoj osobnosti Kika Arg\u00fcella najprepoznatljivija temeljna obilje\u017eja klasi\u010dne \u0161panjolske duhovnosti. Ovako se izra\u017eava u svojim posljednjim pjesmama kojima zatvara \u201eBilje\u0161ke\u201c:<\/p>\n\n

\u201eVolio bih biti, pla\u010du\u0107i,<\/em> \n \nsrodna du\u0161a.<\/em> \n \nIsuse moj<\/em> \n \nranjeni jelen koji,<\/em> \n \nizgubljen usred mra\u010dne \u0161ume,<\/em> \n \nne nalazi utjehu.<\/em> \n \nJelen \u017eedni,<\/em> \n \nJelen ranjeni\u201c (bilje\u0161ka 499).<\/em><\/p>\n\n

\u201eI \u017eivjeti i \u017eivjeti<\/em> \n \nu neprestanom sje\u0107anju na Tebe.<\/em> \n \nU ovim beskrajnim trenucima<\/em> \n \nkoji ne prestaju,<\/em> \n \ns mojim ranjenim srcem\u201c (bilje\u0161ka 500).<\/em><\/p>\n\n

Carmenina smrt 19. lipnja 2016. ispunila ga je tugom:<\/p>\n\n

\u201eZa\u0161to pla\u010de\u0161, du\u0161o moja? \n \nZa\u0161to pla\u010de\u0161? \n \nCarmen je oti\u0161la s Gospodinom\u201c (bilje\u0161ka 506).<\/p>\n\n

\u201eKoliko Put duguje Carmen!<\/em>\u201c (bilje\u0161ka 505).<\/p>\n\n

\"\"<\/figure><\/div>\n\n

Na kraju \u010ditanja ove knjige ispovijesti Kika Arg\u00fcella \u2013 ispovijesti o \u017eivotu koji je bezuvjetno dan Gospodinu i njegovoj Crkvi, ispovijesti izvanredne karizme za Crkvu Drugog vatikanskog koncila \u2013 vrlo je lako slo\u017eiti se s ocjenjiva\u010dkom re\u010denicom o \u201ePutu\u201c, \u0161to je na\u0161 Sveti Otac Franjo izrazio 5. svibnja ove godine pred tisu\u0107ama i tisu\u0107ama bra\u0107e koji su do\u0161li iz cijelog svijeta u Rim, na Tor Vergatu, kako bi proslavili 50. godi\u0161njicu svojih prvih rimskih plodova: \u201eDraga bra\u0107o i sestre, va\u0161a karizma velika je Bo\u017eja milost za Crkvu na\u0161ega vremena\u201c. Kiko je vrlo dobro znao \u2013 rije\u010di Majke Gospodinove, koje je on \u010duo u svojoj o\u010dinskoj ku\u0107i u Madridu u tim dalekim danima svog obra\u0107enja, nikada ih nije zaboravio \u2013 da \u201ePut\u201c kao divna karizma za Crkvu na\u0161ega vijeka ne bi bio mogu\u0107 bez Marijinog zagovora i da se njezin \u201eSam sa samim\u201c nikada ne bi odr\u017eao: \u201eOn ti ka\u017ee: ‘Evo ti majke.’ Da, ona mi poma\u017ee da ne si\u0111em s Bo\u017eje volje, da ne grije\u0161im. Upoznala je u svom srcu bol grijeha na tijelu svoga Sina, Ona zna, Ona poznaje, Ona \u0107e ti pomo\u0107i. Ona, \u017eiva na nebu, moli za mene\u201c (bilje\u0161ka 180).<\/p>\n\n

Kiko: Sad je red na mene. Da govorim na \u0161panjolskom?<\/strong><\/p>\n\n

Kardinal Rouco: Sie k\u00f6nnen Deutsch sprechen, nat\u00fcrlich, wenn Sie wollen. (Mo\u017eete govoriti i njema\u010dki, ako \u017eelite).<\/p>\n\n

Kiko: Veliko hvala kardinalu. Pozdravljam sve. U Njema\u010dkoj sam, zar ne? Tek sam u\u0161ao u avion. I ne znam gdje smo. Pa, \u017eivjela Njema\u010dka. \u017divjela Njema\u010dka!<\/p>\n\n

Ljudi: \u017divjela! (pljesak<\/em>).<\/p>\n\n

Neki od vas mo\u017eda otvore knjigu i vide: \u201ePrihvatiti uvrede i ljubiti neprijatelja. Ne suditi zna\u010di zapo\u010deti biti ponizan.<\/em>\u201c Nije lo\u0161e. \u201eSudac sudi. Sudi onaj koji vjeruje da poznaje i posjeduje istinu…<\/em>\u201c \u201eNe sudite!<\/em>\u201c \u201ePrihvatiti uvrede… Ljubiti neprijatelja. Osje\u0107ati zapaljeno srce vatrom sva\u010dije spoznaje Duha Svetoga, i da prime Bo\u017eju ljubav. Isusovu krv i tijelo. Smrt je mrtva, pobjeda. A mala Marija podno kri\u017ea, s ma\u010dem u du\u0161i<\/em>\u201c Tako su napisane bilje\u0161ke. \u201eKako bih mogao? Gospodine, \u017eelim izvr\u0161iti tvoju volju … Ljubav prema bli\u017enjemu tvoja je volja.\u201c \u201eDrugi je Krist\u201c. Daj mi milost svoga Duha da bih mogao ljubiti drugoga onako kao \u0161to ga ti ljubi\u0161. Samo me tvoj Duh gura i poma\u017ee mi da uzi\u0111em na kri\u017e. Tisu\u0107e \u0111avola \u017eele me pro\u017edrijeti. Jao meni, osudit \u0107u se. Oholica sam, pohotnik, lijen\u010dina, ta\u0161t. Jao meni, izdajem te. Jao meni, ugro\u017eavam sve \u0161to \u010dini\u0161\u201c \u201eDva su puta: ili dati \u017eivot bli\u017enjemu ili mu dati smrt svojim grijesima. Tisu\u0107e \u0111avola okru\u017euju me: u ime Gospodnje porazit \u0107u ih. U tvoje ime ponizit \u0107u se, po tvojem \u0107u imenu pobijediti i mo\u0107i \u0107u ostati bez i\u010dega, samo s tobom.\u201c \u201eDanas, Gospa Karmelska, 16. srpnja 1994. godine. Mnogi su moji grijesi… Sveta majko Isusova, posreduj za mene<\/em>\u201d.<\/p>\n\n

Evo, to su ispovijesti. Otvori du\u0161e. Ka\u017eem Gospodinu: \u0160to \u017eeli\u0161 od mene? Tko sam ja? \u0160to \u017eeli\u0161 \u010diniti sa mnom? Smiluj mi se. Smiluj se. Koliko je te\u0161ko \u017eivjeti, smiluj mi se. Iz tog razloga, Gospodin je \u017eelio da do\u0111em ovdje, u Njema\u010dku, da ostanem ovdje i pru\u017eim vam rije\u010d koliko mogu. Budite dobri i molite za mene.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Katoli\u010dka akademija u Berlinu 10. lipnja 2018. Ovo je govor kardinala Rouca na predstavljanju knjige \u201eBilje\u0161ke\u201c Kika Arg\u00fcella u Berlinu Ovo je prvi govor izvrsnog teologa i kanonskog pravnika, madridskog nadbiskupa u miru, koji je uvijek pratio i podr\u017eavao Kika i Carmen blisko\u0161\u0107u, ljubavlju i osje\u0107ajno\u0161\u0107u. U ovom govoru kardinal Rouco opisuje dru\u0161tveno i crkveno okru\u017eenje tijekom posljednjih godina Drugog vatikanskog koncila u kojem je Gospodin nadahnuo Kika kroz Djevicu<\/p>\n

Nastavi \u010ditati<\/a><\/div>\n","protected":false},"author":8,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1073],"tags":[1044,1011,1075,806,1074],"class_list":["post-17272","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-knjige","tag-berlin-hr","tag-govor","tag-kardinal-rouco","tag-kiko-arguello-hr","tag-predstavljanje-knjige"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17272","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/8"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=17272"}],"version-history":[{"count":50,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17272\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":24317,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/17272\/revisions\/24317"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=17272"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=17272"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=17272"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}