{"id":29219,"date":"2022-07-06T07:58:40","date_gmt":"2022-07-06T06:58:40","guid":{"rendered":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/svjedocanstvo-jedne-obitelji-neokatekumenskog-puta-za-vrijeme-svjetskog-dana-obitelji\/"},"modified":"2022-10-12T09:52:21","modified_gmt":"2022-10-12T08:52:21","slug":"svjedocanstvo-jedne-obitelji-neokatekumenskog-puta-za-vrijeme-svjetskog-dana-obitelji","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/svjedocanstvo-jedne-obitelji-neokatekumenskog-puta-za-vrijeme-svjetskog-dana-obitelji\/","title":{"rendered":"Svjedo\u010danstvo jedne obitelji Neokatekumenskog puta za vrijeme Svjetskog dana obitelji"},"content":{"rendered":"\n
Rim, 22. do 26. lipnja 2022.<\/h5>\n\n
<\/div>\n\n
\"Camino<\/figure>\n
<\/div>\n\n

Od 22. do 26. lipnja 2022. godine odr\u017eao se u Rimu X. Svjetski dan obitelji pod organizacijom Dikasterija za laike, obitelji i \u017eivot.<\/em><\/p>\n\n

Kao predstavnici Neokatekumenskog puta bilo je nekoliko obitelji poslanih u razli\u010dite biskupije: Massimo i Patrizia Palloni, 12 djece, (itineranti, u poslanju u Nizozemskoj), Francesco i Sheila Gennarini, 9 djece, (itineranti, u poslanju u SDA-u), Dino i Roberta Furgione, 9 djece (itineranti, u poslanju u Ju\u017enojafrici)i prezbiter Gianvito Sanfilippo (za<\/em>du\u017een za postkrizmu na Neoktekumenskom putu ).<\/em><\/p>\n\n

24. lipnja ujutro govorilo se o razli\u010ditim temama. Doprinos Massima i Patrizie bio je posve\u0107en “Preno\u0161enju vjere dana\u0161njim mladima”. Massimo je podijelio svoje iskustvo kako kao sin je primio vjeru od roditelja na Putu, i kako zajedno s njegovom \u017eenom su prenijeli tu vjeru njihovoj 12-oj djeci. Slijedi intervencija Massima i Patrizie:<\/em><\/p>\n\n

\n
\n
\"\"<\/figure><\/div>\n
<\/div>\n\n

Pozdravljamo biskupe, obitelji, sve delegate i svu bra\u0107u.<\/p>\n\n

Zatra\u017eili su od nas da odr\u017eimo govor o preno\u0161enju vjere dana\u0161njim mladima, po\u010dev\u0161i od na\u0161eg osobnog iskustva. Vrlo smo zahvalni na prilici koju stu nam pru\u017eili da mo\u017eemo, povrh svega, dati slavu Bogu. <\/p>\n\n

Mi smo Massimo i Patrizia Paloni, iz jedne neokatekumenske zajednice Rima i mi smo misionari itineranti u Nizozemskoj ve\u0107 osamnaest godina. I na\u0161i su roditelji, tako\u0111er u zajednici i preko njihovog iskustva prenijeli su nam vjeru. Mo\u017eemo dakle govoriti iz na\u0161eg iskustva, kao djeca kojima su roditelji prenijeli vjeru, ali tako\u0111er, i kao roditelji dvanaestero djece koja su ovdje prisutna i pozdravljaju vas i zahvaljuju vam. <\/p>\n\n

U odnosu s na\u0161im roditeljima, i danas s na\u0161om djecom, bili smo vo\u0111eni Rije\u010dju koju je Bog dao svome narodu kad se ukazao na brdu Sinaj:<\/p>\n\n

\u201cSlu\u0161aj Izraele, Gospodin je na\u0161 Bog, Gospodin je jedan. Ljubi Gospodina Boga svoga svim svojim srcem, svom du\u0161om svojom, svim svojim silama. Rije\u010di ove koje ti danas dajem neka ti se ure\u017eu u srce, napominji ih svojim sinovima, govori im o njima kad sjedi\u0161 u svojoj ku\u0107i i kad ide\u0161 putem, kad lije\u017ee\u0161 i kad ustaje\u0161\u201c. (Pnz 6,4-7).<\/em><\/p>\n\n

Jo\u0161 odmalena, nedjeljom su ujutro na\u0161i roditelji s nama slavili pohvale. Nakon pjevanja psalama bilo je progla\u0161eno jedno biblijsko \u010ditanje te su nam tada pomagali da vidimo vlastiti \u017eivot u svijetlu Rije\u010di Bo\u017eje. Ve\u0107 otkad smo bili vrlo maleni, ova je Rije\u010d rasvjetljivala na\u0161e odnose s bra\u0107om, sestrama i roditeljima, pru\u017eaju\u0107i nam priliku da se pomirimo, i pri\u010damo o na\u0161im trpljenjima. Otac bi pitao: \u201cKako ova rije\u010d rasvjetljava tvoj dana\u0161nji \u017eivot?\u201d, ovo je pitanje odjek onog prvog pitanja koje se nalazi u bibliji: \u201cAdame gdje si?\u201d. Kako je rekao Papa Franjo u Amoris Laetitia-i: \u201cVeliko pitanje nije: gdje se fizi\u010dki nalazi dijete, s kim je u ovom trenutku, nego gdje se nalazi u egzistencijalnom smislu<\/em>\u201d[1]<\/a>. Rije\u010d Bo\u017eja postaje paradigmom svakog ljudskog \u017eivota, svaka rije\u010d u njoj sadr\u017eana rasvjetljava na\u0161u povijest: stvaranje, Noina arka, potop, Babilonska kula, Abraham, Izlazak, prispodobe iz evan\u0111elja\u2026 Ova Rije\u010d je rasvjetljivala na\u0161 \u017eivot jo\u0161 kad smo bili djeca i bila je izvanredan most izme\u0111u oca i djece, izme\u0111u razli\u010ditih generacija. Svatko je imao priliku prepri\u010dati vlastitu povijest. Zahvaljuju\u0107i susretu u molitvi. Gospodin nam je pomagao da doista shvatimo \u201cgdje smo bili\u201d, da shvatimo trpljenja ostalih i, \u010desto, da si me\u0111usobno oprostimo. Nakon pohvala uvijek je slijedio poseban ru\u010dak da bi \u017eivjeli nedjelju u punini.<\/p>\n\n

Svake godine u obitelji smo imali jedan uvod u velike blagdane, koji su bili pripremljeni s velikom pa\u017enjom, koji su obilje\u017eavali godi\u0161nja doba i koje smo \u017eivjeli sa \u010ditavom \u017eupom: Bo\u017ei\u0107, Sveta tri kralja, Duhove, Bezgre\u0161no za\u010de\u0107e\u2026 \nPoslije prve pri\u010desti, sudjelovali smo revno na Euharistiji u zajednici, unutar koje se obra\u0107alo posebnu pozornost na nas tokom slavlja. Takva euharistija, \u017eivljenja u \u017eupi poslije prve nedjeljne ve\u010dernje, nas je postepeno izbavila od grijeha subotnjih ve\u010deri, zbog kojih se mnogi mladi udaljavaju od Krista. \nU sredi\u0161tu svega, bilo je sveto pashalno bdijenje, u koje smo bili inicirani i koje smo s nestrpljenjem i\u0161\u010dekivali. Tako smo postepeno bili upu\u0107eni u \u017eivot vjere Crkve, a u adolescenciji smo u\u0161li zajedno sa drugim mladima i odraslima, u jednu zajednicu \u017eupe da bi nastavili kr\u0161\u0107ansku inicijaciju. Osim toga, povremeno smo sudjelovali na hodo\u010da\u0161\u0107ima i svjetskim danima mladih na kojima su nam <\/p>\n\n

Postupno, tokom godina, ku\u0161ali smo \u010dudesa kr\u0161\u0107anskog \u017eivota. Bilo nam je preneseno da su u centru obitelji tri oltara[2]<\/a>: prvi je oltar svete euharistijske gozbe, na kojem Isus Krist prinosi \u017ertvu svojega \u017eivota i svoje uskrsnu\u0107e za na\u0161e spasenje; drugi je bra\u010dna postelja, gdje se ispunja sakrament braka u me\u0111usobnom davanju i gdje se daje \u010dudo ljubavi i \u017eivota; tre\u0107i je stol za kojim se obitelj okuplja da bi jela, blagoslivljaju\u0107i Gospodina zbog njegovih darova. Tako, svaki obrok postaje susret gdje se raspravlja o temama i o problemima s kojim se susre\u0107e u \u017eivotu ili u \u0161koli i gdje svi sudjeluju i gdje se \u017eivi zajedni\u0161tvo.<\/p>\n\n

Kada smo se vjen\u010dali bili smo jako mladi, Massimo je imao dvadeset \u010detiri godine, a ja dvadeset i, usprkos tomu \u0161to smo se vjen\u010dali s najboljim namjerama da stvorimo kr\u0161\u0107ansku obitelj, u prvim godinama braka na\u0161li smo se pred na\u0161im slabostima, koje su dovele u opasnost na\u0161e jedinstvo. U toj situaciji te\u0161ko\u0107e, ono \u0161to nas je podr\u017ealo bila je na\u0161a zajednica, sa\u010dinjena od obi\u010dnih osoba koje su nam, \u017eive\u0107i kao i mi jedan put vjere, pomogle prije\u0107i na\u0161e krize pri\u010daju\u0107i s nama iskreno i pozivaju\u0107i nas da postanemo svjesni vlastitih gre\u0161aka, tako\u0111er preko kontakta sa sakramentima i Rije\u010di Bo\u017ejom koja je rasvjetljivala na\u0161u stvarnost grijeha. <\/p>\n\n

Bio je to za nas novi po\u010detak, kao svadba u Kani Galilejskoj: nakon \u0161to se potro\u0161ilo \u201cvino zaljubljenosti\u201d i me\u0111usobne ljubavi bazirane na na\u0161im naporima, Isus Krist nam je postepeno darovao novo i opojno vino opro\u0161tenja. \nOtkrili smo da otvorenost \u017eivotu nije neki te\u017eak zakon nego oslobo\u0111enje od egoizma, bez kojeg brak posr\u0107e. S velikim iznena\u0111enjem, Bog nam je dao da \u017eelimo svako dijete koje nam je poklonio. Gospodin je bio ve\u0107i od na\u0161i grijeha i, usprkos na\u0161im slabostima i nesposobnostima, danas smo ovdje s na\u0161om djecom koja su za nas nepobitan dokaz Bo\u017eje vjernosti. \n<\/p>\n\n

Prenijeti vjeru dana\u0161njim mladima: to je zadatak od presudne va\u017enosti koji danas \u010deka Crkvu i svaku kr\u0161tenu osobu. Uronjeni smo u dru\u0161tvo u kojem se \u010dini da je Bog nestao s obzorja. Vrlo brzo napredovanje sekularizacije, gubitak smisla za Boga, rane abortusa i eutanazije su svakodnevna prijetnja vjeri svakog \u010dovjeka. \u0110avolski napad koji \u017eeli uni\u0161tio obitelj i mlade: epidemija pornografije preko interneta koja je danas dostigla globalne dimenzije, droge, konfuzija s obzirom na identitet, gnosti\u010dka vizija koja odvaja osobu od njena tijela. Papa Franjo je \u0161irenje gender ideologije nazvao ratom te je rekao: \u201cDanas je u toku svjetski rat koji \u017eeli uni\u0161titi brak […], ali ne s oru\u017ejem, uni\u0161tava ga se sa idejama, ideolo\u0161ke kolonizacije su te koje uni\u0161tavaju\u201d. [3]<\/a>.<\/p>\n\n

Vrijeme adolescencije i mladosti je mo\u017eda najte\u017ee doba u formaciji jedne osobe: to je trenutak u kojem se odvijaju velike fizi\u010dke, psihi\u010dke i afektivne metamorfoze, u kojem se pro\u0161iruje horizont na\u0161ih dru\u0161tvenih odnosa (ulazak u srednju \u0161kolu, ve\u0107a neovisnost od obitelji, nova prijateljstva) i – upravo u tom delikatnom razdoblju u kojem odnosi s roditeljima postaju najkonfliktniji – mladi trebaju donijeti temeljne odluke koje \u0107e utjecati na sav njihov \u017eivot. \nIspred ovakve situacije Duh Sveti je podigao jedno druga\u010dije iskustvo upravo zato da bi pomogao mladima \u017eupe: iskustvo post-krizme. \n \n<\/p>\n\n

Danas mnogi mlad dolaze iz ranjenih obitelji. Sve ve\u0107i postotak mladih \u017eivi samo s jednim roditeljem, ve\u0107ina zbog rastave roditelja, a drugi dio njih zbog razloga izvan braka. Pred propadanjem vi\u0161e od 50% brakova, bez podr\u0161ke i pomo\u0107i \u0161kole, mnogi mladi se na\u0111u bez ijednog \u010dvrstog oslonca i gube se. \nSa novim iskustvom post-krizme, koju su mnogi \u017eupnici u svijetu, u zajedni\u0161tvu s njihovim biskupima, odlu\u010dili zapo\u010deti, formiraju se male grupe mladih koji se okupljaju s jednom obitelji proku\u0161ane i zrele vjere, koja je sposobna dati autenti\u010dno svjedo\u010danstvo slu\u017eenja ovim mladima. Adolescenti bivaju privu\u010deni od kr\u0161\u0107anske obitelji u kojoj vide \u017eivu vjeru. \nU ovim grupama mladi po\u010dinju \u010ditati rije\u010d Bo\u017eju, razmi\u0161ljaju o zapovijedima kao o putu \u017eivota, ponovno otkrivaju sakrament Pomirenja i dolaze u kontakt sa kr\u0161\u0107anskim \u017eivotom jedne konkretne obitelji. \n<\/p>\n\n

Ovo je iskustvo donijelo impresivne plodove u mnogim \u017eupama: razdoblje post-krizme, obi\u010dno karakterizirano napu\u0161tanjem Crkve mnogih mladih zahvaljuju\u0107i ovom pastoralu se pretvara u jedan Gospodinov blagoslov, jer je postotak mladih koji nastavljaju pohoditi \u017eupu poslije krizme vrlo visok. Uostalom, radost ovih mladih je komunikativna i postaje svjedo\u010danstvo za \u0161kolske kolege, prijatelje, poznanike koji zauzvrat tra\u017ee da je mogu \u017eivjeti pridru\u017eivanjem grupama i, na taj na\u010din, mnogi udaljeni mladi se pribli\u017euju Crkvi. <\/p>\n\n

Ne radi se, me\u0111utim, o pronala\u017eenju neke metode ili kori\u0161tenju neke tehnike. Nitko ne mo\u017ee dati ono \u0161to nije prije toga primio. U \u201cdiktaturi relativizma\u201d koja nas okru\u017euje, sa njenim novim \u201czakonima\u201c koji iskrivljuju savjesti mnogih mladih, postoji jedna \u201cglazba\u201d koju njihovo srce ne\u0107e prestati slu\u0161ati i prepoznavati kao vrata u sre\u0107u, tj.: ljubav. Stoga, u pastoralu mladih, od temeljne je va\u017enosti, svjedo\u010danstvo obitelji koje, po\u0161to su prvo primile besplatnu ljubav Krista i Crkve, primaju u takvu ljubav ove ranjene mlade i prikazuju im je kao \u017eivu i aktualnu. <\/p>\n\n

Privla\u010dna sila kr\u0161\u0107anstva, zapravo se sva sastoji u snazi svjedo\u010danstva, kako je izjavio Sveti Pavao VI: \u201csuvremeni \u010dovjek radije slu\u0161a svjedoke nego u\u010ditelje (\u2026) ili ako slu\u0161a u\u010ditelje \u010dini to jer su oni ujedno svjedoci\u201d.[4]<\/a>.<\/p>\n\n

Mladi nisu nezainteresirani za vjeru, ili ako jesu to je zbog toga \u0161to je ne vide, jer preziru osrednjost i dvoli\u010dnost. Ako im se navije\u0161ta istina, tj. da mogu iza\u0107i iz ropstva vlastitog Ja, da se mogu potpuno darovati, slijedit \u0107e nas. Da, ako mi prorokujemo ovo mladima, slijedit \u0107e nas u tisu\u0107ama! <\/p>\n\n

I tako se vra\u0107amo na prvotno pitanje. kako prenijeti vjeru mladima dana\u0161njice? <\/p>\n\n

Crkva danas prolazi duboku krizu koja ide od sudjelovanja na nedjeljnim obavezama, preko broja kr\u0161tenih, brakova i sakramenta do krize poziva. Ne radi se, jasno, samo o brojevima, no \u010dini se da se sve vrtoglavo ru\u0161i. \nIspred ovakve situacije, mo\u017eemo biti u napast da mislimo da je bi odgovor bio samo prona\u0107i jedan program ili formulu, mo\u017eda na temelju moralisti\u010dkih poticanja. \n<\/p>\n\n

Da bi prenijeli vjeru mladima nu\u017ena je vjera roditelja. Stojimo ovdje, ne da bi smo rekli da smo dobri ili da smo prona\u0161li metodu, nego zato \u0161to su na\u0161i roditelji ponovno otkrili \u017eivu vjeru koja im je pomogla u njihovu braku i preno\u0161enju te vjere nama. I na\u0161a djeca su ovdje iz istog razloga. <\/p>\n\n

Da bi se ponovno otkrila vjera potreban je jedan ozbiljan itinerarij koji bi mogao razviti u svakom vjerniku \u017eivotvornu snagu kr\u0161tenja. To je ono \u0161to je II Vatikanski koncil odlu\u010dio u konstituciji Sacrosanctum Concilium [5]<\/a>\u00a0 uspostavljaju\u0107i ponovno katekumenat za nekr\u0161tene odrasle osobe. OICA [6]<\/a>\u00a0 \u2013 dokument aktualizacije te koncilske odluke \u2013 pove\u0107ala je vrijednost te odluke izjavljuju\u0107i da katekumenat mo\u017ee bit prikladan za kr\u0161\u0107ane koji su ve\u0107 kr\u0161teni, ali koji nisu primili potrebnu krsnu inicijaciju. Ova povijesna odluka je bila predstavljena i u Katekizmu Katoli\u010dke Crkve gdje se izjavljuje je da \u201cda po samoj svojoj naravi kr\u0161tenje djece zahtijeva jedan katekumenat nakon kr\u0161tenja. Ne radi se samo o nu\u017enosti jedne poduke nakon kr\u0161tenja, nego o nu\u017enom razvoju milosti kr\u0161tenja u rastu osobe\u201d.[7]<\/a><\/p>\n\n

Sveti Pavao VI je 1974., obra\u0107aju\u0107i se Putu, prepoznao temeljnu va\u017enost katekumenata nakon kr\u0161tenja te je tada kazao: \n \n\u201e\u017divjeti i promicati ovu obnovu jest, kako vi ka\u017eete, jedan oblik \u201cpokrsnog katekumenata\u201d, koji \u0107e u dana\u0161njim kr\u0161\u0107anskim zajednicama mo\u0107i obnoviti one u\u010dinke zrelosti i produbljivanja kakvi su se u prvotnoj Crkvi ostvarivali u razdoblju priprave na kr\u0161tenje. Vi to stavljate poslije. Prije ili poslije, rekao bih, sporedno je. \u010cinjenica je da vi ciljate na autenti\u010dnost, na puninu, na dosljednost, na iskrenost kr\u0161\u0107anskog \u017eivota. A to je golema zasluga koja nas, ponavljam, uvelike tje\u0161i\u201d.[8]<\/a>.<\/p>\n\n

Pred dramati\u010dnom krizom obitelji i mladih, potrebno je otkriti, preko kr\u0161\u0107anske inicijacije, radikalnost evan\u0111elja, kao \u0161to je to bilo kod prvih kr\u0161\u0107ana usred poganskog svijeta.<\/p>\n\n

Hvala!<\/p>\n\n

\n\n

[1]<\/a> Franjo, Amoris Laetitia<\/em>,\u00a0261.<\/p>\n\n

[2]<\/a> cfr. Franjo, Amoris Laetitia<\/em>,\u00a0318.<\/p>\n\n

[3]<\/a> Franjo, Govor Svetoga oca sve\u0107enicima i redovnicima<\/em>, u Tibilisu (Gruzija), 1. listopada\u00a0 2016.<\/p>\n\n

[4]<\/a> Pavao VI, Evangelii Nuntiandi<\/em>, 41.<\/p>\n\n

[5]<\/a>\u00a0 Kao \u0161to je II. vatikanski sabor odredio u Sacrosanctun Concilium 64.<\/em><\/p>\n\n

[6]<\/a> RPOK (Red pristupa odrasih u kr\u0161\u0107anstvo), na latinskom: OICA (Ordo Initiationis Christianae Adultorum). <\/em>Poglavlje IV.<\/p>\n\n

[7]<\/a> KKC, b. 1231.<\/p>\n\n

[8]<\/a> Pavao VI Neokatekumenskim zajednicama, \u00a08 svibnja 1974.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Rim, 22. do 26. lipnja 2022. Od 22. do 26. lipnja 2022. godine odr\u017eao se u Rimu X. Svjetski dan obitelji pod organizacijom Dikasterija za laike, obitelji i \u017eivot. Kao predstavnici Neokatekumenskog puta bilo je nekoliko obitelji poslanih u razli\u010dite biskupije: Massimo i Patrizia Palloni, 12 djece, (itineranti, u poslanju u Nizozemskoj), Francesco i Sheila Gennarini, 9 djece, (itineranti, u poslanju u SDA-u), Dino i Roberta Furgione, 9 djece (itineranti,<\/p>\n

Nastavi \u010ditati<\/a><\/div>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1359,793],"tags":[],"class_list":["post-29219","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-jornada-mundial-de-las-familias-hr","category-komunikacije"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/29219","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=29219"}],"version-history":[{"count":13,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/29219\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":29242,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/29219\/revisions\/29242"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=29219"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=29219"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=29219"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}