{"id":29883,"date":"2023-03-10T22:12:38","date_gmt":"2023-03-10T21:12:38","guid":{"rendered":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/fuentes-de-carbonero-el-mayor-segovia-spanjolska\/"},"modified":"2023-03-27T20:11:35","modified_gmt":"2023-03-27T19:11:35","slug":"fuentes-de-carbonero-el-mayor-segovia-spanjolska","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/neocatechumenaleiter.org\/hr\/fuentes-de-carbonero-el-mayor-segovia-spanjolska\/","title":{"rendered":"Fuentes de Carbonero el Mayor (Segovia – \u0160panjolska)"},"content":{"rendered":"\n

KAD KAMENJE OPET PROGOVORI<\/em><\/strong><\/h3>\n\n
<\/div>\n\n
\n
\"Camino<\/figure>\n\n\n
\"Camino<\/figure>
Godine 1966. – Kiko Arg\u00fcello u blizini crkve<\/figcaption><\/figure>\n\n
<\/div>\n\n

Pro\u0161li 12. listopada 2022., blagdan Djevice del Pilar – posebno sve\u010dan dan za \u0160panjolsku, u spomen na ukazanje Djevice Majke Bo\u017eje na mramornom “stupu”, koje se dogodilo 40. godine na\u0161e ere, na obalama rijeke Ebro apostolu sv. Jakovu i njegovim drugovima, kako bi ga potaknula na nastavak evangelizacije – u Fuentes de Carbonero el Mayoru, malom mjestu u blizini Segovije, nenaseljenom od 1960. godine, odr\u017eano je slavlje s doista iznimnim zna\u010denjem.<\/p>\n\n

Euharistiju je predvodio biskup Segovije, njegova Ekselencija Mons. Cesar Franco, uz preko 30 sve\u0107enika i oko 500 ljudi, koji su ispunili unutra\u0161njost crkve i okolicu, s predsjednikom Provincijskog vije\u0107a, Miguela \u00c1ngela de Vicentea, gradona\u010delnicom Carbonero el Mayor, Mar\u00edom \u00c1ngeles Garc\u00eda, drugim vlastima i predstavnicima Neokatekumenskog puta sjeverozapadne \u0160panjolske te s brojnom bra\u0107om iz razli\u010ditih neokatekumenskih zajednica u tom podru\u010dju. Dirljivo je bilo sudjelovanje mnogih stanovnika Carbonera, njih samih ili njihovih roditelja podrijetlom iz Fuentesa jo\u0161 prije nego \u0161to su ku\u0107e ovog malog mjesta bile napu\u0161tene i propale.<\/p>\n\n

Zapravo, na tom podru\u010dju, osim crkvice, sada potpuno obnovljene zahvaljuju\u0107i trudu i radu Puta, ne postoji ni\u0161ta osim poljane, s vidljivim nedaleko, na suprotnom bre\u017euljku, uni\u0161tenim zidinama starih seoskih ku\u0107a, s malim izvorom vode u podno\u017eju litice i farmom ovaca odmah iza kanala.<\/p>\n\n

Dakle, \u0161to je posebno u vezi s ovim mjestom? \u010cemu obnova crkve na mjestu koje su ljudi potpuno napustili, a pomislilo bi se, i sam Bog ?<\/p>\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n\n\n
\"\"<\/figure>
Crkva Gospinog Uznesenja – Fuentes de Carbonero – Kiko Arg\u00fcello uz bunar<\/figcaption><\/figure>\n\n
<\/div>\n\n

Prije po\u010detka euharistije podsjetio je na to o. Antonio Riquelme, prezbiter ekipe itineranta Puta odgovornog za ovo podru\u010dje, koji je pro\u010ditao poruku koju je poslao Kiko Arg\u00fcello, inicijator Neokatekumenskog Puta, zajedno s Carmen Hern\u00e1ndez, a koja nije mogla biti prisutna na doga\u0111aju, ali \u010dija je povijest vezana uz ovo mjesto i razlog je obnove ove zgrade.<\/p>\n\n

Pustimo da Kiko govori:<\/p>\n\n

Blagoslivljam Boga koji je dopustio obnovu ove za mene tako va\u017ene crkvice. Zahvaljujem biskupu na njegovoj prisutnosti i svima koji su omogu\u0107ili obnovu ove crkve.<\/em><\/p>\n\n

Neokatekumenski put je kr\u0161\u0107anska inicijacija koju je Sveta Stolica slu\u017ebeno odobrila 2008. Gospodin je upotrijebio Carmen i mene za ovu obnovu Crkve, ro\u0111enu nakon II. vatikanskog sabora. Zapo\u010delo je 1964. godine me\u0111u stanovnicima Palomeras Altasa, na periferiji Madrida, kada su nas siromasi s kojima smo \u017eivjeli zamolili da im navije\u0161tamo Evan\u0111elje Isusa Krista. Velika radost za cijeli Put i za Crkvu bit \u0107e otvaranje Kauze za progla\u0161enje bla\u017eenom Carmen Hern\u00e1ndez 4. prosinca.<\/em><\/p>\n\n

Bo\u017ejom voljom, 1965. godine, u \u017eelji da na\u0111em mjesto za povla\u010denje i molitvu, na\u0161ao sam napu\u0161tenu crkvu Fuentes de Carbonero. Dok sam po obla\u010dnom danu \u0161etao kastiljskom visoravni, zraka svjetlosti obasjala je kamenje od tinjca kojim ovo podru\u010dje obiluje i odjednom je sve bilo osvijetljeno i bio sam jako impresioniran: crkva usred te stepe bila je pravo ukazanje. Bila je otvorena i prazna; jo\u0161 je imala oltarnu sliku i neke slike; sakristija s drvenim podestom slu\u017eila je za spavanje. Tamo sam \u017eivio petnaest dana, mole\u0107i, sam i s velikim plodom. Vidjev\u0161i da je to prekrasno mjesto, povla\u010dio sam se tamo i druge pute, \u017eivio u osami, postio i molio i spavao u vre\u0107i za spavanje u sakristiji.<\/em><\/p>\n\n

Kako je u blizini bila rijeka, odlu\u010dio sam ljeti na nekoliko dana povesti sa sobom bra\u0107u iz baraka, kako bi i oni mogli imati praznike. Proveli smo tjedan dana odmora, dru\u017eenja i ljubavi. Palo mi je na um da je, dok su sve ku\u0107e u selu uni\u0161tene, jedino \u0161to je ostalo stajati na tom napu\u0161tenom mjestu bila crkva, i to crkva puna sirotinje. Rekao sam bra\u0107i iz baraka da skupljaju slamu. Oti\u0161li su u polje i svaka je obitelj napravila svoj krevet od slame i nekoliko deka. Bilo je dirljivo, kao da bi se mogao snimiti neki film.. Vani su sve ku\u0107e bile u ru\u0161evinama; iznutra je crkva bila puna siromaha.<\/em><\/p>\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n\n\n
\"\"<\/figure>
Carmen Hern\u00e1ndez – Bra\u0107a uz obalu rijeke u Fuentesu<\/figcaption><\/figure>\n\n
<\/div>\n\n

Zadnji dan smo slavili misu i do\u0161li su svi stanovnici Carbonera. Neki su rekli da su, \u010duv\u0161i zvuk zvona, plakali od ganu\u0107a, jer je pro\u0161lo toliko godina otkako su zadnji put \u010duli da zvone. Slavili smo misu i oni su po\u0161li s nama. Bili su uzbu\u0111eni; ponovno su \u010duli zvona svoga sela. Crkva je bila puna. Bili smo je okitili cvije\u0107em i vrlo dobro pripremili; bila je lijepa.<\/em><\/p>\n\n

S vremenom je ova kerigma navije\u0161tena siromasima postala katehetska sinteza utemeljena na tronogu “Rije\u010d Bo\u017eja – Liturgija – Zajednica”, \u010dija je svrha voditi ljude bratskom zajedni\u0161tvu i odrasloj vjeri.<\/em><\/p>\n\n

Ovaj itinerarij kr\u0161\u0107anske inicijacije pobudio je zanimanje tada\u0161njeg madridskog nadbiskupa mons.Casimira Morcilla, koji nas je potaknuo da ga provedemo u \u017eupama; tako se pro\u0161irio na Madrid i druge \u0161panjolske biskupije. Godine 1968. Put je zapo\u010deo u Rimu i od tada se pro\u0161irio na biskupije diljem svijeta.<\/em><\/p>\n\n

Ovdje smo slavili vazmeno bdijenje s bra\u0107om iz baraka i onima iz prve madridske zajednice. Nismo imali svjetla; rasjvetom nam je bila jedna stara svije\u0107a koju smo prona\u0161li. U zoru smo jeli janjetinu koju smo naru\u010dili u Carbonero.<\/em><\/p>\n\n

Danas, nakon 57 godina, zvona Fuentes de Carbonera ponovno zvone. Kako ne blagosloviti Gospodina, kako ne zahvaliti Djevici Mariji koja je nadahnula Neokatekumenski put i koja nam na blagdan Gospe od Pilar dopu\u0161ta da ga ponovno otvorimo! Danas se spominjemo otkri\u0107a Amerike 1492. Djevice od Pilar, za\u0161titnice Latinske Amerike, zvijezdo evangelizacije Novog kontinenta. Odavde su prvi putnici Puta oti\u0161li evangelizirati Ameriku, koja je danas puna zajednica.<\/em><\/p>\n\n

Molite za mene.<\/em><\/p>\n\n

\n
\"Neokatekumenski<\/figure>\n\n\n
\"\"<\/figure><\/figure>\n\n
<\/div>\n\n

Nakon \u010ditanja Kikova svjedo\u010danstva uslijedio je blagoslov obnovljene crkve i euharistijsko slavlje. I biskup je u homiliji \u017eelio naglasiti da je oporavak ovoga mjesta \u201e\u010dudo\u201c, upravo onoga Boga koji \u010dini velika djela me\u0111u nama, isti\u010du\u0107i simboli\u010dku va\u017enost obnove crkve kao znaka poslanja Crkve navije\u0161tanja Krista: ova zgrada, rekao je, “primjer je onoga \u0161to je Kiko Arg\u00fcello \u017eelio u\u010diniti i \u0161to je Crkva u\u010dinila od svojih po\u010detaka, to jest, evangelizirati, katehizirati, slati u svijet one koji imaju vjere da nastave jedno i kona\u010dno Kristovo poslanje” . Zatim je za\u017eelio Kiku da i dalje ima “hrabrost kojom je evangelizirao tolike ljude preko Puta, Puta koji je donio toliko plodova Crkvi”. Obnova ove crkve je \u201cjo\u0161 jedan plod Neokatekumenskog puta\u201d.<\/p>\n\n

Jedan san \u2013 jedna vizija<\/strong><\/p>\n\n

Svjedo\u010danstvo Kika i blagoslov crkve u Fuentesu nakon radova obnove otkriva iz ovog napu\u0161tenog mjesta genezu nekih \u010dinjenica koje su bitne za povijest Puta: Uskrsno bdijenje, \u017eivljeno prema ponovnom otkri\u0107u Drugog vatikanskog koncila, i oblik misije s ekipama itinerantima svoj su po\u00f4etak imali ovdje u Fuentesu.<\/p>\n\n

U drugoj pri\u010di\/svjedo\u010danstvu Kiko je, uz gore re\u010deno, dodao neke detalje za koje smatramo da ih je va\u017eno zapamtiti. Na svom putu vjere imao je intuiciju da je Krist prisutan u patnji “posljednjih na zemlji” te je, slijede\u0107i stope sv. Charlesa de Foucaulda, 1964. odlu\u010dio zapo\u010deti zajedni\u010dki \u017eivot s najsiroma\u0161nijima, u kolibi Palomeras Altasa, na periferiji Madrida, gdje je upoznao Carmen Hern\u00e1ndez, zapo\u010dinju\u0107i novi oblik propovijedanja koji \u0107e uskoro dovesti do formiranja kr\u0161\u0107anske zajednice.<\/p>\n\n

Kiko ka\u017ee:<\/p>\n\n

U barkama je bila jedna gospo\u0111a Vicenta (volonterka koja je i\u0161la pomagati ljudima u barakama) i ja sam joj jednog dana rekao: \u201cVidi, prije nego \u0161to si ti do\u0161la, mi nikad nismo imali problema i uvijek smo bili u zajedni\u00fatvu; otkad si ti stigla, ovdje je klaonica…\u201d. Naljutila se i odlu\u010dila oti\u0107i. Bila je iz Segovije i jednog dana sam je pomislio oti\u0107i potra\u017eiti da je zamolim za oprost. Oti\u0161ao sam u njeno selo, Carbonero el Mayor, i po\u0161to nisam imao njenu adresu, tra\u017eio sam je i rekli su mi da je u polju…<\/em><\/p>\n\n

Po\u010deo sam mirno hodati kastiljskom visoravni, pustinjom; Kastiljska visoravan je divna, izgleda kao ruska stepa. Dan je bio obla\u010dan i iznenada se otvorila zraka svjetlosti i pogodila Fuentes. Ispada da je kamenje toga sela od tinjca, sjaji se; i odjednom sve zasvijetli i jako sam ostao vrlo dirnut. Crkva usred te stepe bila je pravo ukazanje…<\/em><\/p>\n\n

Godine 1967. slavili smo Uskrsno bdijenje u crkvi Fuentes s bra\u0107om iz Palomerasa i onima iz prve \u017eupe u Madridu.<\/em><\/p>\n\n

Godine 1969. rekao sam don Francescu Cuppiniju – prvom sve\u0107eniku koji je pratio Carmen i mene – da po\u0111e sa mnom provesti Veliki tjedan. Oti\u0161li smo tamo i nismo imali svjetla, ali bila je stara svije\u0107a i zapalili smo je. Za Pashalnu gozbu naru\u010dili smo janjetinu iz susjednog sela. Vazmeno bdijenje slavili smo bez svjetla; predsjedao je Francesco Cuppini.<\/em><\/p>\n\n

Prvi susret itineranata tako\u0111er je odr\u017ean u Fuentesu i odande su krenule prve ekipe za evangelizaciju u Americi.<\/em><\/p>\n\n

Kiko je bio jako impresioniran “zrakom svjetlosti” koja je obasjala kamenje tinjca, daju\u0107i novu viziju cijelom kraju, s napu\u0161tenom crkvom. Ova nas vizija podsje\u0107a na jo\u0161 jednu crkvicu, jo\u0161 jednu rije\u010d i jo\u0161 jedan san iz \u017eivota svetog Franje Asi\u0161kog.<\/p>\n\n

\"\"
Carmen Hern\u00e1ndez i Kiko Arg\u00fcello<\/figcaption><\/figure>\n

U \u017eivotu svetog Franje Asi\u0161kog postoje dvije vrlo zanimljive \u010dinjenice koje su nam bliske, ako ho\u0107emo: pri\u010da se da je u blizini crkve San Damiano, male tro\u0161ne gradevine nedaleko od Asiza, u\u0161ao u nju moliti i da je za vrijeme molitve, dok je gledao u kri\u017e Gospodnji, \u010duo glas koji mu je rekao: “Franjo, idi i obnovi moju crkvu koja je, kao \u0161to vidi\u0161, sva u ru\u0161evinama”. Sveti Franjo \u0107e se odmah zauzeti da Crkvu postavi na noge, iako \u0107e ubrzo shvatiti da je poziv Gospodinov i\u0161ao mnogo dalje. U “Velikoj legendi”, \u017divotu svetog Franje kojeg je napisao sveti Bonaventura zatim se govori o snu pape Inocenta III. – Giotto ga je divno naslikao u bazilici u Asizu – u kojem je vidio baziliku svetog Ivana Lateranskog, koja samo \u0161to ne padne, ali je podr\u017eana od malog fratra da ne padne\u2026 Svi znamo kakvo je djelo Bog u\u010dinio za svoju Crkvu, ne samo tada, kroz franjeva\u010dku reformu, pa sve do na\u0161ih dana.<\/p>\n\n

Ove \u010dinjenice padaju na pamet pred rekonstrukcijom crkve u Fuentesu, uz usporedbu, koja nas ne mo\u017ee ne dirnuti, izme\u0111u situacije Crkve u 12. stolje\u0107u i sada\u0161nje situacije. Naravno, bez ikakvih presumpcija, to su dvije pri\u010de, vrlo razli\u010dite \u010dinjenice: tamo je povijest konsolidirana, ovdje vi\u0161e kao “vizija”, ali dovoljno je imati malo o\u010diju da vidite i zadivi vas kako Bog vodi povijest naprijed: ta kr\u0161\u0107anska inicijacija, pokrenuta preko Kika i Carmen, u svjetlu i na tragu Drugog vatikanskog sabora, i otvorena u 135 zemalja na pet kontinenata, uistinu je ne\u0161to \u0161to mo\u017ee obilje\u017eiti Crkvu na\u0161eg vremena.<\/p>\n\n

U sredi\u0161tu, u srcu, ovog Puta je ponovno otkrivanje Pashe, Pashalnog bdijenja, koje je sam papa Franjo, biskupima Santo Dominga “na njihovu ad limina posjetu”, prepoznao kao zaslugu Neokatekumenskog puta. I ovo je bdijenje imalo svoj po\u010detak ovdje, u Fuentesu. Zapravo, s tom prvom zajednicom ro\u0111enom me\u0111u siromasima baraka, Kiko i Carmen odva\u017eili su se slaviti Pashu 1967. cijelu no\u0107, a zatim, dvije godine kasnije, 1969., Pashalno trodnevlje. Pasha je tada bila temeljna u oblikovanju Neokatekumenskog itinerarija, kako bi dala snagu i poticaj svim prvim godinama Puta, uz ljepotu i milinu Pashalnog trodnevlja i bdijenja, da utemelji preno\u0161enje vjere u obiteljima koje su formirale zajednice.<\/p>\n\n

Nekoliko godina kasnije, od 1. do 20. kolovoza 1969., nakon po\u010detka Puta u Italiji i u drugim \u017eupama u \u0160panjolskoj, Kiko i Carmen ponovno okupljaju ovdje u Fuentesu, na konvivenciju, prvu bra\u0107u, ro\u0111enu iz ovih evangelizacija. I tu se formirala prva ekipa misionara itineranata koji su oti\u0161li u Kolumbiju.<\/p>\n

\n
\"Camino
Crkva Uznesenja – Fuentes de Carbonero<\/figcaption><\/figure><\/div>\n
<\/div>\n\n
\n
\"\"<\/figure>\n\n\n
\"Camino<\/figure>\n\n\n
\"Camino<\/figure><\/figure>\n\n
<\/div>\n\n

Ponovna izgradnja ove crkve u Fuentesu – tako va\u017ena za Kika, kako se sam prisjetio u svom pozdravu – je kao prisje\u0107anje na gotovo 60 godina povijesti Puta: du\u017ena zahvala Bogu koji je, iz baraka i iz Fuentesa, pokrenuo Kikov i Carmenin \u017eivot i \u017eivot prvih itineranta u jednu pustolovinu koja je prenijela tu “zraku svjetla” na pet kontinenata i osvijetlila to “kamenje tinjca” tako da su postali znakovi nade u dana\u0161njem svijetu, za tisu\u0107e i tisu\u0107e ljudi.<\/p>\n\n

Ezechiele Pasotti<\/em> \nSegundo Tejado<\/em><\/h6>\n\n
<\/div>\n\n
\n
\"Camino<\/figure>\n\n\n
\"Camino<\/figure><\/figure>\n\n
<\/div>\n\n
\r\n