Pohod župi naše Gospe od Coromota 15-3-1981

Sv. Ivan Pavao II.

Rim, 15. ožujka 1981. (*)

Ivan Pavao II. stigao je do crkve, gdje mu je župnik predstavio neokatekumenske zajednice koje su već nekoliko godina umetnute u život župe.

Ovo je skupina braće Neokatekumenskog puta – rekao je msgr. Gulizia – zajedno s njima je ekipa katehista iz župe Kanadskih mučenika koji su u našu župu došli u siječnju 1970. kako bi započeli kateheze za ovaj Neokatekumenski put. Prošlo je jedanaest godina, Sveti Oče, i možemo reći da se nakon raznih događaja, patnji i radosti, ovaj Put ostvaruje, ne dovodeći u pitanje njihovo sazrijevanje na putu vjere, pa i u služenju potrebama župe. Prisutni su i svećenici itineranti i također poveća skupina katehista koji pripremaju mlade za krizmu, jer je ovaj odjel, zajedno s onim za pripremu za krštenje i katehezu za zaručene parove, povjeren ovoj braći. Sveti Oče, ovo je stvarnost naše župne zajednice, to je jedan od znakova crkvenog zajedništva za izgradnju Kraljevstva Božjega u našoj župi.

Radost i zahvalnost što se još jednom može susresti s papom, koji je već za vrijeme drugih pastoralnih posjeta mogao upoznati neokatekumenske zajednice, u ime svih prisutnih izrazio je Giampiero Donnini, katehist u župi Gospe od Coromota, koji je rekao sljedeće:

Velika nam je radost vidjeti Vas ovdje, posebno nakon propovijedi koju ste danas održali. Završili ste pitanjem: gdje su biskupovi suradnici za evangelizaciju? Ovdje smo kako bismo Vam rekli da smo spremni odgovoriti na Vaš poziv. Točnije, želimo Vas upoznati s prvom zajednicom koja će uskoro početi obilaziti kuće, dva po dva, kako bi u jednostavnosti i poniznosti navijestili Kraljevstvo Božje: Isusa Krista svim stanovnicima u susjedstvu.

Temeljno je danas čovjeku navijestiti radosnu vijest Evanđelja, ljubav Božju koja se očituje u Križu Isusa Krista, pokazujući se kao onaj koji voli grešnike. Današnji svijet više ne vjeruje da Bog preuzima inicijativu kao s Abrahamom. Današnji čovjek više ne vjeruje u to, on misli da je on taj koji čini prvi korak. Stoga – rekao je zaključno katehist – moramo ponovo navijestiti Božju ljubav ovome svijetu. To je temeljno, inače se cijelo Evanđelje gubi ako odustanemo od naviještanja ljubavi grešnicima. Ali kako se to može navijestiti? Kako možeš biti svjedok ako nisi poslan, kako možeš biti poslan ako prethodno nisi imao iskustvo Isusa Krista? Stoga je važno unutar župe otvoriti put na kojem svatko može polako sazrijevati u vjeri te tako njegova vjera može konačno postati misionarska, svjedočanstvo svijetu. Nakon Giampiera, još su dva katehista ispričala Papi o svom iskustvu apostolata s obiteljima, ukazujući na poteškoće koje stoje na putu naviještanju kršćanske poruke u ovom novom obliku, ali također pokazujući entuzijazam koji ih pokreće.

Sveti je Otac odgovorio rekavši:

Vaša su svjedočanstva uvijek vrlo zanimljiva, jer potječu iz proživljenog iskustva, proživljenog iznutra, osobno, iz čisto religioznog, evanđeoskog iskustva. Želim blagosloviti vaše skupine i vaš Neokatekumenski put koji je vaš put, ali i put prema drugima. Blagoslivljajući sve vas ovdje prisutne, želim blagosloviti i sve one na čijim ćete vratima tražiti dobrodošlicu; prihvaćanje vaše riječi, vaše katehetske misije. Srdačno vas blagoslivljam i želim vam da rastete u ovoj vjeri, u ovom proživljenom iskustvu vašeg krštenja. Mi se, kako nam kaže i sveti Petar, moramo ponašati pomalo poput novorođenčadi, djece i tako se moramo ponašati tijekom cijelog svog života jer krštenje određuje cijeli naš život darom, neshvatljivim darom: darom božanskog sinovstva, darom biti slični Sinu Božjem, djeci Božjoj, sinovima u Sinu. Ovo je radosna vijest, Evanđelje. Živjeti ovo i omogućiti da drugi to žive znači širiti Evanđelje.

(*) Usp. „L’Osservatore Romano”, 16.-17. ožujka 1981.