Susret s kantorima u dvorištu svetog Damaza 31-3-1981

Sv. Ivan Pavao II.

Vatikan, Dvorište svetog Damaza, 31. ožujka 1981. (*)

Preko tri tisuće kantora iz brojnih talijanskih neokatekumenskih zajednica zaključilo je jučer navečer, u dvorištu svetog Damaza u nazočnosti Svetog Oca, dan nacionalnog okupljanja sazvanog za pripremu pjesama za Pashalno bdjenje.

Kantori, okupljeni tijekom cijelog jučerašnjeg dana u rimskom kazališnom šatoru, željeli su se sastati s Papom kako bi mu kroz pjesmu ponudili znak kršćanskog svjedočenja i osjećaj svoje predanosti. U preko dvije tisuće neokatekumenskih zajednica diljem Italije, kantor je onaj koji, iako nema jake pjevačke vještine ili izraženu glazbenu osjetljivost, ipak uspijeva pjesmu protumačiti kao molitvu i značenje pjesme-molitve uspijeva prenijeti drugima. Sinoć su, predvođeni Kikom Argüellom, animatorom neokatekumenskih zajednica, ponudili Svetom Ocu plod intenzivnog pripremnog rada izvodeći neke psalme prilagođene modernijem stilu i neke značajne pjesme kroz čije izvođenje oživljava njihovu braću u iščekivanju Uskrsnuća za vrijeme Pashalnog bdjenja. U tom je pogledu izuzetno značajna bila pjesma koju je sinoć za Papu izvela skupina djece koja pripada četirima neokatekumenskim zajednicama Rima.

„Što li je – pitala su se ova djeca čija se dob kretala od četiri do šest godina – drukčije u ovoj noći?“. „Jer svake druge noći idemo u krevet rano, pošto smo večerali, al’ ove noći ostajemo budni do kasno, a bili smo u postu?“ „Zašto druge noći ne očekujemo ništa, al’ ove noći ostajemo i čekamo?“ „Što li je drukčije u ovoj noći?“ Za njih cijela zajednica odgovara pjevajući u radosti Uskrsnuća.

„Dakle – objasnio je Kiko Svetom Ocu – živjet ćemo našu Pashu sa svojom braćom i sa svojom djecom“.

Sveti je Otac, po završetku pjesama, poželio zahvaliti na toliko željenom susretu i na svjedočanstvu koje su mu, s njihovim pjesmama, došli dati.

Crkva se – rekao je između ostalog Sveti Otac – priprema za proslavu pashalne noći Gospodinove, njegova Uskrsnuća, tijekom cijelog korizmenog razdoblja. Čini to kako bi Gospodin mogao naći naša srca pripremljena, zrela, zrela za njegovo otajstvo, zrela za njegovu ljubav. Svakako uz svjedočenje Riječi Božje i djelima ljubavi moramo sazrjeti za ovu noć i za tu konačnu ljubav koja se objavila u pashalnoj noći. Stoga vam želim da se dobro pripremite za ovo veliko otajstvo koje je u središtu naše vjere, kao i u središtu povijesti čovječanstva i svemira. Već sam vas nekoliko puta upoznao u raznim rimskim župama i nadam se da ćete u tim župama surađivati ​​sa svećenicima, a također i s biskupima u predjelima rimske biskupije, s kardinalom vikarom, jer na taj način potvrđujete i svoje pashalno oduševljenje. Pasha je dan Crkve. U Crkvi kao cjelini u njezinom životu moramo tražiti prostor, autentičan prostor za svoj vjerski entuzijazam i apostolat. Želio bih vam zahvaliti na vašem posjetu, na svim ovim vrlo lijepim religioznim pjesmama, pjevanim s velikom snagom, s velikim entuzijazmom. Zahvaljujem vam na ovom posjetu i sve vas blagoslivljam, blagoslivljam vaše obitelji i vašu djecu, one koji su također zauzeli poseban i vrlo lijep udio u ovoj večeri.

Želio bih reći još jednu posebnu riječ za sve patnike koji su vam bliski: prenesite ovu riječ i ove uspomene, ovo sjećanje na Papu svima njima, jer su mi duhovno uvijek vrlo bliski, budući da na poseban način sudjeluju u muci Gospodina našega Isusa Krista, i tim sudjelovanjem u otajstvu njegove muke priprema nas za svoju Pashu. Na kraju vas želim blagosloviti blagoslivljajući i sve drage vam ljude, u Rimu, ali i u svim gradovima Italije i izvan nje.

(*) Usp. „L’Osservatore Romano“, 2. travnja 1981.