Pismo sv. Oca Ivana Pavla II. mons. Paulu Josefu Cordesu 30-VIII-1990

Sv. Ivan Pavao II

PISMO “OGNI QUALVOLTA” NJEGOVE SVETOSTI IVANA PAVLA II. 

Poštovanom bratu
Monsinjoru PAULU JOSEFU CORDES
Dopredsjedniku Papinskog vijeća za laike zaduženom “ad personam”
pri apostolatu Neokatekumenskih zajednica

Svaki put kada Duh Sveti učini da u Crkvi izniknu novi poticaji na veću vjernost Evanđelju, procvjetaju i nove karizme, koje očituju takve stvarnosti i nove ustanove koje ih provode u praksu. Tako je bilo poslije Tridentskog koncila i poslije Drugog vatikanskog.

Među stvarnostima rođenim od Duha u ovim našim danima, ističu se Neokatekumenske zajednice, koje su započeli gospodin Kiko Argüello i gospođa Carmen Hernández (Madrid, Španjolska), kojih je djelotvornost pozdravio moj prethodnik Pavao VI. kao plod Koncila „Koliku li nam radost i koliku nadu pružate vašom nazočnošću i vašom djelatnošću!… Živjeti i promicati ovu obnovu, jest, kako vi zovete, oblik „pokrsnog katekumenata”, koji će u današnjim kršćanskim zajednicama moći obnoviti one učinke zrelosti i produbljivanja, kakvi su se u prvotnoj Crkvi ostvarivali u periodu spremanja za krštenje.” (Pavao VI. Neokatekumenskim zajednicama, generalna audijencija, 8. svibnja 1974., u Notitiae 96-96, 1974., 230). I ja sam također, na tolikim susretima što sam ih kao biskup Rima imao u rimskim župama s Neokatekumenskim zajednicama i njihovim pastirima, kao i na mojim apostolskim putovanjima po mnogim nacijama, mogao konstatirati obilne plodove osobnih obraćenja i plodne misionarske poticaje.

Te zajednice čine vidljivim, u župama, znak misionarske Crkve i „trude se da otvore put evangeliziranja za one koji su gotovo zanemarili kršćanski život, nudeći im itinerarij katekumenskog tipa, koji prolazi kroz sve one faze kroz koje su u prvotnoj Crkvi prolazili katekumeni prije primanja sakramenta krštenja; nanovo ih približava Crkvi i Kristu” (usp. Pokrsni katekumenat u Notitiae 96-96, 1974. 229). Navještaj Evanđelja, svjedočenje u malim zajednicama i slavljenje Euharistije u malim skupinama (usp. Priopćenje o slavljima u grupama Neokatekumenskog puta u L’Osservatore Romano, od 24. prosinca 1988), omogućuje članovima da se stave u službu obnove Crkve.

Razna braća u episkopatu prepoznala su plodove ovoga Puta. Ograničavam se samo na spomen negdašnjeg biskupa Madrida, monsinjora Casimira Morcillo, u čijoj biskupiji i pod čijom su upravom rođene, 1964. godine, Neokatekumenske zajednice, i koje je on prihvatio s velikom ljubavlju. Poslije više od dvadeset godina života zajednica, proširenih na pet kontinenata,

– vodeći računa o novoj vitalnosti koja oživljava župe, o misionarskom zamahu i plodovima obraćenja što cvatu iz zauzetosti itineranata i, odskora, o djelovanju Obitelji koje evangeliziraju u dekristijaniziranim područjima Europe i čitavog svijeta;

– promatrajući zvanja, proizašla iz ovog Puta, za redovnički život i za prezbiterat, te nastajanje biskupijskih zavoda za formiranje prezbitera za novu evangelizaciju, kao što je Redemptoris Mater u Rimu;

– imajući uvid u od Vas mi prikazanu dokumentaciju:

prihvaćajući upravljenu mi molbu, priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije, valjanu za društvo i za današnja vremena.

Stoga želim, da braća u episkopatu cijene i pomažu -zajedno sa svojim prezbiterima- ovo djelo nove evangelizacije, da bi se ono ostvarilo prema linijama predloženim od njegovih inicijatora, u duhu služenja mjesnom ordinariju i zajedništva s njime, i u kontekstu jedinstva mjesne Crkve sa sveopćom Crkvom.

Kao zalog ove želje podjeljujem Vama i svima pripadnicima Neokatekumenskih zajednica moj Apostolski blagoslov.

Iz Vatikana, 30. kolovoza 1990., XII. pontifikata.

Ivan Pavao II.