Pohod župi sv. Eligija 26-4-1987

Sv. Ivan Pavao II.

Rim, 26. travnja 1987.

Laici okupljeni u neokatekumenskoj zajednici župe svetog Eligija nude jedno važno kršćansko svjedočenje. To je prije svega otvorena zajednica, nije zatvorena u sebe, dobro je uključena u život župe. Ova je prisutnost svugdje, a posebno u obiteljima, donijela značajnu poruku slobode i ljubavi zahvaljujući i tome kakvi su članovi zajednice: izravni, jednostavni, ponizni. Ivan Pavao II. susreo se s predstavnicima neokatekumenske zajednice u jednoj drugoj dvorani župe. Na njegovom ulazu dočekale su ga lijepe i uvijek dirljive riječi pjesme posvećene Mariji: «Marijo, Blažena Marijo, ti si povjerovala Riječi Gospodnjoj…». Tada je predstavnik skupine nakratko iznio pregled povijesti neokatekumenske zajednice u župi svetog Eligija. Govorio je o početnim poteškoćama, govorio je o snažnim trenucima koji se zajedno žive u župi i rekao je kako je zajednica otvorena okolnoj stvarnosti. „Iz vašeg ćemo posjeta – zaključio je – pokušati crpsti snagu i poticaje za nastavak ponovnog zalaganja na našem putu vjere“.

Odgovarajući na pozdrav, Papa je rekao:

Prije svega možda bih vas također trebao pozdraviti od strane neokatekumenskih zajednica koje sam susretao, ili barem svojim očima vidio, na raznim mjestima u Latinskoj Americi za vrijeme mojeg putovanja, moga hodočašća počevši od Montevidea, zatim od one tako dugačke zemlje kao što je Čile, i one druge tako velike kao što je Argentina. Mnogo sam puta vidio natpis „Neokatekumenske zajednice“, na španjolskom, naravno. Onda svi oni što su pozdravljali papu, svi su oni primali papu, pače primali s onim istim duhom s kojim ga ovdje u Rimu primaju neokatekumeni u raznim župama. Svuda iste pjesme, barem sa istim melodijama, kakve se i ovdje čuju, sa istim sadržajima. Mislim da moram iskoristiti ovaj naš susret i barem iznijeti vam ovo, jer vaš je pokret vrlo dinamičan, i ide u razne krajeve svijeta. Vaš Put osjeća svoje zvanje, poziv od Gospodina da bude nazočan u Crkvi, ondje gdje je Crkva već ustanovljena i živi svoj krsni, kršćanski put, ali također ondje gdje je Crkva ponekad vrlo slaba, jako smanjena, u zemljama sa nekatoličkom većinom, kao na primjer u skandinavskim zemljama.

Htio bih naglasiti karakteristiku ovog susreta s vama danas, na drugu uskrsnu nedjelju, to jest na pashalnu osminu. Za sve kršćane i katolike, možda još više za pravoslavce, a i za sve kršćane, ovo je zaista najveća svetkovina, solemnitas solemnitatum. Ali nije samo svetkovina, nego je: najveće otajstvo. Otajstvo na kojem počinje i završava naš duhovni put, prema kojemu je usmjeren naš duhovni put. Vi ste kao neokatekumeni na poseban način usmjereni prema pashalnom otajstvu, preko sakramenta krštenja. Uvijek na Uskrs mi još zajedno proživljavamo krštenje. Dosta je vidjeti liturgiju pashalnog bdijenja, sve obrede što se već stoljećima slave, još od prvih kršćanskih pokoljenja, kako se i danas slavi u bazilici sv. Petra. Ta liturgija ujedinjuje dvije dimenzije: pashalnu dimenziju i krsnu dimenziju. Jer ono što odgovara pashalnoj stvarnosti, jest naš život, nadasve je, ne bih rekao nadasve nego kao prvo – krštenje. I vaše je zvanje da sve dublje proživljavate krštenje, da produbljujete krsno otajstvo koje je polazna točka, temelj našeg kršćanskog života, našega biti kršćanin. Stoga vam želim da nastavite vaš put, a to je Neokatekumenski put, to će reći također i intenzivni put Riječi Božje. Zajedno idu sakramenat krštenja i Riječ Božja.

Možemo reći da je Neokatekumenski put prihvatio izazov Riječi Božje. Kontemplativno razmatrati tu Riječ, produbljivati je, čitati – čitati, u dubokom smislu riječi „čitati“, čitati znači upravo produpsti, ući do dna njezina značenja, do biti naznačene stvarnosti. Eto, vaše je neokatekumensko zvanje tijesno povezano, duboko povezano s Božjom Riječi. Dakle, proživljavati Božju Riječ, a onda učiniti da i drugi proživljavaju Božju Riječ. Tako ste vi često ujedno katekumeni i katehisti, i to je pravo. Može se reći da je dobra formacija da se bude katehisti, također i biti neokatekumeni, živjeti ovaj Neokatekumenski put. Jer se istine vjere ne može tumačiti samo intelektualno, sa spekulativnirn pojmovima. I s njima, da, ali mora ih se nadasve proživljavati sa milošću Božjom, sa svjetlom Duha Svetoga. Za sada dosta, da ne bismo zašli previše u predmete vlastite vašim specifičnim neokatekumenskim sastancima. Želim vam sretan Uskrs, ili na grčkom: Christós Anésti, ili na ruskom: Kristós Voskrése. To sačinjava središte, jezgru našeg kršćanstva.

Želim da budete bliže uvijek sve bliže toj jezgri našeg kršćanstva, da približite i druge, pa i one koji su najudaljeniji, toj središnjoj jezgri našeg kršćanstva.

Gospodin blagoslovi vas i vaše obitelji: obitelji, supružnici, mladi, djeca, svi.