Svećeničko ređenje 29 đakona 2-5-1993

Sv. Ivan Pavao II.

Sveti Petar, 2. svibnja 1993. (*)

U nedjelju, 2. svibnja, na XXX. Svjetski dan molitve za zvanja, Ivan Pavao II. dodijelio je svećenički red dvadeset i devetorici đakona Rimske biskupije (od kojih 16 školovanih u sjemeništu „Redemptoris Mater“ u Rimu). Svečani obred održao se u bazilici svetog Petra u nazočnosti velikog skupa članova obitelji i prijatelja novih svećenika. Rektor „Redemptoris Mater“, biskup mons. Giulio Salimei pratio je proslavu u invalidskim kolicima, zajedno s ostalim prelatima, uključujući msgr. Paula Josefa Cordesa, potpredsjednika Papinskog vijeća za laike i zaduženog za praćenje apostolata Neokatekumenskih zajednica. Prisutni su bili i Kiko Argüello, inicijator Neokatekumenskog puta i promicatelj centara za svećeničku formaciju „Redemptoris Mater“, koji su oblikovani kao međunarodna biskupijska misijska sjemeništa (oko 20 ih trenutno djeluje u Americi, Europi, Aziji i Oceaniji, a druga su predodređena) i Carmen Hernández, njegova suputnica u duhovnoj avanturi. Prije dodjele sakramenta Svetog reda kandidatima, Papa im je uputio sljedeću propovijed:

1. „Ja sam vrata ovcama“ (Iv 10,7). Uskrsna liturgija Dobrog pastira izražena je s dvije slike koje se nadopunjuju. Prije svega, slika Pastira. Krist za sebe kaže: „Ja sam pastir dobri“ (Iv 10,11). I pripjevni psalam i odlomak iz Prve Petrove poslanice razvijaju ovu liturgijsku sliku: Dobri pastir vodi svoje stado na travnate pašnjake, čini sve da ovce imaju hranu i piće u pravo vrijeme i čuva ih na opasnim mjestima, brani ih pred neprijateljem. Dobri Pastir također je spreman dati svoj život za ovce. Prva Petrova poslanica usredotočuje se na ovu misao. Govori o Kristovim patnjama, koji je „on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste.“ (1 Pt 2,24-25).

2. Upravo ovdje u cjelokupnu misao liturgije ulazi druga slika: slika Krista „koja nosi ovce“. Ne samo da Dobri pastir vodi svoje stado, pozivajući ih da idu njegovim stopama (usp. Iv 10,4). Uvodi ga kroz vrata. Dakle, postoji mjesto koje služi kao utočište za stado. To je svojevrsno sklonište, u kojem se ovce nastanjuju i odmaraju nakon napora s puta. Ne samo da ih Dobri pastir uvodi u ovo utočište. On je sam vrata. Krist kaže: „Ja sam vrata ovcama… kroza me tko uđe, spasit će se“ (Iv 10,7.9). „Spasit će se“, odnosno imat će život i imat će ga u izobilju (usp. Iv 10,10). Krist, Dobri pastir, postao je vrata spasenja čovječanstva jer „grijehe naše ponese na drvo križa“ (1 Pt 2,24).

3. Slušači Petra apostola na dan Pedesetnice raspitivali su se prije svega o Vratima kroz koja trebaju proći da bi došli do spasenja. Pitanje je bilo: „Što nam je činiti, braćo?“ (Dj 2,37). I Petrov odgovor: „Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi“ (Dj 2,38). Dakle, jasno je: ući kroz vrata koja su Krist znači: obratiti se. Obraćenje pak znači: primiti krštenje. Krštenje su vrata Crkve. Kroz ta vrata čovjek se uvodi u spasenje stečeno krvlju Kristovom. Krist je ustanovio krštenje. On je sam – Raspeti i Uskrsli – vrata ljudskog spasenja kroz krštenje. U krštenju primamo Duha Svetoga na dar. Kad ljudi, koji ignoriraju ovaj put spasenja i ova Vrata ne svojom krivnjom, također prime Duha Svetoga, čak i tada Krist ostaje Vrata za njih. Zapravo, pod nebom nema spasenja ni u kome drugom (usp. Dj 4,12). Krist je jedini posrednik između Boga i ljudi.

4. Danas, u Bazilici svetog Petra, đakoni Crkve u Rimu primaju svećeničko ređenje. U tom istom Rimu u kojem je na početku dugog niza pastira i biskupa Petar, Kristov apostol, svjedočio sve do prolijevanja krvi. On je bio prvi koji je „zalutalu ovcu“ antičkog svijeta obratio Kristu, „Pastiru i čuvaru duša“ (usp. 1 Pt 2,25). Dragi sinovi, zaređeni ste u godini u kojoj završava Rimska biskupijska sinoda, čiji ste nauk te duh zajedništva i poslanja pozvani biti vjerni tumači i sluge. U ovom rječitom sinodalnom kontekstu, dar Duha Svetoga koji vas suobličuje Kristu Dobrome pastiru, može vam dati snagu da budete među svojom braćom vjesnici i vjerodostojni svjedoci Evanđelja, riječi istine i života: ovaj vas grad očekuje, koji želi primiti Krista kroz vašu službu, očekuje vas ogromni svijet koji je otajstveno povezan s ovim gradom. Papinsko rimsko sjemenište, Sjemenište „Redemptoris Mater“ i Centar za formaciju prezbitera u Svetištu Gospe od Božanske Ljubavi, u kojima ste primili svoju formaciju, raduju se danas i zahvaljuju Bogu s vama, okupljeni u ovoj bazilici zajedno s onima koji su zbog krvne veze, prijateljstva i crkvene pripadnosti u vašoj blizini prošli put koji vas je vodio do svećeništva. Neka se milost ovog dana nadoda i vašim sjemeništima, vašim obiteljima, vašim prijateljima i cijeloj Crkvi Božjoj koja je u Rimu.

5. Dragi novi svećenici! Polaganje ruku i molitva Onoga koji je u Rimu nedostojni Petrov nasljednik, prenosi vam milost i sakramentalni karakter ministerijalnog svećeništva. Svaki biskup vrši svoju službu kao vicarius Christi. Rimskog biskupa su kroz povijest zvali i vicarius Petri. Po primanju vašeg ređenja duboko razmatrajte o otajstvu Pastira koji je Vrata ovaca, tako da postanete sve dostojniji blaga koje vam je povjereno. Neka Onaj koji je započeo ovo dobro djelo u vama, također ga dovodi do kraja. Amen! (*) Usp. „L’Osservatore Romano“, 2-3. svibnja 1993.