Govor Neokatekumenskim zajednicama povodom Statuta 21-9-2002
Sv. Ivan Pavao II.
Castel Gandolfo, 21. rujna 2002. (*)
STATUTI: JASNO I SIGURNO PRAVILO ŽIVOTA NEOKATEKUMENSKOG PUTA
»Statuti moraju za Neokatekumenski put činiti ‘jasno i sigurno pravilo života’«. Preporučio je to papa katehistima i svećenicima neokatekumenskih zajednica na jutarnjoj audijenciji u subotu 21. rujna, u dvorištu Papinske palače Castel Gandolfo.
Pozdrav Kika Argüella Svetom Ocu:
Dragi oče, nemamo riječi kojima bismo izrazili radost i utjehu koju nam pruža ovaj toliko željeni susret. Ekipe katehista itineranata iz svih naroda ovdje su prisutni zajedno sa župnicima, prezbiterima, odgovornima i katehistima zajednica Španjolske, Italije i Pariza, koje su najstarije, iz čije je revnosti proizašla sva evangelizacija. Drago nam je što vam možemo osobno zahvaliti na odobrenju Statuta od strane Papinskog vijeća za laike, posebno zato što prepoznaju ono što mi jesmo: itinerarij katoličke formacije, pokrsni katekumenat koji se živi u malim zajednicama, pomaže ponovo otkriti i živjeti neizmjerno bogatstvo primljenog krštenja. Neki su kanonski pravnici u raznim komentarima istaknuli da je ovo odobrenje od velike važnosti za cijelu Crkvu, budući da je prvi put u povijesti prepoznat i odobren pokrsni katekumenat. Koliko nam je utjehe uvijek pružala Vaša riječ! Već ste 1952. godine naglasili potrebu ponovnog uvođenja katekumenata, a tijekom Koncila ste dubinski pridonijeli ponovnom otkrivanju i obnovi kršćanske inicijacije i katekumenata. Upravo ovdje u Castel Gandolfu, kad ste nas prvi put primili prije 23 godine, izrazili ste uvjerenje da je, obzirom na moderni ateizam, krštenima potreban katekumenat koji će ojačati njihovu vjeru.
Predragi Oče, suočeni s hitnošću Nove evangelizacije i situacijom u Crkvi koja je danas tako složena, ponizno vas molimo za riječ potvrde i potpore Statutu, poziv biskupima i biskupskim konferencijama da prihvate ovaj dar bez straha, pomoć za evangelizaciju u njihovim biskupijama. Potpora koja može zaštititi katehetsko-liturgijsku praksu koju je Put provodio više od trideset godina diljem svijeta i koja je urodila tolikim plodovima koje ste prepoznali i vi i mnogi biskupi, čija je sinteza opisana u Statutu. Mislimo da je jedan od najvećih darova koje Sveta Djevica Marija danas daruje Crkvi neokatekumenskim putem upravo ta mogućnost ponuditi kršćanima u župama i onima koji traže Boga da žive vjeru u malim zajednicama poput prvih kršćana. Poklik „Gledajte kako se ljube“ mora se ponovo čuti u svijetu. Zahvaljujemo vam na povjerenju koje ste ukazali meni, Carmen i ocu Mariju za vođenje ovoga puta. Blaženoj Djevici Mariji zahvaljujemo prije svega na Koncilu bez kojeg ne bismo mogli učiniti ništa, na vašemu prethodniku papi Pavlu VI. i na Vama, koji ste nam toliko pomogli i podržali nas. Hvala, Presveti Oče.
Obraćanje Svetog Oca:
1. S velikim zadovoljstvom primam vas, dragi katehisti i svećenici neokatekumenskog puta, danas okupljeni ovdje kako biste dočekali pozdrav i pozdravljam svakoga od vas s ljubavlju i, u vašem narodu, pozdravljam cijeli neokatekumenski put, crkvenu stvarnost koja je danas raširena u mnogim zemljama, s poštovanjem nemalog broja pastira. Zahvaljujem se gospodinu Kiku Argüellu, inicijatoru Puta, zajedno s gospođom Carmen Hernández, na srdačnom obraćanju koje mi je upućeno. Kiko je svojim riječima, osim što je izrazio vašu vjernu privrženost Petrovoj stolici, svjedočio i vašu ujedinjenu ljubav prema Crkvi.
2. Kako ne zahvaliti Gospodinu za plodove koje je Neokatekumenski put donio u više od trideset godina postojanja. U sekulariziranom društvu poput našeg, gdje je religiozna ravnodušnost rasprostranjena i mnogi ljudi žive kao da Bog ne postoji, mnogi su kojima je potrebno novo otkriće sakramenata kršćanske inicijacije, posebice krštenja. Put je nesumnjivo jedan od providonosnih odgovora na ovu hitnu potrebu. Pogledajmo vaše zajednice: koliko je otkrića o ljepoti i veličini krsnog poziva! Koliko velikodušnosti i revnosti u naviještanju Evanđelja Isusa Krista, posebno najudaljenijima! Koliko je zvanja u svećeništvo i redovnički život nastalo zahvaljujući ovom putu kršćanske formacije!
3. U sjećanju mi je ostao naš posljednji sastanak održan u siječnju 1997., neposredno nakon vašeg susreta u blizini brda Sinaj u spomen na trideset godina neokatekumenskog puta. U tom trenutku rekao sam vam da je izrada Statuta puta „vrlo važan korak koji otvara put prema formalnom pravnom priznavanju od strane Crkve, pružajući vam daljnje jamstvo autentičnosti vaše karizme“ (Naučavanja, svezak XX. / 1., str. 143.). Naš današnji sastanak izražava radost nedavnog odobrenja Statuta neokatekumenskog puta od strane Svete Stolice. Zadovoljan sam što je ovaj itinerarij, započet prije više od pet godina, dovršen intenzivnim radom na savjetovanju, razmišljanju i dijalogu. Sada razmišljam o osobi kardinala Jamesa Francisa Stafforda, kojoj želim zahvaliti na zalaganju i brizi s kojom je Papinsko vijeće za laike pratilo međunarodnu ekipu odgovornu za Put u ovom procesu.
4. Želim naglasiti važnost tek odobrenih statuta za sadašnji i budući život Puta. Ustvari, ova norma, prije svega, još jednom potvrđuje crkvenu prirodu neokatekumenskog puta koji, kao što sam već rekao prije nekoliko godina, čini „itinerarij katoličke formacije, valjan za društvo i za današnja vremena“ (AAS 82 [1990.] 1515). Nadalje, Statut neokatekumenskog puta opisuje bitne aspekte ovog puta usmjerenog na vjernike koji u svojim župnim zajednicama žele oživjeti svoju vjeru, kao i one koji su sada odrasli, koji se pripremaju za primanje sakramenta krštenja. Međutim, prije svega, Statuti utvrđuju temeljne zadaće različitih osoba koje imaju posebne odgovornosti u provođenju ovog formativnog procesa u Neokatekumenskim zajednicama, a to su: svećenici, katehisti, obitelji u poslanju i ekipe odgovornih na svim razinama. Na taj način, Statuti za Neokatekumenski put moraju biti „jasno i sigurno pravilo života“ (Pismo Njegovoj Eminenciji kardinalu Jamesu Francisu Staffordu, 5. travnja 2001.), temeljna referentna točka ovoga procesa formacije, čiji je cilj dovesti vjernike do zrele vjere, može se provesti na način koji odgovara nauku i disciplini Crkve.
5. Odobrenje Statuta otvara novu stranicu u životu Puta. Crkva sada od vas očekuje još snažnije i izdašnije zalaganje u Novoj evangelizaciji i u službi mjesnih Crkava i župa. Stoga vi, prezbiteri i katehisti Puta, imate odgovornost da se Statuti vjerno provode u svim njihovim aspektima, kako bi postali pravi kvasac za novi misionarski poticaj. Statuti također predstavljaju važnu pomoć svim pastirima Crkve, posebno dijecezanskim biskupima, kojima Gospodin povjerava pastoralnu skrb, a posebno kršćansku inicijaciju osoba u biskupiji. „U očinskoj i budnoj pratnji neokatekumenskih zajednica“ (Dekret Papinskog vijeća za laike, 29. lipnja 2002.), biskupijski će ordinariji u Statutu moći pronaći osnovna načela za provedbu neokatekumenskog puta u vjernosti svom izvornom projektu. Posebno želim uputiti riječ vama svećenicima koji ste predani u službi neokatekumenskih zajednica. Nikad ne zaboravite da kao Kristovi služitelji imate nezamjenjivu ulogu posvećenja, poučavanja i pastoralnog vodstva prema onima koji hodaju na stazi Puta. Služite zajednicama koje su vam povjerene u ljubavi i velikodušnosti!
6. Draga braćo i sestre, odobrenjem Statuta neokatekumenskog puta, uspješno smo definirali njegov bitan crkveni oblik. Zajedno zahvaljujmo Gospodinu. Sada je na nadležnim odjelima Svete Stolice da ispitaju Katehetski direktorij i sve katehetske i liturgijske prakse samoga Puta. Siguran sam da njegovi članovi neće propustiti pružiti velikodušnu dostupnost naznakama koje će im doći iz takvih mjerodavnih izvora. Nastavljam s velikom pažnjom pratiti vaš rad u Crkvi i u svojim vas molitvama sve povjeravam Presvetoj Djevici Mariji, Zvijezdi nove evangelizacije i srdačno vam udjeljujem svoj apostolski blagoslov.
(*) Usp. „L’Osservatore Romano“, 22. rujna 2002.