Pohod župi svetog Bazilija Velikog 10-3-1979

Sv. Ivan Pavao II.

Rim, 10. ožujka 1979. (*)

Predstavljanje župnika don Carmela:

Sveti Oče, ovdje su okupljene četiri neokatekumenske zajednice. Zajednice su utemeljene na tronogu: slušanju Božje riječi koje se odvija srijedom i euharistijsko slavlje subotom. Proslava Riječi priprema se po skupinama. Zatim se temelji na drugom stupu koji je euharistija, nakon dubinske kateheze o euharistijskom otajstvu. Treći je stup zajedničarski život,  na konvivencijama; živjeti zajedničkim životom u zajednici, a ne samo uobičajenim. Od ove je četiri zajednice prva rođena prije četiri godine, a zatim iz godine u godinu i ostale. Ovdje je prisutan katehist koji je došao po prvi put, Gioacchino.

Gioacchino je obraćajući se Svetom Ocu rekao: Sveti Oče, svi smo se ovdje okupili, sretni smo što ste među nama, da Vas pozdravimo „u ime Gospodnje“, kao „onoga koji dolazi u ime Gospodnje“. Želimo u ime sve ove braće izraziti veliku radost što smo na ovom Neokatekumenskom putu mogli otkriti Crkvu kao svoju majku koja nas polako vodi do ponovnog otkrivanja našega krštenja. Osjećamo neizmjernu zahvalnost Gospodinu i Crkvi jer nam ovo putovanje jako pomaže da Gospodina Isusa Krista osjetimo živim i prisutnim u našem životu i stvorimo bratsko zajedništvo. Zahvaljujemo Crkvi – Vi je danas činite posebno prisutnom i živom među nama – koja nam daje ovaj veliki dar ponovnog otkrivanja našeg krštenja. Sada, kao što nas pozivate, zapjevajmo s Vama…

Zato mi pjevamo: Pobjeda proguta smrt!

Ovo su riječi Pape:

Od svih riječi koje ste rekli najvažnija je riječ ponovnog otkrivanja. Mnogi misle da se sve zna: Crkva, Krist, Evanđelje, Bog; sve se zna, sve se zna, nema se što otkriti. Učili su nas u školi, škola je dovoljna; poslije se zaboravi, ali sve se zna. Naprotiv, sve to treba otkriti, sve to treba ponovo otkriti. Vjera je jedina koja zna otkriti sebe, svoj sadržaj, svoj temeljni stav, dinamična vjera, dinamična vjera. I za Crkvu, za Božji narod, potrebna je ta dinamična vjera koja želi otkriti, koja zna otkriti samu sebe.

Dakle, želim vam da idete naprijed putem koji ste započeli, da otkrivate sve više otajstvo Crkve, otajstvo Krista, otajstvo Boga. Tako ovo otkriće također vodi nama samima: budući da otajstvo Krista, otajstvo Crkve konačno objašnjava nas same. A ja ne mogu živjeti bez Crkve, bez razumijevanja onoga što jesam, bez razumijevanja samoga sebe. Bit će to vrlo sretan, vrlo pozitivan napor i želim vam da ustrajete. (*) Usp. „L’Osservatore Romano“, 11.-12. ožujka 1979.