Pohod župi svetoga Maura Opata 9-5-1982

Sv. Ivan Pavao II.

Rim, 9. svibnja 1982. (*)

Na kraju mise, Sveti je Otac započeo niz susreta s raznim župnim skupinama: svi očito mladi i na početku puta. Međutim, zajedno s ovom mladošću, Papa je mogao vidjeti veliko oduševljenje koje oživljuje sve ove vjernike koji su odlučni pružiti ruku župniku i njegovim najbližim suradnicima da animiraju zajednicu. U kapeli je Papa prvo susreo katehiste i neokatekumensku zajednicu koju je župnik predstavio ovim riječima:

Vaša Svetosti, zadovoljstvo mi je predstaviti Vam skupine ove župe: skupinu katehista za prvopričesnike, za vjeronauk poslije pričesti, za krizmanike i za mlade. U prosincu je nastala neokatekumenska zajednica. Katehisti su neki parovi koji su došli iz župe svetog Timoteja u Casal Paloccu, također iz našeg južnog predjela. Radi se o raznolikoj zajednici s obiteljima iz različitih sredina, različitih klasa kulturnog okruženja: bogatih i siromašnih; ali i jedni i drugi su bogati u Gospodinu. Odgovorni zajednice je Daniele koji je također i kantor, a sa suprugom Annom i ostalim suodgovornima predvode put u ovoj župi. Ostali su katehisti došli kasnije, na poziv koji sam uputio: to su majke, klerici, mladi ljudi, također očevi i redovnice. To su sestre Providnosti i sestra Pallotina koja surađuje u katehezi. Mnogi od ove braće dolaze izdaleka, čime želim reći da nisu bili u Crkvi. Bili su potpuno napustili odnos s Gospodinom Isusom.

Potom je riječ uzeo Domenico, katehist neokatekumenske zajednice, rekao je kako su on i njegov prijatelj Carlo stigli u sveti Mauro nadajući se da će ponoviti lijepo iskustvo koje su već imali sedam godina u svetom Timoteju: iskustvo vjere koja je radikalno promijenila njihov život i život mnogih drugih njihovih prijatelja s Puta.

Potom je Papa odgovorio:

Hvala na vašim svjedočanstvima. Ovo svjedočanstvo može vrlo dobro oslikati što smo danas razmatrali o trsu i lozama i kako Krist donosi život svakome od nas, u ljudsko srce, u nutrinu, a zatim i u društvenu dimenziju našega života. Nalazimo se u kapelici koja zamjenjuje župnu crkvu. Posjećujući župu, prirodno je razmišljati o potrebama crkve. Crkva još ne postoji, crkva kao građevina. Ali Crkva se već gradi. Duhovna Crkva se gradi, gradi se kroz Riječ Božju i Sakramente. Izgrađena je kroz Riječ Božju čiji ste ministri, sluge i apostoli vi, katehisti.

Također se gradi sa sakramentima koji počinju s krštenjem, a vi ste, neokatekumenska skupina, svjedoci moći sakramenta, jer to nije ideja, već osoba koja živi i daje život: ovo je sakrament. Sakrament nam donosi život, Božja nam riječ donosi svjetlost i Sakrament nam donosi božanski život: božansko svjetlo, božanski život. Tako se Crkva gradi zahvaljujući vašem apostolatu. Želim vam da budete kvasac ove zgrade žive Crkve svetog Maura i srdačno vas blagoslivljam. (*) Usp. „L’Osservatore Romano“, 10.-11. svibnja 1982.