Audijencija s katehistima itineranatima 17-1-1994

Sv. Ivan Pavao II.

Vatikan – Sala Clementina, 17. siječnja 1994.

Ivan Pavao II. primio je u audijenciju, u sali Klementini, grupu katehista itineranata „Neokatekumenskog puta“. Slijedi tekst govora koji im je uputio Sveti Otac:

Predraga braćo i sestre u Kristu! 1. Za mene je razlog velike radosti ovaj susret s vama iskusnim katehistima itinerantima Neokatekumenskog puta, koji ste zajedno sa začetnicima i odgovornima, sastali da molite i razmišljate o plodovima i perspektivama povjerene vam misije, a posebno obzirom na ulogu obitelji među siromasima. Pozdravljam gospodina Kika Argüello i zahvaljujem mu na riječima koje mi je maloprije uputio u ime svih vas; srdačno pozdravljam svakog od vas. Mir Gospodinov neka je s vama.

2. Vaš Put crpi iz duha Drugog vatikanskog sabora, da bi ponudio primjer nove evangelizacije koja daje nadu Crkvi uoči trećeg kršćanskog tisućljeća. Vaša je zasluga što ste otkrili „kerigmatsko“ propovijedanje, koje poziva vjeri također i „udaljene“, ostvarujući pokrsni itinerarij prema Ordo Itinatiationis Christianae Adultorum, Ponovljenim u Katekizmu katoličke Crkve (usp. 1231). U središtu ovog uvođenja u vjeru je plodna sinteza između propovijedanja, promjene moralnog života i liturgije. Sve se to ostvaruje u malim zajednicama, u kojima razmatranje Božje Riječi i sudjelovanje u Euharistiji … formiraju stanice žive Crkve, obnavljaju vitalnost župa preko zrelih kršćana sposobnih da svjedoče za istinu s radikalno življenom vjerom (Poruka biskupima Europe okupljenim u Beču, 12. travnja 1993.). Takve zajednice pomažu da se Crkva doživljava kao Tijelo Kristovo u kojemu, posredstvom sakramentalnih znakova, Bog širi svoje djelo spasenja na ljude svih generacija, osobito na obitelji.

3. danas svi priznaju da teška kriza zahvaća obitelj i da je to izvor najdubljih zala suvremenog društva. Upravo zato je Crkva, usvajajući inicijativu Ujedinjenih naroda, odredila da 1994. Godina bude godina obitelji. Vaše vam je već višegodišnje iskustvo na Putu zasigurno pokazalo da mala zajednica, podržavana od Božje Riječi i nedjeljne Euharistije, postaje mjesto zajedništva, gdje obitelj otkriva smisao i radost svoga temeljnog poslanja da prenosi naravni i nadnaravni život. Ovaj svoj prvotni zadatak obitelj ne može prebaciti na druge. Vidimo da je još od najstarijih vremena u narodu Božjem obitelj ta koja je prvo područje evangelizacije prema onom što čitamo u knjizi Ponovljenog zakona: „Ove zapovijedi… ponavljat ćeš ih svojoj djeci, govorit ćeš o njima kad sjediš u svojoj kući, kada ideš putem, kada lijegaš i ustaješ.“ (Pnz 6,7) Tako vaše obitelji otkrivaju svakodnevnu molitvu s djecom, a nadasve ono kućno slavlje koje se vrši u Dan Gospodnji, u kojem otac i majka otvaraju Sveti Tekst, čitaju ga i tumače, a djeca se mogu dijalogu otvoriti dijalogu osvijetljenom od Duha Svetoga. Takav običaj nalazi odjeka u Pismu u kojemu Sv. Pavao podsjeća Timoteja kako su ga njegova majka i baka još od njegova djetinjstva uvodile u Sv. Pismo (usp. Tim 1,5; 3,14-15).

4. Stoga u svijetlu ovoga, nije teško utvrditi plodove Neokatekumenskog puta: obitelji pomirene, otvorene životu i zahvalne Crkvi, nude se da navještaj Evanđelja ponesu do krajnjih granica zemlje. I ja sam u raznim prigodama predao osobno misijski križ obiteljima koje su odlazile u najsiromašnije i dekristijanizirane krajeve. Sada iz njih niču mnogobrojna zvanja: djevojke koje žele prigrliti redovnički kontemplativni život; mladići upućeni prema svećeništvu u mjesnim i biskupijsko-misijskim sjemeništima „Redemptoris Mater“, koja su se rodila da budu pomoć Crkvama, koje se zbog pomanjkanja klera nalaze u velikim teškoćama. Tako se ostvaruje želja Drugog vatikanskog sabora: „Neka ne zaborave prezbiteri da njima leži briga za sve Crkve … S tom bi svrhom moglo biti korisno osnivanje međunarodnih sjemeništa.“ (Presbyterorum Ordinis 10)

5. Ali iznad svega veliki plod ovog Puta je misionarski polet. S radošću doznajem da su moje riječi upravljene mladima u Denveru našle odjeka u vama. Tada sam rekao: „Nije vrijeme da se stidimo evanđelja“ (usp. Rim 1,6). Vrijeme je da ga naviještamo s krovova! (usp. Mt 10,27) (Homilija na Sv. Misi na Svjetski dan mladih u Denveru, 15. kolovoza 1993.) Zato se spremate za velike pučke misije, namijenjene posebno onima koji su se udaljili od Crkve ili je još nisu upoznali. želim vam da inicijativa naviještanja Evanđelja na ulicama, a u punom skladu s mjesnim biskupima, donese obilne plodove.   6. Predragi evangelizatori itineranti! Vama se s ljubavlju obraćam, vama koji ostavljate sve radi propovijedanja Krista i to radi Krista raspetoga u 94 zemlje na pet kontinenata u trajnom i privrženom posluhu biskupima. Potičem vas da ostanete uvijek vjerni karizmi koju vam je Bog povjerio za dobro cijele crkvene zajednice, doprinoseći s vašim djelom dubljem otkrivanju kršćanske inicijacije odraslih. Dok vam jamčim moje trajno sjećanje u molitvi, radostan sam danas, u ozračju blagdanskog zajedništva, da mogu predati križ onima među vama koji su pozvani da budu evangelizatori itineranti. Presveta Marija, ponizna Nazaretska Djevica, neka vas prati na vašem hodu putovima svijeta radi naviještanja kraljevstva Božjega. Ostanite svi pod njezinom majčinskom zaštitom! Od srca podjeljujem vama, vašim obiteljima, Neokatekumenskom putu apostolski blagoslov.

U pozdravu koji je Kiko Argüello, inicijator Neokatekumenskog puta, uputio Ivanu Pavlu II., podsjetio je na plodove izvanrednog iskustva svjetskog susreta u Denveru, u kolovozu prošle godine, prilikom VIII. Svjetskog dana mladih, na kojem je bilo prisutno 30.000 mladih s Neokatekumenskog puta. Nakon tog susreta tisuću dvjesto mladića odlučilo je poći u sjemenište, a tisuću djevojaka odlučilo se za redovnički život u klauzuri. Kiko je rekao da se „u Denveru, zbilja, dogodio preokret u Crkvi. Tamo je bila prisutna posebna milost Duha Svetoga, a mladi su, iznad svega, bili dirnuti riječima Svetog Oca.“

Zatim je Kiko Argüello Papi predstavio odgovorne itinerante za 94 naroda, na pet kontinenata, koji su sudjelovali na susretu od sedam dana, o stvarnosti Puta, plodovima obiteljî u poslanju (400 po cijelom svijetu) i sjemeništima Redemptoris Mater (već ih je 25 u raznim zemljama) čiji su rektori bili prisutni na audijenciji. Proteklo je sedam godina otkako su prve obitelji s Puta krenuli u misije u najsiromašnije zemlje Latinske Amerike. Danas imamo mnoge plodove te evangelizacije u župama, sjemeništima, obiteljima, u sve težim političkim i društvenim okolnostima neprijateljski raspoloženih prema vjeri. „Potpuno smo uvjereni – rekao je, između ostalog, Kiko Argüello – da budućnost čovječanstva ovisi o obitelji“. Rastući u vjeri, obitelji se otvaraju životu i prenose djeci novost i radost kršćanske poruke. U ovom važnom djelu evangelizacije, Neokatekumenski put nudi trajnu potporu sa sviješću da će – rekao je Argüello – „mala zajednica moći spasiti obitelj u Europi“.