Audijencija s mladima koji su sudjelovali na susretu priprave za svjetski dan mladih u Denveru 28-3-1993

Sv. Ivan Pavao II.

Dvorana Pavla VI. (Vatikan), 28. ožujka 1993.

Dana 28. ožujka, Sveti Otac primio je u audijenciju oko osam tisuća mladih s Neokatekumenskog puta koji su u auli Pavla VI. imali sastanak priprave na Svjetski dan mladih što će se održati u kolovozu, u Denveru. Sa mladima su bili Kiko Argüello i Carmen Hernàndez. Susretu su prisustvovali kardinali Pio Laghi i Camillo Ruini, nadbiskupi Crescenzio Sepe i Massimino Romero de Lema, te biskupi Paul Cordes i Giulio Salimei. Mladima koji su većinom došli iz središnje Italije, Papa je uputio slijedeće riječi:

Kad sam vidio ovo veliko mnoštvo – sigurno veliki zbor – i kad sam doznao da svi idu u Denver, mislio sam: Ma gdje će ovi neokatekumeni naći potrebni novac? Možda kane poći pješice ili plivajući, ali teško je na to i misliti… Znam da ste cijelog dana bili ovdje, u ovoj dvorani. Nisam obaviješten što ste ovdje radili čitav dan, nisam ni pitao. Ipak, vidio sam zadnji dio, Predstavljanja zvanja, i gledajući to moglo bi se reći: „Evo Kiko stvara zvanja!“.

Ali, Bogu hvala, Kiko nije taj koji ih stvara – možda ova riječ nije točna, ali kad je već jednom upotrijebljena: Duh Sveti je taj koji stvara zvanja preko raznih ljudskih sredstava: preko pokreta – ah, nije pokret, nego je Put – preko cijele ove organizatorske i ljudske strukture, vidljivo je, ali koja je otvorena utjecaju, nadahnuću Duha Svetoga.

Ovdje se razumije smisao naziva: Neokatekumenski put. Katekumenat je bio tradicija u prvim stoljećima Crkve, a još je i sada u misijskim zemljama, i veliko je dobro za Crkvu, priprema kršćane, priprema zvanja. Vi ste bili kršteni još u vašem djetinjstvu, možda u prvim danima vašeg života. Katekumenat mora doći poslije radi otkrivanja bogatstva svetog krštenja, tih bogatstava božanskih i ljudskih, kojih je mnogo. Pokazao ih je Sv. Pavao, posebno u poslanici Rimljanima, ali danas bi se mogao napisati jedan opširniji i podrobniji komentar o bogatstvima koja su svojstvena krštenju, a ta su bogatstva ujedno božanska i ljudska. Jedno od tih bogatstava je upravo to što krštenje nije statičko. Moglo bi se proći samo jedan put, i dosta. Pođe se u jedan moment života i dosta. Zapiše se u župne knjige i dosta. Ali ne, nije statičko, dinamičko je: izaziva upravo jedan put kršćanskog života. Ali taj put može ostati neotkriven. Vaš Neokatekumenski put pomaže otkriti onaj krsni put – onaj krsni put koji počinje sa sakramentom krštenja – koji svakog od nas može dovesti do jednog zvanja, prije svega općeg kršćanskog zvanja. Već biti kršćani divno je zvanje, a dobro znamo da unutar kršćanskog zvanja što je poziv sviju vjernika, svih krštenih im različitih zvanja.

Brak je, sigurno, sakrament i zvanje. Ako ga uspoređujemo s drugim kategorijama, nema načina za uspoređivanje, nema upravo kršćanskog uspoređivanja: brak je veliko zvanje: sacramentum magnum, kako kaže Sv. Pavao u poslanici Efežanima. Ali ima jedan raspored u Crkvi, jedan nadnaravni raspored, zvanja su uređena polazeći od Crkve. Polazeći od Crkve ona su potrebna, neophodna su zvanja što smo ih danas vidjeli nazočne. Neophodna su, i mi dobro znamo kako su neophodni svećenici u Crkvi, i kako su s jednog drugog gledanja neophodne posvećene osobe, redovnice, redovnici, kontemplativci i apostoli: svi su aktivni na jedan određeni način i svi su na jedan određeni način kontemplativni; svi su neophodni da bi živio cijeli ovaj organizam, a to je Crkva. Eto, htio sam dati mali komentar ovom vašem današnjem zboru, ovoj pripravi za susret u Denveru. Činite dobro što se pripravljate, jer mora biti veliko iskustvo vjere, krsne vjere u Denveru, kao što je bilo u prethodnim svjetskim danima mladeži: Rim, Buenos Aires, zatim Santiago de Compostela, i zadnja Czestochowa.

Želim vam da nastavite ići ovim putem koji ste otkrili zahvaljujući Neokatekumenskom putu; ovim putem kršćanskog života, kršćanskog poziva koji svi imamo. Želim vam, također, da nastavite ići ovim putem svećeničkog poziva i posvećenog života koji ste isto tako otkrili zahvaljujući Neokatekumenskom putu. Želim vam i da idete u Denver, iako nemate mnogo novaca, naći ćete već neki način. Ne znam kako, ali hoćete. Put znači također i putovanje. Stoga vam želim: „Sretno putovanje!“.