Duhovsko bdjenje na trgu svetog Petra povodom Velikog Jubileja 2000 25-5-1996

Duhovsko bdjenje na trgu svetog Petra povodom Velikog Jubileja 2000 25-5-1996

Duhovsko bdjenje na trgu svetog Petra povodom Velikog Jubileja 2000 25-5-1996

Sv. Ivan Pavao II.

Trg svetog Petra, 25. svibnja 1996. (*)

Sve su sastavnice biskupijske crkvene zajednice sudjelovale u bdjenju tijekom kojeg je Ivan Pavao II. slavio euharistiju ispred Vatikanske Bazilike: svećenici, redovnici, redovnice, župe, udruge, pokreti, nove zajednice. Za sudjelovanje se pribilježilo preko šezdeset tisuća vjernika, dok je koncelebranata (uključujući kardinale i biskupe prisutne u Biskupiji) bilo oko 1 400. Donosimo tekst propovijedi Ivana Pavla II.:

1. Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem… Primite Duha Svetoga! (Iv 20, 21-22). U to predvečerje Pedesetnice, Crkva koja se nalazi u Rimu okuplja se poput apostola u Dvorani posljednje večere nakon događaja uskrsnog trodnevlja. Znali su da je Gospodin uskrsnuo i ukazao se Šimunu. Ali sam Isus došao je među njih i pozdravio ih mirom. Potom je pokazao probodene ruke i bok, s vidljivim znakovima muke. Da! To je zaista On. To je sam Isus, razapet, a sada uskrsli. „I obradovaše se učenici vidjevši Gospodina.“ (Iv 20,20). Međutim, od večeri uskrsne nedjelje Isus je predvidio događaj Pedesetnice: „Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas… Primite Duha Svetoga“ (Iv 20,21-22).

2. Draga braćo i sestre Rimske biskupije! Preko molitvenog bdjenja, koje podsjeća na uskrsno bdjenje, okupili smo se ovdje kako bismo se pripremili za svečanost silaska Duha Svetoga. Čitanje koje smo upravo čuli govori o Djelima apostolskim, podsjeća na ono što se dogodilo u Jeruzalemu na dan Pedesetnice: iznenadni nalet vjetra, pojava ognjenih jezika, apostoli ispunjeni Duhom Svetim počinju naviještati Evanđelje na njima nepoznatim jezicima. Crkva se rađa. Ljudi koji pripadaju različitim narodima i koriste se različitim jezicima, čuju kako apostoli, Galilejci (usp. Dj 1,11), govore na njihovom vlastitom jeziku: „Čujemo ih gdje našim jezicima razglašuju veličanstvena djela Božja“ (Dj 2,11). Svečani je to početak poslanja apostola, poslanja koje su primili pedeset dana ranije, od Uskrsloga koji im je naredio: „Šaljem vas … Primite Duha Svetoga“ (Iv 20,21-22).

3. „Emitte Spiritum tuum et creabuntur: Pošalješ li dah svoj, opet nastaju“ (usp. Ps 104,30). Izgovarajući: „Primit ćete Duha Svetoga“, Krist otkriva stvaralačku snagu Duha Božjeg koji, izliven na svakog čovjeka (usp. Iv 3,1), obnavlja jedinstvo ljudskog roda slomljeno grijehom kule babilonske. Babilon je postao simbolom raspada i očaja (usp. Post 11,1-9). Pedesetnica, s druge strane, uzrokuje potpuno ispunjenje jedinstva koje se snagom Duha istine obnavlja, polazeći upravo od mnoštva ljudskog postojanja i iskustava. Krist je postavljen na čelo naroda Novoga saveza: On je iščekivani veliki prorok. „Sinovi i kćeri“ novog Izraela moraju se okupiti oko njega (usp. Lumen Gentium br. 9), koji, oživljeni Duhom koji daje život (usp. Ez 37,14), osobno sudjeluju u spasiteljskom poslanju Krista, Svećenika, Proroka i Kralja, slijedeći njegove tragove kroz stoljeća i tisućljeća.

4. Drugo kršćansko tisućljeće sada se bliži kraju. Svjesni „tertio millennio adveniente“, trećeg tisućljeća koje se bliži, okupljeni smo u ovoj posebnoj Dvorani posljednje večere Crkve sakupljene večeras na grobu svetog Petra. Prošla su gotovo dva tisućljeća, koja na jedinstven način svjedoče ovo mjesto, obilježeno grobovima mučenika i ispovjednika vjere. Ovdje smo blizu relikvija apostola, stupova Crkve koja se nalazi u Rimu. I sada se ono što se dogodilo uvečer Uskrsa ponavlja među nama. Krist euharistijom nadilazi prostor i vrijeme i čini se prisutnim među nama, kao što je to činio tada s apostolima okupljenima u Dvorani posljednje večere. Obraća nam se istim riječima: «Mir vama! Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas. Primite Duha Svetoga».

5. Primite Duha Svetoga! Okupljeni smo kako bismo zajedno zazvali dar Duha Svetoga za cijelu crkvenu zajednicu u Rimu, pozvanu na izvršavanje zahtjevnog gradskog poslanja. Ovom apostolskom inicijativom Crkva u Rimu namjerava otvoriti ruke svakoj osobi i obitelji u gradu te poput kvasca prodrijeti u svaku društvenu sredinu rada, patnje, umjetnosti i kulture, najavljujući i svjedočeći izbliza i daleko uskrsloga Gospodina. Draga braćo i sestre, živjeti u ovoj metropoli, koja nažalost ne izbjegava iskušenja sekularizma, je kao da nam se suptilno prijeti umorom, ravnodušnošću, duhovnom utrnulošću i onim relativizmom u kojem je sve razvodnjeno i zbunjeno. Zbog toga je veliko gradsko poslanje koje svečano otvaramo na ovom bdjenju prvenstveno upućena vjernicima. To je prije svega vapaj Duhu Svetom da ojača našu vjeru, obnovi žar, zapali naše dobročinstvo. Ne dopustite da vam strahovi i nedoumice uznemiruju srca. Naprotiv, ne oslanjajući se na ljudsku snagu već na milost koja dolazi od Boga, donosimo, kao svjedoke Kristove istine i ljubavi, Evanđelje nade svakom stanovniku Rima. Na taj ćemo način moći utjecati i na kulturu, načine života, očekivanja i projekte cijele gradske zajednice.

6. Crkvo u Rimu, Gospodin te je ljubio bezuvjetnom ljubavlju. Zbog toga si bogata duhovnim i misionarskim energijama, a Duh će upravo kroz poslanje pobuditi mnogo više u tebi. Obraćam se prije svega vama, draga braćo u svećenstvu, posvećeni da budete prvi svjedoci Evanđelja i apostoli istine i jedinstva: budite prvi neumorni pokretači poslanja, budite sveci kako biste bili poslušna sredstva kroz koja Bog posvećuje svoj narod. Ovo poslanje mora započeti iz župa, a vi iz župnih zajednica ste odgovorni i kvalificirani animatori. A vi, dragi ljudi i redovnice, pozvani da budete proročki znak Božje prisutnosti, dajte se s oduševljenjem, kroz molitvu i apostolske aktivnosti, ovoj Crkvi u poslanju. Pronaći ćete upravo u tom davanju okus vašega poziva. Mislim na vas, draga braćo i sestre koji strpljivo radite u župama i sačinjavate čvrsto tkivo svakodnevnog pastoralnog djelovanja, kateheze i služenja ljubavi. Kroz poslanje ćete moći pronaći obnovljenu duhovnu snagu za prenošenje Kristova Evanđelja u svojim obiteljima i u okruženju u kojemu radite. Vi, dragi članovi brojnih crkvenih pokreta, tijela i udruga, osiguravate gradskom poslanju punu i vjernu suradnju u uskom dogovoru s pastirima, župama i cjelokupnom biskupijskom stvarnošću.

Vi, dragi mladi ljudi, stavite svoju svježu energiju u službu ovog velikog duhovnog pothvata, svladavajući svaki mogući strah ili ljudsko poštovanje. Iskreno i hrabro proglašavajte svoju vjeru u Krista među svojim vršnjacima i prijateljima. Također od vas, dragi bolesnici i patnici, i od vas koji se osjećate marginaliziranim, gradsko poslanje čeka doprinos koji je u određenom smislu presudan za njegov uspjeh. Prihvaćajući svoje stanje i nudeći ga nebeskom Ocu zajedno s Kristom, možete postati providonosni i tajanstveni način spasenja Rima. Poslanje pripada vama, dragi članovi Rimske kurije i moji suradnici u službi sveopće Crkve, koji ste pozvani dati svoj kvalificirani doprinos životu kršćanske zajednice koja se nalazi u Rimu i pripremi za Veliki jubilej 2000. godine. Vaš će doprinos također biti vrlo važan za uspjeh ove velike evangelizacijske akcije.

Poslanje je također stvoreno za vas, draga braćo i sestre koji ste u Rim došli iz najrazličitijih dijelova svijeta. Sada ste sastavni dio naše biskupijske zajednice. Hvala vam što ste večeras ovdje s nama u molitvi. Neka gradsko poslanje, nakon dijecezanske sinode, označi daljnji iskorak na putu duhovnog rasta i zajedništva među svim kršćanima koji žive u našem gradu.

7. Naš pogled ove večeri ne može ne proširiti se prema očekivanjima sveopće Crkve, na putu prema velikom Jubileju 2000. godine. Crkva pokušava osvijestiti prisutnost Duha koji djeluje u njoj, za dobro njezinog zajedništva i poslanja, kroz sakramentalne, hijerarhijske i karizmatske darove. Jedan od darova Duha u naše vrijeme zasigurno je procvat crkvenih pokreta koje od početka moga pontifikata i dalje ističem kao razlog nade za Crkvu i za ljude. Oni su „znak slobode oblika, u kojima se ostvaruje jedinstvena Crkva, i predstavljaju sigurnu novost koja još uvijek treba biti razumljiva u svoj svojoj pozitivnoj djelotvornosti za Kraljevstvo Božje na djelu u današnjem svijetu.“ (Naučavanja, VII / 2 [1984.], str. 696). U kontekstu proslava Velikog jubileja, posebno proslave 1998., posvećene na poseban način Duhu Svetom i njegovoj posvećujućoj prisutnosti u Zajednici Kristovih učenika (usp. Tertio millennio adveniente, br. 44), računam na zajedničko svjedočanstvo i na suradnju pokreta. Vjerujem da će oni, u zajedništvu s pastirima i u povezanosti s bsikupijskim inicijativama, željeti unijeti svoje karizmatsko i, prema tome, obrazovno i misijsko bogatstvo u srce Crkve, kao dragocjeno iskustvo i prijedlog kršćanskog života.

8. „Mir vama! Kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas… Primite Duha Svetoga“. Krist, također u znaku evanđelistra koje povjeravam ove večeri kardinalu vikaru da ga svečano izloži u bazilici svetog Ivana u Lateranu, prisutan je i podupire putovanje velike gradske misije koja će Rimsku crkvenu zajednicu dovesti do praga trećeg tisućljeća. „I ja šaljem vas…“. Gospodine, kao što se dogodilo na početku poslanja Crkve, danas nas šalješ u novo evangelizacijsko poslanje. Povjeravaš nam zadatak da iznesemo Radosnu vijest na ulice i trgove ovog grada; želiš da tvoja Crkva bude hodočasnik nade i mira na putovima svijeta. Podupri naš put snagom svog Duha; učini nas hrabrim apostolima Evanđelja i graditeljima novog čovječanstva. Marijo, Salus Popoli Romani, koja ćeš večerašnje hodočašće popratiti svojom časnom ikonom, vodi naše korake; pribavi nam puninu darova Duha Svetoga.

„Emitte Spiritum tuum et creabuntur“. Amen! (*) Usp. „L’Osservatore Romano“, 27.-28. svibnja 1996.