Pohod župi naše Gospe Lourdske 13-2-1983

Sv. Ivan Pavao II.

Rim, 13. veljače 1983. (*)

Nakon što je proveo još nekoliko trenutaka s mladima, Sveti se Otac ponovo vratio u crkvu, gdje su ga čekali članovi četiriju neokatekumenskih zajednica, koje čine put u župi. Župnik ih je predstavio; Giampiero Donnini, katehist zajednice, objasnio je potom Papi kako su se rodile te zajednice u Našoj Gospi Lurdskoj te ga predstavio nekim svećenicima itinerantima koji su, počevši od župe, donijeli Riječ Gospodnju u razne narode svijeta. Nakon toga je svaki od ovih svećenika Papi želio ispričati svoju povijest kratkim riječima, počevši od ulaska u neokatekumenske zajednice, a potom svjedočeći o sreći svojeg boravka na putu. Sveti je Otac, odgovarajući na upućene mu riječi pozdrava i želeći dati svoju riječ neokatekumenima, nakon što se prisjetio susreta sa svećenicima neokatekumenskih zajednica od prije nekoliko dana, rekao je:

U ovom vam trenutku želim skrenuti pažnju na riječi pjesama koje ste pjevali pozdravljajući me. To su dirljive riječi: «…Marijo, povjerovala si Riječi Gospodnjoj!». To su središnje riječi u kojima se izražava cijelo Marijino otajstvo; Marijino otajstvo, tako je ovim riječima rekla njezina rođakinja Elizabeta. U tim je riječima doista Marija. Ona koja je povjerovala u Riječi Gospodnje s jedinstvenom vjerom. Otajstvo koje joj se otkrilo također je bilo jedinstveno: bila je potrebna vrlo velika vjera, marijanska vjera, da prihvati ove riječi, vjeruje u te riječi i prihvati njihov sadržaj. Mislim da je Marija, ona koja je vjerovala u Gospodinove riječi, ona koja nudi model, ona pokazuje put svima nama, posebno svima vama; jer: što znači biti član neokatekumenske zajednice, što znači biti katehist? Znači biti onaj koji je povjerovao Riječi Gospodnjoj; koji je tu Riječ učinio sadržajem, možemo reći tijelom njegova života, suštinom njegova života i tako duboko suobličio ovu Riječ Gospodnju; možemo reći da Riječ djeluje u njemu i želi se izraziti kao da je dijete koje se želi roditi; tako se ova Riječ želi izraziti, dati, prenijeti. A zatim, kao što su to činili apostoli, i ovi katehisti itineranti i drugi apostoli našeg doba također napuštaju svoje domove, svoje zemlje, domovinu, svoje župe i odlaze u potragu za drugim svjetovima, drugim zemljama, drugim narodima, uče druge jezike, kako bi druge ljude, druge zajednice, približili Riječi Gospodnjoj, odnosno onome u što su osobno vjerovali. Dragi prijatelji, želim vam da dobro koračate tim putem, da dobro koračate tim putem u župi, također u župi Naše Gospe Lurdske i kao što sam to činio za mlade, tako i za vas želim ponoviti povjerenje Majci Kristovoj i Crkva.

Osobito joj povjeravam vaše osobe, vaše obitelji, vaše zajednice, a zatim vaše poslanje katehista, vaše katehetsko opredjeljenje. Povjeravam vas Mariji, Onoj koja je povjerovala u Riječ Gospodnju: neka unese vjeru u vašu vjeru, svoje obilne plodove. (*) Usp. „L’Osservatore Romano“, 14.-15. veljače 1983.