Svećeničko ređenje 38-orice prezbitera u bazilici svetoga Petra 28-4-1996

Sv. Ivan Pavao II.

Sveti Petar, 28. travnja 1996. (*)

Sveti je otac zaredio trideset i osam novih prezbitera, uključujući 18 iz sjemeništa „Redemptoris Mater“. U nastavku donosimo propovijed:

1. „Ja sam pastir dobri“ (Iv 10,11). Dragi đakoni, uskoro ćete biti zaređeni za svećenike i usko ćete se prilagoditi Kristu Dobrom Pastiru, čiji lik prevladava ovom četvrtom uskrsnom nedjeljom, Svjetskim danom molitve za zvanja. Pozdravljam vas s velikom naklonošću, zajedno sa zajednicama četiriju rimskih sjemeništa u kojima ste završili svoj formacijski itinerarij: Rimskog velikog sjemeništa, Kolegija Capranica, Sjemeništa Redemptoris Mater i sjemeništa oblata Božanske Ljubavi. Pozdravljam vas s vašim obiteljima u kojima su utemeljeni korijeni vašeg poziva za svećeništvo. Prije nego što ste se oblikovali u maternici, već ste bili predmet posebnog Božjeg plana (usp. Jer 1,5). Pozdravljam vas s prijateljima iz župa, udrugama, pokretima u kojima ste imali pastoralno iskustvo. U ovoj godini, u kojoj se prisjećam 50. obljetnice svojeg svećeničkog ređenja, sretan sam što ću položiti ruku na trideset i osam mladića koje Rimska biskupija nudi Bogu da se posvete službi njegova naroda.

2. „Ja sam pastir dobri“. Zastanimo na nekoliko trenutaka kako bismo zajedno razmišljali o riječima Evanđelja po Ivanu. Zaista, danas na jedinstven način odzvanjaju za vas koji ste ovim sakramentom primljeni u posebno sudjelovanje u otajstvu Krista svećenika i dobrog pastira. „Pastir dobri život svoj polaže za ovce“ (Iv 10,11). Tako u jeziku evanđelista Ivana Isus sažima svoje vlastito poslanje. Istu logiku nalazimo u riječima iz Prve poslanice apostola Petra: „on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo da umrijevši grijesima pravednosti živimo; on čijom se modricom izliječiste… Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim“ (1 Pt 2,24.21). Dragi đakoni, na dan vašeg svećeničkog ređenja pozvani ste da prihvatite i zagrlite ovaj „Primjer“ na vrlo osoban i bezuvjetan način. Pozvani ste ljubiti ga. Stoga svakom od vas kažem: priljubi cijeloga sebe na Onoga koji je tvoje i grijehe cijelog čovječanstva ponio na drvo križa; ljubi njegov primjer i slijedi njegove stope!

3. „Ja sam pastir dobri, poznajem svoje ovce i mene poznaju moje“ (Iv 10,14). Ovo vam je „poznavanje“ dobro poznato budući da ste ga proučavali, a nadasve ste ga doživjeli iz prve ruke, posebno je to poznavanje. Dolazi iz spasonosne brižnosti. To je poznavanje ne samo uma, već i srca; poznavanje onoga koji ljubi i, uzajamno, ljubljenoga; onih koji su vjerni i onih koji se povjerljivo povjeravaju. U razmatranju Psalma 23 (22), pripjevnog psalma današnjeg liturgijskog slavlja, ovo znanje o ljubavi nalazi uzvišeni izraz u smislu priznanja hvale duše u molitvi, koja uživa bezgranični mir i sigurnost zahvaljujući brižnoj Božjoj prisutnosti:

„Gospodin je pastir moj; ni u čem ja ne oskudijevam; na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega… Trpezu preda mnom prostireš… uljem mi glavu mažeš“ (usp. Ps 22,1-3.5).

Povjerenje i osjećaj sigurnosti, zajamčeni Bogom Dobrim pastirom, ne propadaju ni u času kušnje i najtežih iskustava: „Pa da mi je i dolinom smrti proći, zla se ne bojim, jer si ti sa mnom.“ (Ps 22,4). Na dan vašeg svećeničkog ređenja, dragi đakoni, neka svatko od vas oživi povjerenje u dubini svog srca: vrlo čvrsto i nepomućeno povjerenje koje cvjeta u vašoj duši samo da zaziva to Ime: „Dobri pastir“. Oživite je odmah sada, u pogledu kušnji i poteškoća koje život i svećenička služba podrazumijevaju. Krist će uvijek biti brižni Pastir, na poseban način u odnosu na one koje poziva da sudjeluju u ministerijalnom svećeništvu, u svojoj pastoralnoj brizi.

4. On je vrata ovcama (usp. Iv 10,7). U svakom trenutku, u dobrim ili lošim vremenima, svećenik zna da su njegova i na brigu mu povjerene duše predmet posebne brižnosti Dobrog pastira. Zato se sa svojim poslanjem suočava u povjerenju. Zna da je prolaz u vječni život svima otvoren kroz živa, jedinstvena i univerzalna vrata, a to je Krist, naša Pasha. Danas, dragi đakoni, ulazite u prisan odnos s Kristom Pastirom duša. Svatko od vas, njemu suobličen, postat će suodgovoran za prelazak duša iz smrti u život, iz života po tijelu u život po Duhu. I ovu je zadaću moguće ostvariti prije svega molitvom i prinosom života po Kristu, s Kristom i u Kristu.

Zato vas sve do sada potičem da povjerite Njemu, Pastiru i Vratima ovaca, sve one koje će božanska Providnost preko Njega pozivati ​​i uvoditi kroz vašu pastoralnu službu. Kakva odgovornost! Što svećeniku može dopustiti da se suoči s takvim zadatkom? Samo sigurnost da je Krist Pastir svih duša i da je blizak svakom svećeniku, da ga podupire u njegovoj službi. A pored svećenika je i Presveta Marija, Majka Dobrog Pastira i našega svećeništva. Njoj, dragi đakoni, povjeravam svakoga od vas i vašu službu.

Neka Gospodin, koji priprema stol pred vama, namaže vašu glavu uljem radosti i učini da se vaša čaša uvijek prelije u njegovoj ljubavi (usp. Ps 22,5). Amen!

(*) Usp. „L’Osservatore Romano“, 29.-30. travnja 1996.