Kao zaključak Jubileja mladih, koji je želio papa Franjo, a proslavio papa Leon XIV. kako bi se današnjem svijetu vratio duh nade, 120.000 mladih iz zajednica Neokatekumenskog puta, iz 109 zemalja sa svih pet kontinenata, okupilo se danas poslijepodne, 4. kolovoza, na istome mjestu susreta s Papom, zajedno s Međunarodnom ekipom: Kikom Argüellom, Maríjom Ascensión i ocem Marijom Pezzijem.

Na velikoj pozornici, na kojoj je Papa predvodio Molitvenu vigiliju, nalazilo se 6 kardinala, 4 nadbiskupa i 26 biskupa, zajedno sa stotinama itineranata i katehista koji su dopratili sve te mlade u Rim, u hodočašću molitve, ali i navještaja u raznim europskim gradovima gdje su tijekom dugog putovanja prenoćili. Time su uključili mjesne Crkve, same zajednice, kao i civilne vlasti koje su ih primile znakovima dobrodošlice i gostoljubivosti.

Tako je hodočašće postalo prigoda da posvjedoče ljepotu svoje vjere, radost dana provedenih zajedno i slavlje putovanja u Rim kako bi se susreli s Papom i učvrstili na Petru svoj put vjere.

Susretom je predsjedao kardinal Baldassare Reina, Papin vikar za Rimsku biskupiju, koji je pozdravio golemu skupštinu.

U duhu slavlja i istinskoga zajedništva, među vijorenjem zastava oko 50 europskih zemalja, 30 zemalja Amerike, 11 afričkih zemalja (i drugih koje nisu mogle doći jer nisu uspjele dobiti vizu za susret) te 20 zemalja Bliskog istoka, Azije i Oceanije, mogla se naslutiti sva ljepota ovih dana, ovog Jubileja nade. A ovi mladi — zajedno sa stotinama tisuća drugih mladih koji su se okupili u ovome vječnom gradu Rimu, mjestu mučeništva apostola Petra i Pavla i još tisuća drugih mučenika — mogu postati istinski svjedoci ljepote kršćanske vjere u društvu koje je sve sekulariziranije i ravnodušnije.

Susret se odvijao prema modelu Vokacijskih susreta s drugih Svjetskih dana mladih: Kiko, u pratnji oca Marija Pezzija i Maríje Ascensión, ukratko je predstavio okupljene prije nego što je započeo pjesmu uzetu iz knjige proroka Izaije, koja otvara i obilježava ove susrete: „Dolazim sabrati sve narode”, a čega je ovo okupljanje živa slika.

Nakon pozdrava kardinala vikara, u pratnji 100 svećenika iz raznih sjemeništa Redemptoris Mater, svečano je na pozornicu unesen ikon Blažene Djevice Marije, da zajedno s velikim raspelom predsjeda susretu. Također je postavljena i fotografija Carmen Hernández, službenice Božje, koja je zajedno s Kikom otvorila u Crkvi Neokatekumenski put kao kršćansku inicijaciju, danas prisutnu u 138 zemalja svijeta.

Nakon nekoliko kratkih riječi Ascensión, koja je mladima predstavila lik svetog arškog župnika, kojega Crkva danas slavi, proglašena je Riječ Božja, uzeta iz Druge poslanice svetog Pavla Korinćanima — riječ osobito snažna, koja nas poziva „da milost Božju ne primamo uzalud”. Potom je otpjevano Evanđelje dana: Mt 9,35–10,1, doista „ad hoc” ulomak, s Gospodinovim riječima najprikladnijima za ovaj vokacijski susret: „Žetva je velika, ali radnika malo. Molite dakle Gospodara žetve da pošalje radnike u svoju žetvu.”

Kiko je snažno odjeknuo navještaj radosne vijesti, uvijek nove, jer uprisutnjuje BOŽJE „EVO ME”, njegovu ljubav, smrt i uskrsnuće njegova Sina Isusa Krista, koji pobjeđuje ljudski grijeh da bi ga uveo u puninu života koja je nebo. „Koja je najdublja želja Boga?” – upitao je Kiko. I odgovorio: „Darovati ti dar Svetoga Duha, svoj život, svoju sreću.”

Ali da bi ti dao taj dar, Bog treba tvoju slobodu, jer kako podsjeća sveti Augustin: „Bog, koji te je stvorio bez tebe, neće te spasiti bez tebe.”

Kiko je, ponovno čitajući navještaj iz Knjige Postanka na egzistencijalan način, pokazao da nakon prijevare zmije čovjek koji je prihvatio katehezu demona — ne poslušavši Boga, odbacivši ga — ostaje izgubljen, mrtav: to nije moralni, nego egzistencijalni problem. Ako Bog ne postoji, ako ne postoji Stvoritelj, tko sam ja? Koji je smisao moga života?

Budući da ne nalazi istinski egzistencijalni odgovor, čovjek se iskvaruje u traženju svega što bi mu moglo dati smisao: daruje sve samome sebi, ali se pritom otkriva sve usamljenijim, nesposobnim za ljubav.

I čovjek ostaje rob samoće, straha od smrti. Čovjek sada živi svijet iz vlastite kozmogonije, u kozmosu čija osovina, čije središte više nije Bog, nego on sam: njegov ego. To je grijeh. Nije nešto moralno, nego egzistencijalno. Taj grijeh, koji prebiva u najdubljoj nutrini moga bića, najprije me prisiljava da sve prinosim samome sebi, jer ja sam bog samome sebi i želim biti sretan; sve darujem sam sebi.

I čovjek ostaje rob samoće, straha od smrti. Čovjek sada živi svijet iz vlastite kozmogonije, u kozmosu čija osovina, čije središte više nije Bog, nego on sam: njegov ego. To je grijeh. Nije nešto moralno, nego egzistencijalno. Taj grijeh, koji prebiva u najdubljoj nutrini moga bića, najprije me prisiljava da sve prinosim samome sebi, jer ja sam bog samome sebi i želim biti sretan; sve darujem sam sebi.

Nastavio je pripovijedati razgovor između Isusa i Petra nakon uskrsnuća. Petar ga je izdao, ali ga Isus ne napušta; traži ga i pita: „Petre, ljubiš li me?” A obraćajući se mladima, rekao je da nam isto ovo pitanje Gospodin upućuje svakome od nas večeras: „Ljubiš li me?” Ako s naše strane postoji odgovor, On nam može dati dar Duha Svetoga: može nas učiniti svetima.

Ovo je Božji prolaz među nama, njegov poziv. Hodočašće, Jubilej, usmjereni su upravo na to: BOŽJE „EVO ME”. Ovo Božje „Evo me” danas čeka tvoje „Evo me”, poput Djevice Marije.

Kako bi se zapečatila istina ovog susreta, onoga što se slavilo, nakon nekoliko kratkih riječi oca Marija — koji je podsjetio na vlastiti poziv i pozvao mlade da se ne boje odgovoriti Isusu Kristu — Kiko je uputio okupljenoj zajednici poziv na zvanje.

Kako bi se zapečatila istina ovoga susreta, onoga što se slavilo, nakon nekoliko kratkih riječi oca Marija — koji je podsjetio na svoj poziv i pozvao mlade da se ne boje odgovoriti Isusu Kristu — Kiko je uputio okupljenoj zajednici poziv na duhovno zvanje.

Bilo je impresivno vidjeti kako su toliki mladi kao da čekali ovaj poziv, jer čim je Kiko završio govoriti, mnogi od njih odmah su krenuli prema pozornici, tvoreći pravi rijeku: iz svih skupina, iz svih zemalja, svih jezika, odjeveni na sve moguće načine — u hodu da odgovore na Gospodinov poziv.

Najprije mladići — ustalo ih je 5.000! — a potom djevojke — i njih 5.000! — te su se uputili prema pozornici kako bi primili blagoslov kardinala i biskupa. Ovaj prvi poziv bit će zatim provjeren i sazrijevat će u različitim vokacijskim centrima, ali odgovoriti danas na Gospodinov prolaz može započeti promjenu života koja, kako je govorio Kiko, odgovara Božjem naumu: učiniti te svetim, učiniti te svetom!

Kardinal vikar zaključio je susret riječima nade. Donosimo neke od njih: „Nakon što ste primili Kerygmu, težite većim stvarima — svetosti”; „Neka ovo bude odgovor na poziv pape Leona”; „Gospodin nam je uputio ovaj poziv, Gospodin nas sve poziva na svetost”; „Uvijek ostavite prostor Božjoj Riječi, jer Bog ništa ne oduzima našoj sreći”; „Za neke od vas danas se otvara put prema sreći, prema punom životu — punom Boga, punom radosti.”