Rim, 22. listopada 2018.
Neokatekumenski put slavi nedavnu kanonizaciju Pavla VI., Oscara Romera i još 5 svetaca 14. listopada. Kao što smo se prije nekoliko dana sjetili odnosa svetog Pavla VI. i Puta, tako ćemo se ovaj put prisjetiti odnosa sa svetim Oscarom Romerom.
Čudo koje je omogućilo kanonizaciju bivšeg nadbiskupa San Salvadora izvršeno je upravo u obitelji koja pripada Neokatekumenskom putu.
U raznim su intervjuima posljednjih dana kazali što se dogodilo. U intervju za novine Avvenire, suprug, 42-godišnji Alejandro Rivas kaže: „Kad sam vidio svoju suprugu Ceciliju koja boluje od rijetke bolesti zvane Hellpov sindrom, ležeći nepomična, s 14 cijevi probijenih kroz tijelo, razumio sam da sam ju izgubio“. „Sam mi je specijalist priznao da se ništa ne može učiniti“.
Rivas se u dugoj noći nakon što je vidio kako je Cecilia gubila život, obratio monsinjoru Romeru. „Bilo je dva ujutro i nisam mogao zaspati. Slučajno sam našao bibliju svoje bake Rebece i između stranica se našla fotografija Romera. Bila mu je jako posvećena. U djetinjstvu mi je uvijek govorila o njemu. Nakon toga, nažalost, laži o ‘nadbiskupu gerilcu’ kojima su bombardirali moju generaciju stvorili su u meni nesvjesnu predrasudu prema njemu. U praksi sam počeo otkrivati ovog velikog Salvadorca nakon njegove beatifikacije.“
Te su se noći Alejandru vratile riječi njegove bake. „Pa sam se molio: ‘Znam da ste jako voljeli Salvadorce. Molim te, sada zagovaraj za moju Ceciliju’ “.
Sljedećeg jutra, kad se Alejandro vratio u bolnicu, otkrio je da su unutarnji organi njegove žene ponovo počeli pokazivati malene znakove funkcioniranja. Tjedan dana kasnije je otpuštena iz bolnice, već izvan životne opasnosti.
Sveti Oscar Romero izrazio je zahvalnost Neokatekumenskom Putu u Salvadoru, na konvivenciji katehista i odgovornih neokatekumenskih zajednica u Institutu Rinaldi, u studenom 1979., četiri mjeseca prije nego što je ubijen. U propovijedi koju je održao predsjedavajući euharistijom podsjetio je da je jedan od bitnih doprinosa Drugog vatikanskog koncila „dati Katekumenatu počasno mjesto koje je oduvijek imao u evangelizaciji“.
Zauzvrat je u Katekumenatu vidio ključno sredstvo za pripremu „nasljedovanja Krista“, jer „mnogi smo kršteni i živjeli smo možda ne čuvši Kerigmu i imamo svoje krštenje, ali u poganskom životu, a potrebno je i žurno nadoknaditi ovaj poziv koji nismo čuli ranije i koji sada s dobro obavljenim Katekumenatom postaje istinski susret s Kristom“.
„Ne možemo poreći tužnu stvarnost onih koji su kršteni koji nisu čuli Kerigmu, krstili se samo za obred, iz navike“, rekao je.
„Vjerujem da Neokatekumenski pokret savršeno ispunjava tu želju, a to je nadoknaditi navještaj Evanđelja na koji mi nismo obraćali dovoljno pažnje, zajedno sa sustavnom formacijom, što je kateheza”, rekao je tada.
Na tom slavlju, novi je svetac govorio i o važnosti Puta za oživljavanje kateheze i sakramenata: „Vi ste vrlo valjani elementi u župama (…) da biste mogli oživjeti cijelu katehezu koja se ne sastoji samo u promišljanju, učenju napamet, nego u katehezi koja se usmjerava prema sakramentu, kao i u sakramentima koji su primljeni u punoj svijesti, s poštovanjem, s obožavanjem Gospodina koji je prisutan u tim sakramentalnim znakovima. Stoga ne može biti samo evangelizacije i, kao što smo prije rekli, sakramentalizacije, već dvije stvari; istinska evangelizacija dovodi do susreta s Kristom u znaku Crkve i njenih sakramenata“.
Napokon je izrazio želju da Put dovede Katekumenat u sve župe kako bi prosvijetlio život ljudi: „Želim vam i molim vas svim srcem kao pastir, da u kojoj god župi budete živjeli i proširili se, potražite načina dovesti Katekumenat“.