Autor: Javier Lozano
Tekst i fotografije: Revista Misión www.revistamision.com, članak objavljen u izdanju 72.
Službenica Božja Marta Obregón umrla je s samo 22 godine, braneći do kraja najvredniju stvar koju je posjedovala: svoju čistoću. Svjedočanstvo ove mlade žene iz Burgosa, za koju trenutno postoji procesu beatifikacije, postiže velike milosti, osobito u današnjem svijetu koji ne pridaje svetost tijelu kakvu ono doista ima.
„Molim Te samo jedno: da mi, bilo što bilo, daš dovoljno snage da to prihvatim i ostvarim. Da me to nikada ne odvoji od Tebe, nego da svaki put budu snažnije užadi koja me povezuju s Tobom. Jer želim da jedino Ti budeš moj vodič. Samo Ti, moj Bože. Ti odlučuješ u meni i ja prihvaćam. Tako ću moći postići sreću.” Ovo je napisala mlada službenica Božja Marta Obregón (1969.-1992.), mučenica čistoće, ubijena 21. siječnja 1992. godine u Burgosu sa samo 22 godine, braneći svim svojim snagama svoju čistoću i nevinost. Njezin proces beatifikacije već je u Rimu.
VJERNA DO SMRTI
Marta je oteta i ubijena 21. siječnja, na blagdan svete Agneze, djevice i mučenice, na način vrlo sličan sv. Mariji Goretti, također djevici i mučenici, koja je, kao i ona, zadobila 14 uboda nožem, čime se jasno ističe duboka veza koju Marta ima s ovim dvjema velikim sveticama iz različitih razdoblja.
„Braniti do kraja vrlinu čistoće danas nije razumljivo u svijetu prepunom ideologije koja traži užitak i neposrednost, gdje nema prostora za razmišljanje da je ovaj zemaljski život samo prvi dio našeg života, a da nas čeka drugi, vječan. Bog nas je, stvarajući nas na svoju sliku i priliku, učinio vječnima. Zbog toga naše tijelo ima ogromnu vrijednost, puno više od estetskog i praktičnog aspekta, jer je to boravište našeg duha”, objašnjava za Misión Carlos Metola, delegat odgovoran za beatifikacijski proces.
„Marta je susrela Boga, ali je i dalje tražila dublju intimnost s Njim.”
To je mlada žena iz Burgosa dobro imala na umu, tako da kada je bila suočena s izborom između svog života i svoje čistoće, nije dvojila ponuditi svoj život kako bi zaštitila svoju čistoću. Metola naglašava da „Obrana od nasilnika čini se kao nešto prirodno, i svakako je prirodan refleks, ali kada ne postoji drugi način za preživjeti, to više nije tako jasno, jer i spašavanje vlastitog života je prirodan refleks, vjerojatno jači od samog obraniti se”. Marta je odolijevala do kraja na mučenički način. Dodaje: „Marta nije popustila jer je već imala svog zaručnika i željela mu biti vjerna do kraja.”
U POTRAZI ZA SVOJIM VOLJENIM
Marta je bila mlada osoba puna života i nade, nasmijana i velikodušna. Studirala je novinarstvo i bila na samom kraju svojih studija kada je ubijena. Željela je kroz svoj rad, i svojim životom, “poboljšati svijet”. Bila je spontana djevojka, uvijek spremna pomoći drugima. Imala je snažno iskustvo Boga koje ju je potpuno promijenilo, osobito u posljednje dvije godine života, nakon što je prošla kroz malu krizu vjere koja ju je neko vrijeme udaljila od Crkve.
„Marta je bila u novoj fazi svog života, bilo je jasno da ju je Bog odvojio od svega: studija, zaručnika, planova… Njezin način života, po mojoj mišljenju, bio je onaj žene koja je susrela Boga, ali ga je i dalje tražila s još većom intimnošću“, pričala je njezina prijateljica, čije su riječi zabilježene u knjizi Marta Obregón, ‘Hágase’. Yo pertenezco a mi amado (Fonte Monte Carmelo, 2018), koju je napisao svećenik Saturnino López, postulator njezina beatifikacijskog procesa.
Marti su njezini roditelji José Antonio i María Pilar, članovi Opusa Dei, prenijeli vjeru, a ona je ostala povezana s Opus Dei do dana svoje smrti. Zapravo, upravo pred svoju smrt bila je izašla iz Kluba (Opus dei) Arlanza u Burgosu i pozdravila Gospodina u Tabernakulu kapelice, odakle se uputila prema svom domu, kamo nikada neće stići.
U ovoj intenzivnoj potrazi za Bogom doživjela je snažno iskustvo tijekom hodočašća u Taizéu. Međutim, tek je nekoliko mjeseci kasnije, na Neokatekumenskom putu, ova mlada žena pronašla odgovor i susrela pravi „smisao svog života”. U jednom trenutku, svećenik koji joj je predavao u Institutu prišao je Marti i pitao je kakve planove ima u budućnosti kao novinarka, što je toliko željela postati, a njezin odgovor mu je ostao u sjećanju: „Danas u mojoj glavi ima mjesta samo za Boga”.
DJEVICA KAO UZOR
Nekoliko mjeseci prije nego što je umrla, odgovarajući na poziv za misijsko poslanje u svojoj zajednici u Burgosu, ponudila se da se potpuno posveti Bogu kao „itinerantica” misionarka, odnosno laična evangelizatorica koja je bila spremna naviještati Evanđelje bilo gdje u svijetu.
„Moram Te slijediti, Gospodine; kad se udaljim od Tebe, doživljavam smrt.”
Slijedeći primjer Blažene Djevice Marije, „Hágase” (Neka bude) postala je Martina omiljena riječ. Uvijek ju je imala na usnama. Njezin angažman u posljednjem razdoblju života, kako pokazuju njezini zapisi i bilješke koje je ostavila, bio je izvršiti u svakom trenutku volju Božju i potpuno se posvetiti svom Voljenom, Kristu, onome koji je dao smisao njezinom životu. Na kraju 1990. godine napisala je: „Kršćanin je vesela osoba koja sije radost, zahvaljujući unutarnjem miru koji uvijek ima i zahvaljujući prisutnosti Boga u svom životu. Moja najveća molba u ovoj konvivenciji je: razlučivanje i mir. Povećaj mi vjeru, moram Te slijediti, Gospodine, kad se udaljim od Tebe, doživljavam smrt.”
ZALJUBLJENA U EUHARISTIJU
Ova tako intimna veza s Bogom manifestirala se preko stvarne prisutnosti Krista, što je Martu navelo da ostavi nekoliko kratkih refleksija koje su pokazale kako se njezin duh prelijevao: „Bez molitve i bez Euharistije ne postoji svetac koji bi izdržao.” A u drugoj je dodala: „Život naše duše i zdravlje naše smrti je Euharistija.”
Jedna svjedokinja njezine posljednje noći ispričala je da je prije nego što je krenula kući, Marta prišla oratoriju kluba gdje je studirala kako bi pozdravila Gospodina. Ovdje je kleknula pred Presvetim Sakramentom i potom otišla, ostavivši svoje knjige i bilješke po koje se htjela vratiti sljedeći dan nakon što ode na misu i primi sv. pričest u obližnjoj crkvi.
Prošlo je 32 godine od njezine smrti, a njezin život i dalje je primjer, posebno za mlade. Bila je vesela, inteligentna i znala se zdravo zabavljati, ali Marta Obregón je prije svega uzor u kojem se današnja mladost može ogledati kako bi otkrila vrlinu čistoće i istinsku vrijednost tijela.
“Kad bih mogla dati primjer…!” Carlos Metola ističe da su mnoge milosti i uslišanja postzignuta zahvaljujući njezinom posredovanju, a među njima i mnoge osobe svih uzrasta koje su joj se obratile. Među njima je i veliki broj mladih djevojaka koje su zahvaljujući njezinu svjedočanstvu otkrile svoj poziv na redovnički život, neobjašnjiva iscjeljenja od bolesti, kao i pomoć u teškim obiteljskim situacijama. „Vidim da me Bog sve više ‘traži’, i u tome se osjećam privilegiranom. Kad bih mogla dati primjer svojim životom…!”, pisala je Marta, ne znajući tada da će njezino svjedočanstvo postati dar za cijelu Crkvu i da će njezin primjer biti danas potrebniji nego što je bio u trenutku kada je postala mučenica čistoće.
