Govor povodom četrdeset godina od početka puta 10-I-2009

Benedikt XVI.

Vatikan, 10. siječnja 2009.

10, siječnja 2009., u bazilici Svetog Petra, prepunoj braće iz zajednica, kratkim, ali svečanim činom proslavljena je 40. obljetnica Neokatekumenskog puta u Rimskoj biskupiji. Svetoga Oca pratili su kard. Vikar Agostino Vallini i kard. Stanisław Ryłko, predsjednik Papinskog vijeća za laike. U bazilici se, između ostalih, nalazio novi bogoslužni prefekt, kard. Antonio Cañizares. Na početku čina, kojim je predsjedao Sveti Otac Benedikt XVI., Kiko je predstavio sve prisutne – prvu zajednicu župe Gospe od Presvetog Sakramenta i Presvete Kanadske mučenike koje slave 40 godina Puta, – prvu zajednicu Pariza Bonne Nouvelle – 14 „communitates in missionem“ iz Rima koji odlaze u najteža predgrađa biskupije – 14 „Missio ad gentes“ iz 5 kontinenata, 200 novih obitelji koje odlaze na misiju u različite dijelove svijeta – 700 katehista itineranata odgovornih za neokatekumenski put u nacijama – 500 zajednica prisutnih u 103 župe rimske biskupije. Zatim je uslijedilo svečano naviještanje Evanđelja po Mt 10,5-42, koje je proglasio otac Mario i poslje je uslijedio papin govor. Nakon govora, Sveti Otac blagoslovio je i predao raspelo onima koji su krenuli u poslanju. Nakon molitve Očenaša i uvod od Carmen Hernández koja se htjela sjetiti Pape koja su obilježila povijest Puta – od Pija XII., za liturgijsku obnovu, do Ivana XXIII za II. vatikanski sabor, do Pavla VI., Ivana Pavla I. i Ivana Pavla II – zajedno s Kongregacijama koje su nas najviše pratile i kard. Paul Cordes i Stanisław Ryłko, cijela je skupština svečano otpjevala zahvalnicu „Te Deum“.

Papa se obratio prisutnima sljedećim riječima:

Draga braćo i sestre! S velikom radošću vas primam danas tako brojne, prilikom  40. obljetnice početka djelovanja Neokatekumenskog Puta u Rimu, koji trenutno broji u Rimu 500 zajednica. Svima vama upućujem moj srdačan pozdrav. Na poseban način pozdravljam Kardinala vikara, Agostina Vallinija, kao i kardinala Stanisława Ryłka, predsjednika Papinskog vijeća za laike, koji vas je s predanošću pratio na putu odobrenja vašeg Statuta. Pozdravljam odgovorne Neokatekumenskog Puta: gospodina Kika Argüella, kojem srdačno zahvaljujem za razdragane i oduševljavajuće riječi kojima je prenio osjećaje svih vas. Pozdravljam gospođicu Carmen Hernandez i oca Marija Pezzija. Pozdravljam zajednice koje kreću u poslanje prema najpotrebnijim predgrađima Rima, one koji idu u „missio ad gentes“ na pet kontinenata, 200 novih obitelji itineranata i 700 katehista itineranata odgovornih za Neokatekumenski Put u različitim zemljama. Hvala svima. Neka vas prati Gospodin.

Znakovito je da se ovaj naš susret odvija u Vatikanskoj bazilici podignutoj na grobu apostola Petra. Upravo je on, prvak apostolâ, odgovarajući na pitanje kojim je Isus zapitao dvanaestoricu o Njegovu identitetu, ispovjedio sa zanosom: „Ti si Krist, Sin Boga živoga!“ (Mt 16,16). Vi ste danas ovdje okupljeni da bi obnovili ovu istu ispovijest vjere. Vaša prisutnost, tako brojna i oduševljena, svjedoči o čudesima koje je Gospodin učinio u proteklih četiri desetljeća; ona pokazuje i zalaganje s kojim nastojite nastaviti započeti put, put vjernog nasljedovanja Krista i hrabrog svjedočenja Njegova evanđelja, ne samo ovdje u Rimu nego i svugdje kamo vas Providnost vodi; put poslušnog prijanjanja uz smjernice Pastira i zajedništva sa svim ostalim sastavnicama Božjeg naroda. Vi to namjeravate činiti, vrlo svjesni da pomagati ljudima našeg vremena susresti Isusa Krista, Otkupitelja čovjeka, je poslanje Crkve i svakog krštenika. „Neokatekumenski Put“ uklapa se u ovo poslanje Crkve kao jedan od mnogih putova nadahnutih od Duha Svetoga s Drugim vatikanskim saborom za novu evangelizaciju.

Sve je započelo ovdje, u Rimu, prije četrdeset godina, kada su u Župi svetih Kanadskih Mučenika nastale prve zajednice Neokatekumenskog Puta. Kako ne blagoslivljati Gospodina za duhovne plodove koji su se, preko načina evangelizacije koji ste vi ostvarivali, mogli sakupiti kroz ove godine? Koliko je svježih apostolskih snaga bilo pobuđeno, bilo među svećenicima, bilo među laicima! Koliki su muževi i žene, i kolike obitelji – koje su se udaljili od Crkvene zajednice ili su napustili praksu kršćanskog života – preko navještaja kerigme i itinerarija ponovnog otkrivanja Krštenja, bile pomognute da ponovno nađu radost vjere i oduševljenje evanđeoskog svjedočenja! Nedavno odobrenje Statuta „puta“ od strane Papinskog vijeća za laike došlo je opečatiti poštovanje i blagonaklonost kojom Sveta Stolica prati djelo koje je Gospodin podigao preko vaših inicijatora. Papa, Biskup Rima, zahvaljuje vam za velikodušno služenje kojim doprinosite evangelizaciji ovog grada i za predanost kojom nastojite donijeti kršćanski navještaj u svaku sredinu. Hvala svima vama.

Vaša već toliko zaslužna apostolska djelatnost bit će još učinkovitija u mjeri u kojoj ćete se truditi da bi neprestano odgajali onu čežnju za jedinstvom koju je Isus prenio dvanaestorici na Posljednjoj večeri. Čuli smo pjesmu: prije Muke naš je Otkupitelj intenzivno molio kako bi njegovi učenici bili jedno, na način kako bi svijet bio potaknut da vjeruje u Njega (usp. Iv 17,21), jer ovo jedinstvo može doći jedino od Božje snage. Ovo jedinstvo, dar Duha Svetoga i neprestano traženje vjernika, je ono što od svake zajednice čini živi i dobro uklopljen izričaj u mistično Tijelo Kristovo. Jedinstvo Gospodinovih učenika pripada biti Crkve i nezaobilazni je uvjet da bi njezino evangelizacijsko djelovanje bilo plodno i vjerodostojno. Znam kolikim žarom djeluju Neokatekumenske zajednice u gotovo 103 rimske župe. Dok vas ohrabrujem za nastavak vašeg zalaganja, potičem vas da učinite intenzivnijim vaše prijanjanje uz sve smjernice Kardinala vikara, mojeg neposrednog suradnika u pastoralnom upravljanju Biskupije. Hvala vam za vaše „da“ koje očito dolazi od srca. Organsko ucjepljenje „Puta“ u biskupijski pastoral i njegovo jedinstvo sa drugim crkvenim stvarnostima rezultirat će na dobrobit cijelokupnog kršćanskog naroda i učinit će još plodnijim napore Biskupije usmjerene k obnovljenom navještaju evanđelja u ovom našem gradu. Zaista, danas postoji potreba za širokim misionarskim djelovanjem koje bi uključivalo različite crkvene stvarnosti koje bi, iako čuvajući originalnost vlastite karizme, djelovale usklađeno nastojeći ostvariti „integrirani pastoral“ koji je već dao značajne rezultate. A vi, stavljajući se s punom raspoloživošću na službu Biskupa, kako i podsjeća vaš Statut, možete biti primjer za mnoge lokalne Crkve, koje opravdano gledaju ovu Rimsku kao na model na koji se mogu osloniti.

Postoji još jedan duhovni plod koji je sazrio u ovih 40 godina na kojem bi zajedno sa vama želio zahvaliti Božanskoj providnosti: veliki broj svećenika i posvećenih osoba koje je Gospodin – Kiko nam je govorio o tome – podigao u vašim zajednicama. Mnogi svećenici djeluju u župama i na drugim poljima biskupijskog apostolata, mnogi su misionari itineranti u različitim zemljama: i tako se nude na velikodušnu službu Rimskoj Crkvi i Rimska Crkva doprinosi dragocjenom služenju evangelizaciji u svijetu. To je pravo „proljeće nade“ za biskupijsku zajednicu Rima i za sveopću Crkvu! Zahvaljujem rektoru sjemeništa „Redemptoris Mater“ u Rimu i njegovim suradnicima na odgojnom djelu koje čine. Svi znamo da njihova zadaća nije laka, ali je veoma važna za budućnost Crkve. Ohrabrujem ih tako, da nastave u tom poslanju, usvajajući formacijske smjernice predložene kako od Svete Stolice tako i od Biskupije. Cilj kojem trebaju težiti svi formatori je odgoj prezbitera dobro uključenih u biskupijski prezbiterij i bilo župski bilo biskupijski pastoral.

Draga braćo i sestre, evanđelje koje je bilo proglašeno podsjetio nam je potrebe i uvjete apostolskog poslanja. Isusove riječi, predane od svetog Mateja evanđeliste, odzvanjanjaju kao poziv da se ne obeshrabrimo pred poteškoćama, da ne tražimo ljudske uspjehe, da se ne bojimo neshvaćanja pa čak ni progonstva. One nas hrabre da radije stavimo našu nadu jedino u Kristovu snagu, uzmemo „vlastiti križ“ i slijedimo stope našeg Otkupitelja koji nam se u ovom Božićnom vremenu koje se bliži kraju, ukazao u poniznosti i siromaštvu Betlehema. Sveta Djevica, model svakog Isusovog učenika i „kuća blagoslova“ kako ste pjevali, nek vam pomogne da radosno i vjerno ostvarite poslanje koje vam Crkva povjerava s pouzdanjem. Dok vam zahvajujem za službu koju vršite u Rimskoj Crkvi, jamčim vam moju molitvu i od srca blagoslivljam vas ovdje prisutne i sve zajednice Neokatekumenskog Puta, raširene po cijelom svijetu.