Govor Ivana Pavla II. nadređenima i studentima biskupijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“ u Rimu 18-3-2004

Sv. Ivan Pavao II.

Vatikan, 18. ožujka 2004.

Sveti otac Ivan Pavao II. primio je u privatnoj audijenciji, u dvorani Klementina vatikanske Apostolske palače, članove zajednice Biskupijskog sjemeništa „Redemptoris Mater“ u Rimu. Na početku audijencije, kardinal Camillo Ruini, generalni vikar Njegove Svetosti za Rimsku biskupiju, pozdravio je Ivana Pavla II. sljedećim riječima:

Sveti Oče, nadređeni i studenti sjemeništa Redemptoris Mater u Rimu izražavaju Vam, preko mene, svu radost i iskrenu zahvalnost zbog ove audijencije, koja označava vrlo značajan korak u ovih šesnaest godina života ovog sjemeništa nakon Euharistije koju je s njima slavila Vaša Svetost 31. listopada 1993. Sveti Oče, ovo biskupijsko i misionarsko sjemenište, čiji nadređeni i studenti dijele iskustvo Neokatekumenskog puta, formiralo je do sada već 196 zaređenih svećenika od kojih je 170 inkardinirano u Rimskoj biskupiji. Njih 74 trenutno vrše pastoralnu službu u župama naše biskupije ili u vikarijatima, dok ostali djeluju kao „fidei donum“ po cijelom svijetu. Nadalje, jedanaest đakona; oni čekaju da ih Vaša Svetost zaredi za svećenike u nedjelju 2. svibnja, zajedno s ostalim đakonima Rimske biskupije.

Iskustvo koje sam mogao imati tijekom godina, i osobno posjećivanjem sjemeništa i kontaktom sa svećenicima koji su u njemu formirani, potvrđuje mi, sveti Oče, da „Redemptoris Mater“ predstavlja sjajan dar za Rimsku biskupiju i za Crkvu širom svijeta. Ti sjemeništarci i svećenici, zapravo, vole molitvu i Božju riječ, vjerno prakticiraju disciplinu i život u zajednici, u potpunosti prihvaćaju nauk Crkve i pokreće ih veliki misionarski žar. Također mogu s radošću svjedočiti, Sveti Oče, da imaju veliku ljubav prema Osobi Vaše svetosti i prema Njegovom poslanju Petrova nasljednika. Sveti Oče, ovi sjemeništarci i njihovi nadređeni očekuju da će Vašom riječju i Vašim očinskim dobročinstvom biti prosvijetljeni na njihovom putu formacije i ojačani u zvanju za služenje Crkvi, stopama dobrog Pastira Isusa Krista. Hvala još jednom, Sveti Oče, molimo Vaš blagoslov.

Nakon pozdrava kardinala vikara, Camilla Ruinija, papa se nazočnima obratio sljedećim govorom, kojeg donosimo u nastavku: „Idite u cijeli svijet i propovijedajte Evanđelje svakom stvorenju“ (Mk 16,15).

1. Predragi nadređeni i studenti Biskupijskog sjemeništa Redemptoris Mater, radostan sam da vas mogu primiti ovim riječima uskrslog Isusa, koje slušate i meditirate na blagdan svetih Ćirila i Metoda, na godišnjicu kanonskog podizanja vašeg sjemeništa. Prije svega, pozdravljam kardinala vikara i zahvaljujem mu na riječima koje mi je uputio. Pozdravljam s ljubavlju vašeg rektora, mons. Claudiana Strazzarija, ostale nadređene i odgajatelje i svakog od vas, dragi studenti.

2. Sjemeništa Redemptoris Mater predstavljala su novo i vrlo značajno iskustvo s obzirom na formaciju svećenika za novu evangelizaciju. Od tada su na svijetu nikla mnoga druga sjemeništa Redemptoris Mater, nadahnuta vašim modelom i dijele vaše ciljeve. Osobito su obilni plodovi dobra koje je vaše sjemenište proizvelo tijekom ovih godina. Za njih zahvaljujem Gospodinu zajedno s vama. Za iste plodove želim zahvaliti i Neokatekumenskom putu na kojem su se vaša zvanja rodila i rasla. Zahvaljujem i rektoru i drugim vašim nadređenima koji pod brižnim vodstvom kardinala vikara predsjedaju vašom pripremom za svećeništvo s ljubavlju i mudrošću. Utemeljitelji Puta imali su sretnu intuiciju i predložili podizanje sjemeništa Redemptoris Mater i čine sve što mogu kako bi potaknuli rođenje zvanja za svećeništvo i posvećeni život na samom Putu. Želim se potom zajedno s vama sjetiti dva biskupa, mons. Giulia Salimeia i mons. Maximina Romera, koji su – jedan kao rektor, drugi kao duhovnik – svojom prosvjetljenom predanošću i uzornošću života uvelike pridonijeli početnom razvoju i uspješnom oblikovanju sjemeništa Redemptoris Mater. Sa zadovoljstvom bih također istaknuo – kao što je kardinal vikar već podsjetio – da je posljednjih godina iz vaših sjemeništa izašao velik broj revnih svećenika, koji su se prikladno posvetili, dijelom pastoralnom služenju u biskupijama, a dijelom misiji u svim dijelovima svijeta, kao svećenici „fidei donum“.

3. Da biste postigli ove pozitivne rezultate, važno je na vašem formacijskom itinerariju uvijek imati jasnu narav i karakteristike ministerijalnog svećeništva, kako su to ilustrirali Drugi vatikanski koncil, a potom postsinodalna apostolska pobudnica Pastores dabo vobis. Opće svećeništvo vjernika i ministerijalno svećeništvo zapravo su usmjereni jedno ka drugom i intimno povezani, oboje sudjelujući, svaki na svoj način, u jedinom Kristovu svećeništvu. Međutim, oni se razlikuju bitno i ne samo po stupnju (usp. Lumen Gentium, 10). Po sakramentu Svetog reda svećenici su na poseban način suobličeni Isusu Kristu kao Glava i Pastir svoga naroda i u službi ovog naroda oni moraju – slično Kristu – potrošiti i darovati svoj život. Upravo zato što oni sakramentalno predstavljaju Isusa Krista, glavu i pastira, oni su dakle pozvani da u bliskom zajedništvu s biskupom predsjedaju zajednicama koje su im povjerene, prema svakoj od tri dimenzije – proročkoj, svećeničkoj i kraljevskoj – u kojima je izraženo jedno Kristovo poslanje i poslanje Crkve (usp. Pastores dabo vobis, 12-16).

Dragi bogoslovi, pridržavajući se tog čvrstog nauka u svojoj formaciji, a zatim u svakodnevnom vršenju svećeničke službe, moći ćete radosno živjeti milost svećeništva i osigurati autentičnu i plodnu službu Rimskoj biskupiji i sestrinskim Crkvama u kojima ćete biti poslani. Molitva, studij, život u zajednici, dobro usklađeni u formaciji i vjerno i velikodušno provedeni u konkretnoj egzistenciji vašeg sjemeništa, načini su kojima Gospodin iz dana u dan oblikuje u vama sliku Krista dobrog pastira.

4. Na ovim temeljima možete se pripremati živjeti, kada postanete svećenici, samouvjereno i plodonosno pripremiti kako bi živjeli vašu konstitutivnu i bezrezervnu pripadnost biskupijskom prezbiteriju koji u Biskupu ima svoju bitnu referentnu točku i istovremeno duboku vezu koja vas pridružuje iskustvu Neokatekumenskog puta. Kao što je zapravo zapisano u čl. 18. Statuta Puta, u biskupijskom i misijskom sjemeništu Redemptoris Mater, „kandidati tih sjemeništa sudjelovanjem na Neokatekumenskom putu nalaze specifični i osnovni element formacijskoga puta i istovremeno se pripravljaju na pravi prezbiterski odabir služenja cjelokupnom Božjem narodu, u bratskom zajedništvu prezbiterija“.

Jednako tako, potrebno je izbjeći lažnu alternativu između pastoralne službe u biskupiji kojoj pripadate i univerzalnog poslanja, do samih krajeva zemlje, koje je ukorijenjeno u istom sakramentalnom sudjelovanju u Kristovu svećeništvu (usp. Pastores dabo vobis, 17-18) i na koje ste vi posebno pripremljeni kroz iskustvo Neokatekumenskog puta. Zapravo, vaše konkretno odredište određuje biskup koji ima u srcu i potrebe vlastite biskupije, kao i zahtjeve sveopćeg poslanja. Povjeravajući se njegovim odlukama s pouzdanom i prijatnom poslušnošću, pronaći ćete svoj unutarnji mir i spokoj i moći ćete u svakom slučaju izraziti svoju misionarsku karizmu, s obzirom na to da je i ovdje u Rimu pastoralna briga okarakterizirana, i mora biti sve češće, prioritetom evangelizacije.

5. Dragi nadređeni i studenti sjemeništa Redemptoris Mater, uvijek gledajte svoj život, svoje zvanje i svoje poslanje očima vjere. Na kraju ovog sastanka, želio bih još jednom izraziti naklonost i povjerenje koje osjećam prema vama i jamčim moje stalne molitve za svakoga od vas, za cijelo sjemenište, za zajednice Neokatekumenskog puta, a posebno za svećenička zvanja koja se razvijaju u njima.

Ovim osjećajima udjeljujem Apostolski blagoslov svima vama i onima koji su vam dragi.