Pohod župi Sv. Hipolita 12-2-1984
Sv. Ivan Pavao II.
Rim, 12. veljače 1984.
Znakovit je bio zadnji susret s neokatekumenskim zajednicama koje su tražile od Pape da blagoslovi tri katehista itineranta koji su polazili za Tursku. Otac Maurilio predstavio je Papi skupine odraslih koji se zalažu u župnom životu podcrtavajući osobine svake skupine, zaustavljajući se posebna na grupi skauta… i neokatekumenskim zajednicama koje još od 1973. godine predstavljaju konkretni odgovor na permanentnu katehizaciju odraslih i koji su imali povlasticu da dobiju Papin blagoslov za tri njihova katehista na polasku u Tursku (jedan svećenik i bračni par). Osvrćući se na zadaću koju katehisti preuzimaju želeći biti kvasac koji ukvašava zajednicu, Papa je rekao:
Želim zahvaliti na ovom susretu kojim se zaključuje pohod vašoj župi Sv. Hipolita. Pozdravljam sve skupine, kako ih je Župnik predstavio. Pozdravljam sve i Želim svakome da pronalazi uvijek sve više svoj kršćanski identitet, svoju vlastitu karizmu. Jer, kao što redovničke obitelji imaju svoju karizmu, na primjer franjevačka obitelj, kapucini franjevačke obitelji, tako i razne skupine laičkog apostolata imaju svoju specifičnu karizmu. Želim vam da sve više pronalazite svoj identitet i ovu karizmu laičkih apostolskih skupina. Ova Župa Sv. Hipolita je velika i brojna. Tu je masa ljudi, ali i masa kršćana, jer mislim da su njezini stanovnici u velikoj većini kršteni. Isus nam je rekao da je Crkva, Kraljevstvo Božje, slično kruhu: da bi se umijesio kruh potrebno je tijesto, ali potreban je i kvasac.
Ja sam, eto, uvjeren da sve ove skupine, one karizmatske i one neokatekumenske, jesu kvasac koji mora učiniti da župa raste, ljudski i kršćanski. Kvasac mora sve više prožimati masu da bi bila sve više kršćanska; da bi bila sve više svjesna da je kršćanska, sve više odgovorna za svoj kršćanski karakter, i sve više odgovorna za svoj kršćanski identitet. Vaš zaštitnik, Sv. Hipolit, bio je mučenik. Mučenik znači svjedok. Kršćani moraju biti Kristovi svjedoci, Njegova križa, Njegova uskrsnuća, Njegove vjere, Njegove nade, Njegove ljubavi. Eto, to je kvasac. Lijepo je kad se taj kvasac želi proširiti i preko granica svoje vlastite župe i stići sve do Turske, kako ste mi rekli, da biste taj evanđeoski kvasac ponijeli i ne-kršćanima, u mjesta pomalo nepopustljiva, koja se zatvaraju pred evanđeoskim navještajem. Neki od vaše braće žele poći tamo, da bi bili kvasac u toj masi, da bi čitavo čovječanstvo bilo zahvaćeno evanđeoskim kvascem i postalo Božjim Kraljevstvom.
Želim svima, a posebno vama neokatekumeni, da idete ovim putem s velikom radošću i velikom odgovornošću, uvijek nastojeći povećavati i proširivati prostore ljubavi Krista Našeg Gospodina i Otkupitelja; raširiti prostore Kraljevstva Božjega koje svoje korijene ima u ovome svijetu, sve do vječnosti, do kuće Očeve. Svima vama želim da rastete u Kraljevstvu Božjemu, koje se u isto vrijeme nalazi i u nama, u srcu svakoga od nas i u Kristovom, a koje svoju vanjsku dimenziju ima u dimenziji obitelji. Vi ste jedan dio Kraljevstva Božjega, a s vama i župa sv. Hipolita. Želim vam da živite kršćansku radost, kršćansku odgovornost, vjeru, ufanje i ljubav, koje već na ovom svijetu anticipiraju Božji život.