Pohod župi svetog Antuna na piazzi Asti 6-5-1979

Sv. Ivan Pavao II.

Rim, 6. svibnja 1979. (*)

U nedjelju 6. svibnja 1979., na dan posvećen zvanjima, Papa je posjetio župu svetog Antuna na Piazzi Asti (na cesti Via Tuscolana), gdje se nakon slavljenja svete mise u 17:30 sastao odvojeno s različitim skupinama župe i s dvije neokatekumenske zajednice, koje su na putu dvije i pol godine i šest mjeseci, a predstavljali su ih njihovi katehisti, iz druge zajednice svete Francesce Cabrini u Rimu. Papa je u pratnji kardinala Polettija i biskupa tog područja, msgr. Salimeija, dočekan pjesmom „Jeruzaleme, Jeruzaleme, Jeruzaleme, obnovljen“ (iz Tobijinog hvalospjeva); dok su braća pjevala, Ivan Pavao II. je u kratkom pozdravnom obraćanju uputio svakomu neku riječ zaustavivši se na kraju kako bi zajedno s pjevačima otpjevao Aleluju. Nakon pjesme, župnik je Papi predstavio put na sljedeći način:

Vaša Svetosti, to su dvije zajednice koje se nazivaju Neokatekumeni i pod ovim imenom razumiju put obraćenja koji su započeli radi ponovnog otkrivanja vjere koju su primili u krštenju: Vjera, koja je možda ostala u stanju zametka, a koja će kroz ovaj Put vjere, slušajući Riječ Božju, morati odležati i tako postati velika, odrasla. To je način, recimo, pozivanja najudaljenijih, grešnika, koji nikada nisu čuli za obraćenje, a zatim – naravno – dolaze do svjedočanstva ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu. Evo, to je to.

Papa je odmah zatim rekao:

I sve to objasnite svojom zajednicom, svojim bratskim zajedništvom i svojom radošću, čak i pjesmom, svakako molitvom: jer kad otkrijete istinsku stvarnost Krštenja, Božje milosti, našeg božanskog sinovstva, kad se sve to otkrije, čovjek ulazi u duboku radost, a zatim i u prenosivu radost; to znači da pokušavamo ovo otkriće i radost prenijeti drugima. Uistinu mislim da je ono što je bio Duh zajednici katekumena prvotne Crkve, to je isti Duh neokatekumenskih zajednica u suvremenoj Crkvi.

Želim vam da nastavite, a također da se nekada molite za Papu.

(*) Usp. „L’Osservatore Romano“, 7.-8. svibnja 1979.