Pohod župi svetog Franje Saleškog 13-3-1994

Sv. Ivan Pavao II.

Rim, 13. svibnja 1994.

Sveti je Otac obraćajući se djeci rekao:

Danas sam čuo da pjevate o radosti. Korizma je, ali vi pjevate o radosti. Ispravno je da pjevate o radosti jer se ova 4. korizmena nedjelja u predaji nazivala Laetare. Laetare znači „radovati se“. Zašto su se kršćani radovali ove nedjelje? Obradovali su se zbog svojeg krštenja. Posebice su se radovali katekumeni kad su se pripremali za krštenje i na današnji su dan već primali simbol vjere. Tada su bili primljeni u vjeru. Glavna kateheza bila je ova.

Znate li tko je katekumen? To je onaj koji se priprema za krštenje. U ovoj župi postoje neokatekumeni. Priprava za krštenje bila je tako važna u prvotnoj Crkvi i ona je uvijek važna u Crkvi. Krštenje je veliko otajstvo, velika kršćanska stvarnost. To je početak života u Kristu. A katekumeni su se pripremali i pripremaju se za početak dobrog života u Kristu. Danas novorođenčadi nedostaje istinski katekumenat i iz tog je razloga potreban neokatekumenat, kasniji katekumenat koji dovršava ono što nedostaje malom krštenom novorođenčetu. To objašnjava veliku važnost Neokatekumenskog pokreta.

Moram reći da nas cijelo korizmeno razdoblje koje sada živimo podsjeća svake godine na ovo „katekumensko putovanje“: kako su se pripremali za primanje simbola, a zatim, nakon nekoliko tjedana, za primanje Uskrsloga Isusa. Krštenje znači novi život u Isusu, taj novi život očitovan, objavljen kroz njegovo Uskrsnuće nakon smrti.