Privatna audijencija za katehiste itinerante u Sali Clementini 7-1-1982

Sv. Ivan Pavao II

Rim, 7. siječnja 1982. *

Sveti Otac primio je u audijenciju više od tri stotine katehista itineranata iz sedamdeset zemalja, Kiko je predstavio riječima:

«Predragi Oče: Ovdje je nazočno tri stotine katehista itineranata iz neokatekumenskih zajednica, koji su u sedamdeset zemalja osnovali neokatekumenski put. Te male ekipe za evangelizaciju sastavljene od jednog prezbitera i dva laika, te su, kao mala zajednica, slika Svete obitelji Nazaretske, i pomažu da se u župu unese obnova Drugog vatikanskog koncila. Ja bih, Oče, htio vrlo ukratko predstaviti prezbitere itinerante koji su došli iz svih naroda, iz Australije, iz Afrike, itd… Bračne parove, obitelji koje su prodale sva svoja dobra i otišle sa svojom djecom da navještaju Evanđelje, da budu na pomoć misionarima po cijelom svijetu. Tu su i djevojke koje svoj život žrtvuju za naviještanje Evanđelja. Napokon i mladići, momci, koji također svoj život žrtvuju u naviještanju Evanđelja: nedavno su petorica od njih odlučili poći u sjemenište.

Vidjeli smo, Oče, kako u mjestima u kojima već kroz deset godina neokatekumenski put ide naprijed, počinju nicati zvanja. Veoma smo zadovoljni. Ove je godine ustalo za ulazak u sjemenište pedeset i sedam mladića iz Italije i četrdeset i dvojica iz Španjolske. Okupljeni u blizini loretskog svetišta, dvadeset dana smo razmišljali o svemu što je Bog učinio u raznim narodima u kojima vršimo naše služenje evangelizaciji. Išli smo u to svetište da tu, u Loretu, u onoj maloj kućici, pred noge Djevice Marije stavimo i Njoj povjerimo naše poslanje, a naše je poslanje to da u župama osnivamo male zajednice koje, poput Svete Obitelji Nazaretske, žive u poniznosti, jednostavnosti i zahvaljivanju; i da nam pomogne u tom ići naprijed. Naša je najveća želja, koju smo kao tajnu molili od Djevice, oduvijek bila ta da bismo ovu braću mogli dovesti ovamo gdje stanuje Petar, “stijena” na kojoj je Krist utemeljio svoju Crkvu. Budući da ova braća koja su se popela na Božju Merkaba moraju sa mnogim biskupima u mnogim zemljama govoriti o evangelizaciji, mi smo, eto, htjeli da naše najdublje prianjanje uz Vas iskažemo s nekom vrstom geste prianjanja. Ja sam ih najprije pitao: “Priznajete li vi da je biskup Rima, Petar, stijena na kojoj je Krist sagradio svoju Crkvu?” i svi su odgovorili da priznaju.

Zatim sam ih pitao: „Obećajte li poslušnost i vjernost Petru i svim biskupima koji su s njim u zajedništvu?“ i svi su to obećali. Još sam ih pitao jesu li spremni žrtvovati i svoj život u služenju Crkvi, pomažući joj u promicanju obnove Drugog vatikanskog koncila kroz ovaj Neokatekumenski put, koji ide za tim da obnovi krštenje u kršćanima. I svi su rekli: da. Stoga, Oče, ja bih htio – ako mi dopustite – u ime svih njih, kleknuti pred Vas, i sa mnom sva ova braća, kao malom gestom potpunog prianjanja uz Petra. Jer, Oče, ja sam im rekao ovo: kroz moje iskustvo u mnogim narodima i kroz sve patnje koje sam podnio, shvatio sam da je Bog poslušan svojim biskupima, sam Bog njima je poslušan. To me je tako impresioniralo, da sam mislio: Ako li im je sam Bog poslušan, kako da im ne budem poslušan i ja i svi mi?

Htio bih dakle, Oče, kleknuti pred Vas».

(Kiko prilazi papinu prijestolju i klekne, u međuvremenu svi itineranti kleče: papa pruža ruku da ga poljubi i ustajući nasloni drugu ruku na Kikova leđa; tada pozove sve da ustanu). Na kraju papa se je katehistima itinerantima obratio slijedećim riječima:

«Ljubljeni: 1. Iskreno se radujem da se danas mogu susresti s vama, katehisti-itineranti iz brojnih neokatekumenskih zajednica, a ujedno vam želim izraziti moje zadovoljstvo sa riječju ohrabrenja u vašem katehetskom zalaganju, tako dragocjenom za cijelu crkvenu zajednicu. Vi kanite u punini živjeti temeljni navještaj vjere, radosnu vijest da je Isus Krist iz Nazareta vječni Sin Božji, utjelovljen i uskrsnuo radi našega spasenja; vi hoćete da u svoj dubini usvojite onu neraskidivu vezu koja postoji između prianjanja uz navještaj života i uskrsnuća i trajnog unutarnjeg obraćenja, što sobom donosi promjenu mentaliteta, stavova, ponašanja sebičnosti, zatvorenosti, samodostatnosti, tako da biste usvojili novu perspektivu i nova gledanja, -temeljene upravo na naviještanju Isusa Krista, – što zahtijeva ponizno otvaranje prema Bogu i svoj braći. Na ovom putu vjere koji se zacijelo, odvija u napornim etapama neizbježnim poteškoćama, podržava vas, jača vas, prosvjetljuje i usmjeruje Riječ Božja, Sveto Pismo, koje valja produbljivati, čitati, meditirati, proučavati, sa sviješću da ono nije obična knjiga, nego da je sam Bog taj koji govori, djeluje, traži, zahvaća, poziva na pozorno slušanje, što sve dovodi do potpunog prianjanja uz Njegovu volju. A Riječ Božja, bilo ona Staroga ili Novoga Zavjeta, daje vam da se susretnete s Onim koji ispunja cijelo Pismo, to jest s Isusom Kristom, koji se je po utjelovljenju „na neki način sjedinio sa svakim čovjekom“ (usp. Gaudium et Spes, br. 22).

2. U vašim zajedničkim razmišljanjima vi ste htjeli razmatrati o temeljnoj vrijednosti sakramenta krštenja u duhovnom itinerariju kršćanina, sa željom da u vašem kršćanskom životu obnovite cjelokupno i bogato iskustvo kroz koje je Crkva prvih stoljeća vodila svoju novu djecu. Ne upadajući u laki arheologizam u modi, budite svjesni da ostvarivanje krsne dimenzije znači, prije svega, na samom njegovu izvoru upiti autentični identitet onoga „biti kršćanin”; to jest, živjeti duboku promjenu koja se je dogodila u našoj ljudskoj stvarnosti sa prodorom Božje milosti – da smo postali živi hramovi Presvetoga Trojstva, loze na trsu – Kristu, udovi Mističnoga Tijela, potpunoga Krista, to jest Crkve. Pišući o divnim nadnaravnim učincima krštenja, sv. Fulbert iz Chartres-a (Šartra), biskup ovako se izražava: “Znamo sa sigurnošću da smo, grešnici u prvom rođenju, – oprani u drugom; robovi u prvom – postali smo slobodni u drugom; zemaljski u prvom – nebeski smo po drugom; tjelesni zbog grijeha u prvom rođenju – postajemo duhovni po milosti drugoga; po onom djeca smo srdžbe, po ovom djeca milosti. Tko, dakle, uvrijedi dostojanstvo krštenja, neka zna da vrijeđa samoga Boga“… „Upoznati dubinu otajstva krštenja“ (Ep. 5: PL 141, 198s) Euharistiji jest milost nauka o spasenju. Ostvariti krsnu dimenziju znači intimno se sjediniti sa Kristom u Euharistiji, izvoru i vrhuncu kršćanskog života i cijele evangelizacije (usp. Lumen Gentium, 11; Presbyterorum ordinis, 5). To znači ljubiti velikodušno, konkretno, učinkovito sve ljude, osobito one koji su duhovno ili materijalno siromašni i potrebni; znači preinačiti sav vlastiti moralni život, dosljedno u skladu s krsnim obećanjima. “Ovaj Put, put vjere, put nanovo otkrivenog krštenja -kako sam rekao vašim prijateljima iz župe Svetih Kanadskih mučenika u Rimu- mora biti put novoga čovjeka. Ovaj čovjek vidi kakav je pravi razmjer, ili bolje nerazmjer, njegova stvorenoga bića, njegova stvaralaštva s obzirom na Stvoritelja, na Njegovo beskrajno Veličanstvo, na Boga Otkupitelja, Boga svetoga i posvećujućega, i nastoji se ostvariti u toj perspektivi” (Insegnamenti di Giovanni Paolo II, 111/2, 1980, st. 1044).

3. U ovom nam Božićnom liturgijskom vremenu Matejevo Lukino Evanđelje predstavljaju nekoliko osoba. Njihovo ponašanje prema novorođenom Isusu za nas je izvanredan uzor: misteriozni Mudraci sa bogatstvom njihove kulture, sa njihovim pažljivim i srdačnim osluškivanjem Nadnaravnoga. Siromašni pastiri, budni uz svoja stada, spremni i poslušni na glas anđela; Josip, čovjek pravedan, koji u zanesenosti sna osluškuje volju Vječnoga; i nadasve Marija, Djevica Majka, koja se potpuno predala Bogu te izgovara svoj Fiat (“Neka mi bude”) i u krilu začinje Sina Svevišnjega, da bi ga predstavila i darovala ljudima. Njoj na posebni način, predraga braćo i sestre, povjeravam vas i vašu velikodušnu angažiranost, da biste u potpunom i jednodušnom prianjanju uz Crkvu i uvijek pod pastirskim vodstvom biskupa, dali vaš osobni doprinos temeljnom djelu kateheze, i to tako da ne predajete ni neku vašu nauku ni bilo kojeg drugog učitelja, nego “nauku Isusa Krista, istinu koju on uči; točnije; istinu koja On jest” (es. Ap. Catechesi Tradendae, 6).

S ovim željama i u znak moje ljubavi od srca vam podjeljujem apostolski blagoslov».

(*) Cfr. «L’Osservatore Romano», 7-8 siječnja 1982.