18. ožujaka 2019.– Večernja Svetkovine sv. Josipa – otac Mario Pezzi, prezbiter međunarodne ekipe Noeokatekumenskog puta, navršio 50 godina od svojega svećeničkoga ređenja. Tijekom gotovo 50 godina, otac Mario je pratio Kika Argüella i Carmen Hernández u ovoj karizmi nadahnutoj Duhom Svetim i priznatom od Crkve.

Prilikom ove godišnjice, 19. ožujka, otac Mario je slavio euharistiju u sjemeništu Redemptoris Mater u Rimu. S njim su bili Kiko Argüello, Maria Ascensión Romero (član ekipe odgovorne za Put od 2018), rektor sjemeništa i formatori. Sudjelovalo je i mnogo svećenika, neki bogoslovi i drugi posebni gosti.

8. travnja, kako bi proslavio 50. Godišnjicu svećeničkog ređenja, otac Mario je predsjedao Euharistiju u sjemeništu Redemptoris Mater u Madridu. Također su bili prisutni Kiko Argüello i Maria Ascensión, rektor, ekipa formatora i svećenici, bogoslovi i neki posebni gosti.

U nastavku, nalazi se homilija oca Maria Pezzia koju je držao na Euharistiji zahvale za njegovih 50 godina svećenstva:

Zahvala Bogu za pedeset godina svećeničkog ređenja

Predraga braćo, prije svega zahvaljujem Kiku i Ascension na njihovom prisustvovanju, rektoru i formatorima sjemeništa Redemptoris Mater, prezbiterima i bogoslovima, posebnim gostima i svima vama koji ste zajedno sa mnom htjeli zahvaliti Bogu na daru 50. godišnjice mojeg svećeničkog ređenja.

Prije 50 godina, uvečer 18. ožujka, bio sam zaređen u župi svetog Petra i Pavla u Gottolengu, Brescia. Sa mnom su bili moji roditelji i rodbina, neki moji nadređeni i subraća Combonijanci, i mnogi župljani. Zaredio me pomoćni biskup Brescie, Monsignor Pietro Gazzoli, a Don Francesco Vergine je bio župnik koji je, milošću Božjom, dovršio svoje dane kao duhovnik u ovom sjemeništu. Slijedeći dan, 19. ožujka, na svetkovinu sv. Josipa, imao sam Mladu Misu.

„Što mogu uzvratiti Gospodinu za tolika dobra što mi je učinio? Dići ću čašu spasenja i zazvat ću ime”. U ovoj svečanom Euharistijskom slavlju, svi ćemo zajedno dići čašu spasenja i zahvalit ćemo Bogu na njegovim dobročinstvima u ovih 50 godina.

Kako bih zahvalio Gospodinu nakon 50 godina prezbiterata, skoro sam prisiljen učiniti vas dionicima nekih događaja moga života. Pokraj Kika naučio sam govoriti potezima kista, nadam se na neću biti pretežak. Skromnog podrijetla, u svome životu nisam imao izvanrednih viđenja ili objava, ali već od malena iskusio sam prisutnost Gospodina koji me je obasuo tolikim darovima i vodio za ruku od prvih godina moga života kako bih upoznao Kika i Carmen, Neokatekumenski  Put u mojoj zajednici sv. Ivana od Boga, i naposljetku postao prezbiter ekipe uz Kika i Carmen od ljeta 1971.

Puno puta sam se pitao zašto me Gospodin pozvao da budem prezbiter u ekipi s Kikom i Carmen: odgovor sam jedino mogao naći u Gospodinovoj  mašti i njegovom smislu za humor, koji voli činiti stvari razbijajući naše ljudske sheme.

Osoba sam krhke građe, odgojen za redoviti i uredni život, bez nekih posebnih sposobnosti ili darova, rekao bih normalna osoba, postavljena da surađuje s dva diva vjere, Kikom i Carmen koji su ispunjeni mnogih darovima koje im je Bog dao, u svrsi njihovog poslanja u današnjoj Crkvi.

Iznenadno uronjen u život bohemnskog stila, bez fiksnog, već stalno promjenjivog radnog vremena, svaki put nepredvidljivog, živeći iz dana u dan dopuštajući da nas vodi Božja volja.

Prvih godina imao sam trenutaka krize, ali me uvijek podržavala sigurnost da me Bog, preko činjenice moje povijesti, već od djetinjstva, pripremao da budem prezbiter u ekipi inicijatora Neokatekumenskog puta, iako puno puta sam se osjećao nedoraslim tom poslanju. Danas, pedeset godina nakon mog svećeničkog ređenja, bez velike umišljenosti, siguran sam da jesam.

Prvo čitanje iz proroka Izaije: „Duh Gospodnji na meni je“.

zabrao sam kao prvo čitanje proroka Izaiju, zato što sam ga bio izabrao za moju Mladu misu prije pedeset godina, dan nakon moga ređenja.

“El espíritu del Señor está sobre mí,
porque el Señor me ha ungido.
Él me envió a llevar la buena noticia a los pobres,
a vendar los corazones heridos,
a proclamar la liberación a los cautivos
y la libertad a los prisioneros,
a proclamar un año de gracia del Señor;
para alegrar a los afligidos de Sion”

Već od formacije, dirala me činjenica da mogu sudjelovati u istu Kristovu moć koji je rekao kad je napuštao apostole: «Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji. Idite dakle i učinite učenicima sve narode, krsteći ih u Ime Oca, Sina i Duha Svetoga, učeći ih sve što sam vam ja zapovjedio. Evo, ja sam s vama, do svršetka svijeta».

Sama misao da mogu reći jednoj osobi „Oprošteni su ti grijesi, idi u miru“, moć da mogu uprisutniti i sudjelovati u Kristovoj muci, smrti i Uskrsnuću u Euharistijskom Slavlju, smatrao sam uvijek ogromnim darom od Gospodina.

Ovih godina, slaveći s Kikom i Carmen razne prijelaze koje označavaju Neokatekumenski put, uvijek bi me iznenadila Kristova moć koju je ostvarivao pred našim očima, mijenjajući malo po malo ljudske živote, gradeći nanovo uništene osobe, osnažujući brakove, darujući otvorenost životu, odgoj djece u vjeri, misijski elan. Puno puta sam pomislio: kad bi samo Crkva shvatila moć koju joj je Gospodin dao, da rađa djecu Božju, kako je Carmen uvijek ponavljala, da nanovo otvori utrobu Crkve, krsni zdenac, koja ima moć pokopati staroga čovjeka i rađati djecu Božju za naše vrijeme.

Evanđelje po Mateju: Sveti Josip i Isusovo rođenje

Ovih godina sam se pitao što je značilo biti zaređen uoći svetkovine Svetog Josipa. Prilikom slavlja 25. Godišnjice mojeg Svećeničkog Ređenja, Gospodin me rasvijetlio u vezi lika Svetog Josipa i njegove blizine u mom prezbiterskom životu, u ekipi s Kikom i Carmen.

Kako smo slušali u današnjem evanđelju, Sveti Josip se našao u tragično neugodnu situaciju kad je otkrio da je Djevica Marija, njegova zaručnica, po njenom povratku od Elizabete, trudna.

Možemo zamisliti trpljenje i duge šutnje Marije i Josipa, u ljudski nerazumljivoj situaciji. Evanđelje kaže: „A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti“. Ali anđeo Gospodnji mu se javi u snu i reče: „ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga“ i tako vrati mir između Josipa i Marije.

Kiko i Carmen u vezi ovoga pričali su nam jedan Midrash, u kojem Sveti Josip nakon sna reče Mariji: „Zašto mi nisi prije rekla? Ja bih ti bio povjerovao“. A Marija je odgovorila: „Tko sam ja da se miješam između tebe i Boga“.

Ispričao sam vam ovaj Midrash pošto držim da je u ovomu tajna ekipe inicijatora Neokatekumenskog puta, Kiko i Carmen. Kao što sam rekao na dan Carmeninog sprovoda, oboje su živjeli snažan osobni odnos s Bogom, nastojeći biti poslušni Njegovoj volji, i kada su nastajali sukobi. I ja sam s njima, ovih pedeset godina, naučio biti poslušan Bogu.

Papa sv. Ivan Pavao II u enciklici „Redemptoris Custos”, o liku Svetog Josipa, tvrdio je da je bio čovjek koji nije htio voditi svoj život, ostvariti neki životni projekt, već je dopustio da ga Gospodin vodi. Djevica Marija je odgovorila anđelu: „Neka mi bude po riječi tvojoj“; i kasnije na vjenčanju u Kani Galilejskoj rekla je: „učinite sve što vam kaže on“, Josip, anđelu koji ga tri puta posjećuje i objavljuje mu Božju volju u vezi toga da uzme Mariju za ženu, da pobjegne u Egipat i kasnije da se vrati u Nazaret, ništa ne odgovara, nego čini: posluša.

I ja, držeći razmak kao Josip, našao sam se usred povijest koja me nadilazi, bio sam pozvan od Boga da prepoznam u Putu, koji nije dolazio od mene, nije bio moj sin, djelo Duha Svetoga. Poslanje koje je bilo vrlo važno, iako u sjeni. Stoga, na Putu prisutnost prezbitera, čak i ako se ne vidi kao factotum, vrlo je važna, pošto je onaj koji prepoznaje djelo Gospodnje i koji ima poslanje sjediniti karizmu s Institucijom Crkve.

Današnja liturgija nam obznanjuje da smo ucijepljeni u jednu Povijest koja nas nadilazi, povijest spasenja, koju je Bog izveo s konkretnim narodom, Izraelski narod, i obećava Davidu potomka, tako da je Josip spona s Isusom; s Davidovim rodom, izraelskim. Isto tako i preko nas Gospodin donosi svoje spasenje, svoju ljubav ovoj generaciji. Zbog ovoga želim pjevati sa svom snagom koja mi preostaje u ovoj Euharistiji, kako bih zahvalio Gospodinu, zajedno sa svima vama. Usred izraelske povijesti, puna nevjernosti i grijeha, sjaj Njegova vjernost i Njegova ljubav, i tako i u našoj povijesti sjaj Njegova vjernost nad našim grijesima. I ja danas, dok Ga blagoslivljam i zahvaljujem zbog tolikih darova, tražim oproštenje zbog tolikih mojih opiranja, nevjernosti i grijeha, i tražim dar poniznosti.

Tražim pomoć od vaših molitava, kako bih pomogle Kika i mene dovršiti poslanje koji nam je povjerio, s pomoću Marije Ascension.