Na Neokatekumenskom putu, njegove kateheze o Učiteljstvu Crkve, u službi evangelizacije, oblikovale su naraštaje ljudi diljem svijeta.
U četvrtak, 13. studenoga, otac Mario Pezzi, prezbiter Međunarodne ekipe Neokatekumenskog puta, primio je počasni doktorat iz teologije (doctor honoris causa) na Katoličkom sveučilištu svetog Antuna u Murciji (UCAM). Ovo priznanje dodijeljeno mu je za iznimne zasluge, osobito u njegovu istraživačkom i formativnom radu na području Učiteljstva Crkve, kroz kateheze koje je desetljećima održavao neokatekumenskim zajednicama.
Titula mu je dodijeljena tijekom svečanosti otvorenja akademske godine 2025./2026., u samostanu Jeronimâ (monastičkom kompleksu s početka 18. stoljeća, poznatom kao „Murcijski Eskorial” i proglašenom nacionalnim spomenikom), gdje se nalazi sjedište UCAM-a. Svečanosti su nazočili mons. José Manuel Lorca Planes, biskup biskupije Cartagena-Murcia, predsjednica UCAM-a María Dolores García Mascarell, rektorica dr. Josefina García Lozano, razne civilne i crkvene vlasti te brojna braća Neokatekumenskog puta iz Italije i Španjolske.
Mudrost – o kojoj je prvo čitanje današnje liturgije izricalo hvalu – bila je nit vodilja cijeloga događaja, koji je započeo svečanom euharistijskom proslavom koju je predvodio dijecezanski biskup. Slijedio je Akademski čin s govorom rektorice (koja je govorila o „povijesnom događaju, golemog značenja i velike dubine”) te Laudatio koju su izrekli don José Alberto Cánovas Sánchez, prorektor Sveučilišta, i mons. Segundo Tejado Muñoz, prezbiter itinerant.
Don José Alberto Cánovas istaknuo je izvanredan istraživački i formacijski rad koji je otac Mario ostvario na širokom spektru tema: racionalnoj utemeljenosti teološke antropologije, socijalnom nauku, moralu, ekleziologiji, sakramentima i eshatologiji. Sve to predstavlja produbljivanje u službi evangelizacije, „kako bi se zajednicama dali elementi koji im pomažu dati razloge vjere koju ispovijedaju i žive, te učiniti im dostupnim Učiteljstvo Crkve“. „Dati razlog nade znači stupiti u kontakt s udaljenima i njihovim načinima mišljenja“, objasnio je prorektor. Od samih početaka Neokatekumenskog puta, otac Mario je prepoznao karizmu svojih inicijatora, Kika i Carmen, koji su zajedno s njim „omogućili vjeru naraštajima osuđenima na egzistencijalnu apatiju i na potpunu odsutnost vlastitoga Bića“. Svojim katehezama o Učiteljstvu, iz godine u godinu, na početnim godišnjim zajednicama, poučio je u vjeri generacije kršćana sa svih pet kontinenata. U središtu njegovih razmišljanja bili su: brak i obitelj, ljubav i spolnost — ključne teme za formaciju tisuća bračnih parova Neokatekumenskog puta. Ljudi različitih dobi, podrijetla i kultura bili su uvedeni u dokumente Drugoga vatikanskog sabora i u otkriće Teologije tijela; kateheze koje su u njima pobudile rastuću ljubav prema Svetom Ocu i prema Crkvi. „U svim njegovim istraživanjima prisutna je izvanredna strogost, jasnoća mišljenja i duboko prodiranje u Učiteljstvo Crkve, stavljeno u službu evangelizacije.“
Dodjela počasnog doktorata slijedila je svečani obred investiture: rektorica uručila je ocu Mariju Diplom i Medalju doktorata, potvrdu “visokog dostojanstva ove počasti”. Zatim je svećenik primio Knjigu Mudrosti i Zakon Božji, uz poziv da ih čuva kao simbol svega što treba učiti i poučavati. Druga odličija koja su mu povjerena bila su: “laureatska kapa”, “stari i časni simbol učiteljske službe”, koju će nositi “kao krunu” svojih studija i zasluga; “prsten drevnosti, znak privilegija da potpisuje i pečati mišljenja, savjetovanja i ocjene” svoje znanosti i službe; i naposljetku bijele rukavice, “simbol čistoće i snage koju ruke trebaju čuvati”, znak njegova ranga i visokog dostojanstva.
Zatim je otac Mario Pezzi održao svoju Lectio Magistralis, u kojoj je najprije istaknuo Gospodinovo djelovanje u vlastitom životu. Njegova prva uspomena bila je posvećena Joséu Luisu Mendozi Pérezu, utemeljitelju UCAM-a, za kojega je zamolio Gospodina nagradu za sav trud uložen u izgradnju ovoga crkvenog djela. Novoimenovani doktor zahvalio je Sveučilištu na dodijeljenoj počasti te na radu oko duhovne i cjelovite formacije mladih.
Među datumima koje je u svom govoru spomenuo, otac Mario posebno je istaknuo 1984. godinu, kada su ga Kiko i Carmen pozvali “da pripremi katehezu o enciklici Humanae vitae pape svetog Pavla VI.”. “Od tada pa sve do danas – primijetio je – mogao sam pružati ovu službu braći.” Još jedan temeljni stup njegove pouke bio je Drugi vatikanski sabor. Inicijatori Neokatekumenskog puta – naglasio je – imali su nadahnuće utemeljiti ga “na trima stupovima Drugoga vatikanskog sabora”: apostolskim konstitucijama Lumen gentium, Sacrosanctum concilium i Dei Verbum. To je trostupaš na kojem se temelji ova kršćanska inicijacija: Zajednica, Liturgija i Riječ.
„Živio sam ovaj put svoga života – zaključio je o. Mario – sa sviješću da to nije bilo moje djelo, nego da je Milost koja dolazi odozgo vodila moj život na tajanstven, skriven i čudesan način, kao što je to u životu svakog kršćanina.‛ Zatim je izrekao svoju želju: „Zaljubimo se u Mudrost Božju! To je onaj okretni duh koji prodire u duše i stvara prijatelje Božje.“
Nakon Lectio Magistralis, predsjednica UCAM-a pozvala je novoga doktora da položi prisegu pred Križem i na Svetom Evanđelju. Bratski zagrljaj koji su ocu Mariju uputili članovi akademske zajednice, počašćeni i radosni što su njegova braća i kolege, bio je posljednji trenutak svečanoga obreda. Gesta zajedništva koja je označila njegovo primanje u Zbor doktora UCAM-a, okrunivši jedno prijepodne ispunjeno značenjem – ali ne samo time.
Kako je mons. Segundo Tejado istaknuo u svom obraćanju, dodjela počasnog doktorata okrunjuje život koji je još od mladosti posvećen njegovu zvanju: evangelizaciji. Nemir mladog prezbitera pronašao je svoj odgovor u susretu s karizmom Neokatekumenskog puta. „A otac Mario joj služi kao vjerni čuvar, po primjeru svetog Josipa, s dubokom prisutnošću koja odgaja i podupire na putu vjere toliku braću diljem svijeta.“
Pogledaj više slika…
