U srijedu, 13. veljače 2019., skupina s Neokatekumenskog Puta na hodočašću u svetište Loreto (Italija) sudjelovala je na Općoj audijenciji pape Franje u auli Pavla VI. u Vatikanu. Neki su se parovi smjestili zajedno sa svojom djecom u prvi red kako bi na kraju audijencije mogli pozdraviti Papu i razgovarati s njim.
U nastavku donosimo prijepis onoga što se dogodilo i riječi koje je papa Franjo uputio ovoj braći Puta i koje su oni kasnije izvijestili:
U ovim bih recima želio izraziti svoje iskustvo audijencije u srijedu 13. veljače sa Svetim Ocem, na kraju našeg hodočašća u Rim i Loreto.
Imali smo čast nekoliko minuta razgovarati sa Svetim Ocem Franjom, zajedno s drugim parovima, tijekom završnih pozdrava, na kraju Opće audijencije.
S obzirom na važnost primljenih riječi, posebno za naš brak i za Neokatekumenski put, nakon audijencije sam zabilježio ove riječi kako bih pokušao biti što vjerniji razgovoru koji smo vodili.
Mi smo Juan Manuel i Cinta, odgovorni četvrte neokatekumenske zajednice župe Ntra. Sra. de la O de Chipiona, s osmero djece. Najmanji Santiago, koji ima pet mjeseci, bio je s nama na ovom hodočašću. S nama su bili i David i Noelia sa svojom trećom kćeri iz župe San Francisco di Arcos de la Frontera. Već prije, sa Svetim Ocem je razgovarao par iz naše zajednice, Israel i Nazareth, sa šestero djece, koji su sa sobom na hodočašće doveli Miguela, zadnjeg rođenog. Na početku audijencije, redar je pristupio Israelu i Nazareth koji su imali novorođenče u naručju i odveo ih u prvi red, na mjesto koje je bilo prazno, kako bi bili blizu Svetog Oca. Druga dva para sjedila su na drugom mjestu.
Pokušali smo se približiti prvom redu s djecom kako bismo bili blizu Pape, ali nisu nam dopustili. Bili smo blizu pregrada koje dijele aulu, gdje je bila skupina francuskih mladića koji su morali pjevati Svetom Ocu, a ja sam uspio proći u njihovu grupu s djetetom u naručju, David me je pratio sa svojom djevojčicom. U tom nas je trenutku jedan od redara smjestio u prvi red i rekao nam da budemo tiho te da će Sveti Otac proći i zaustaviti se ako to želi, ali da inače ne smijem na tomu inzistirati. Pogledao sam iza sebe i ne znam kako su Cinta, Noelia i Ana Mary stigli do točke gdje je policija blokirala prolaz.
Dok se sve to događalo, Sveti je otac već razgovarao s Israelom i Nazareth; bili su prvi koje je pozdravio i pitao ih je za djecu, koliko ih je, koliko imaju godina… Tražili su od Pape da se moli za mladež, za djecu… Ovaj par ima posebnu revnost za mlade, štoviše, oni su, poput nas, kumovi na postkrizmi. Sveti Otac im je rekao da je poslanje obitelji suočeno s današnjim poteškoćama kako će obitelj biti evangelizator u ovom svijetu. Sjećaju se razgovora punog ljubavi, bliskosti, spokoja, preplavljenog osjećajima; Sveti Otac dao je krunicu djetetu i njima i blagoslovio Miguela.
Kad je prošao kraj mene, povikao sam: Papa Franjo, dolazimo s Neokatekumenskog putu, a hodočastimo u Rim i Loreto!
Zastao je i rekao mi: „Ovo je blagoslov!“, I prišao nam je. Zamolio sam ga da blagoslovi malog petomjesečnog Santiaga u mom naručju, pitao me koji je on po redu, a ja sam rekao: „Osmi, oče“. Odgovorio je: „Osmi? Vi ste nada demografske zime koju proživljava Europa. Hrabro! Kažem vam: djeca trebaju biti odgojena u vjeri, a ne odgajana u glupostima i ogovaranjima, uvijek morate biti čvrsti u vjeri. Znaj, danas je u talijanskom društvu moderno kupiti psa i odgojiti ga, tražiti naklonost u njemu, odgajaju ga prema naklonosti koju svi žele; nisu voljni umrijeti i ne znaju da umrijeti za djecu znači pronaći život, a život je imati Krista“.
„Hrabro, ponovio nam je, vi ste s Neokatekumenskog puta, te nade koja je današnjoj Europi potrebna, jer ovo današnje društvo… što će biti s njim sutra? Tko će se brinuti o psima? Ne! Koliko patnje zbog ne davanja života. Samo hrabro, budite hrabri u ovom svijetu gdje je sve protivno, uvijek se uzdajte u Krista! Uvijek hodajte!“.
Cijeli je razgovor bio vrlo prisan i pun ljubavi. Papa mi je govorio vrlo tiho i polako i podario mi mir koji mi je zajedno s osjećajima tog trenutka bio pečat; u tom sam mu trenutku rekao: „Oče, majke su tu, ali policija ih ne pušta da prođu“. Vrlo pažljiv i ljubazan Sveti Otac rekao mi je: „Kako? Ove hrabre majke, gdje su? Spremne su roditi osam puta, a ne puštaju ih da prođu?”.
Pogledao me, a ja sam mu pokazao mjesto, on je podigao ruke i viknuo policajcu: „Pustite ove hrabre majke da prođu, ne obraćajte pažnju na policiju…“.
A kad su stigle, pružio im je ruku i praktički ponovio iste riječi, pokazujući da je u svakom trenutku vrlo očinski i ljubazan.
Ponovio nam je, u ovom slučaju obraćajući se mojoj ženi: „Vi ste nada u ovoj demografskoj zimi Europe! Hrabro! Odgajajte u vjeri!“.
Cinta mu je rekla: „Oče, on je osmo dijete!“. A Papa je odgovorio ohrabrujući je: „Trebamo biti odgovorni u odgoju djece. Ne odgajajte ih glupostima i ogovaranjima, budite uvijek postojani u vjeri i imajte ljubavi“.
Pozvao nas je da molimo krunicu u obitelji i dao nam jednu za dijete, a drugu za svakoga od nas i rekao nam: „Djevica je vaša majka!“.
Oprostio se s nama vrlo srdačno i mi smo otišli, ponavljajući ove riječi u sebi i razmišljajući o njima.