Govor svetog Oca Pape Franje predstavnicima neokatekumenskog puta 1-II-2014

Franjo

Draga braćo i sestre,

zahvaljujem Gospodinu na radosti vaše vjere i za gorljivost vašeg kršćanskog svjedočenja, hvala Bogu! Sve vas toplo pozdravljam, počevši od Međunarodne ekipe odgovornih Neokatekumenskog puta, zajedno sa svećenicima, sjemeništarcima i katehistima. Pozdrav pun ljubavi upućujem djeci koja su ovdje prisutna u tako velikom broju. Moje misli su na poseban način s obiteljima koje će putovati u različite dijelove svijeta naviještati i svjedočiti Evanđelje. Crkva vam je zahvalna na vašoj velikodušnosti! Zahvaljujem vam na svemu što radite u Crkvi i svijetu.

I upravo u ime Crkve, naše Majke – naše Svete Majke Crkve, hijerarhijske kako je volio reći sveti Ignacije Lojolski – u ime Crkve, želim vam dati nekoliko jednostavnih savjeta. Prvi je biti maksimalno pažljiv u izgradnji i održavanju zajedništva unutar mjesnih Crkava u kojima ćete raditi. Put ima svoju karizmu, svoju dinamiku, dar koji kao i svi darovi Duha imaju duboku crkvenu dimenziju; to znači slušati život Crkava u koje vas šalju vaši odgovorni, da cijenite njihova bogatstva, trpite zbog njihovih slabosti ako je potrebno i da zajedno hodite, kao jedno stado, pod vodstvom pastira lokalnih Crkava. Zajedništvo je neophodno: ponekad je bolje odustati od življenja svih pojedinosti koje bi tražio vaš itinerarij, kako biste zajamčili jedinstvo među braćom koja čine jednu crkvenu zajednicu koje se uvijek morate osjećati dijelom.

Još jedan savjet: kamo god išli, pomoći će vam znati da Duh Božji stiže uvijek prije nas. Ovo je važno: Gospodin uvijek ide ispred nas! Sjetite se Filipa kad ga Gospodin šalje onim putem gdje sretne upravitelja koji je sjedio na svojoj kočiji (usp. Dj 8,27-28). Duh je stigao prije njega: čitao je proroka Izaiju i nije razumio, ali srce je gorjelo. Stoga, kad mu Filip prilazi, on je već pripremljen za katehezu i krštenje. Duh nam uvijek prethodi; Bog uvijek dolazi prije nas! Čak i u najudaljenijim mjestima, čak i u najraznovrsnijim kulturama, Bog raspršuje sjeme svoje Riječi posvuda. Iz toga proizlazi potreba da se posebna pozornost posveti kulturnom kontekstu u kojeg vi obitelji idete: to je okruženje često vrlo različito od onoga iz kojeg dolazite. Mnogi od vas mučit će se naučiti mjesni jezik, ponekad težak, i ovaj trud je primjetan. Jako je važna vaša zauzetost da „naučite“ kulture s kojima ćete se susresti, znajući kako prepoznati potrebu za evanđeljem koja je svuda prisutna, ali i ono djelo koje je Duh Sveti izvršio u životu i povijesti svakog naroda.

I na kraju, pozivam vas da s ljubavlju vodite brigu jedni o drugima, posebno o najslabijima. Neokatekumenski put, kao itinerarij otkrivanja vlastitog krštenja, zahtjevan je put na kojem neki brat ili sestra mogu pronaći neočekivane poteškoće. U tim je slučajevima vježbanje strpljivosti i milosrđa od strane zajednice znak zrelosti u vjeri. Nikoga se ne smije prisiljavati, a također se mora poštivati mogući izbor onih koji odluče potražiti izvan Puta druge oblike kršćanskog života koji će im pomoći da odrastu u odgovoru na Gospodinov poziv.

Drage obitelji, draga braćo i sestre, ohrabrujem vas da donosite evanđelje Isusa Krista svuda, čak i onima koji su najviše dekristijanizirani, posebice na egzistencijalne periferije. Evangelizirajte ljubavlju, svima donosite ljubav Božiju. Recite svima onima koje sretnete na ulici u svojoj misiji da Bog voli čovjeka onakvim kakav jest, s njegovim ograničenjima, s njegovim promašajima, čak i s njegovim grijesima. Zato je poslao svoga Sina, da uzme naše grijehe. Budite glasnici i svjedoci beskrajne dobrote i neiscrpne milosti Očeve.

Povjeravam vas našoj Majci, Mariji, neka uvijek nadahnjuje i podržava vaš apostolat. U školi ove nježne Majke budite gorljivi i radosni misionari. Ne gubite radost, naprijed!