Il Foglio 9/12/2021
NAŠA GOSPA OD ARABIJE, KATOLIČKA KATEDRALA U BAHREINU
Bio jednom davno Franjo Asiški, siromah. Ispunjen revnošću za evanđelje, išao je pješice propovijedajući posvuda. Išao je i u križarski rat, tako kaže Tommaso da Celano. Otišao je na svoj način. Htio je sultanu objaviti Božju ljubav i potom biti ubijen. Želio je umrijeti kao mučenik, kao što se dogodilo mnogima njegovima.
Dogodilo se da je zaista uspio razgovarati sa sultanom, navijestio mu je Isusa umrlog i uskrsnulog, ali se dogodilo i da nije umro kao mučenik. Naprotiv, primljeno je s ljubaznošću.
Osam stotina godina kasnije, ovaj put to je kralj, kralj Bahreina Ḥamad bin ʿĪsā Āl Khalīfa, koji je apostolskom vikaru Sjeverne Arabije, svetom nadbiskupu Camilu Ballinu koji je u međuvremenu prešao Ocu , ustupio 9000 četvornih metara zemlje za izgradnja crkve.
Činjenica nije uobičajena.
Za projekt katedrale Gospe od Arabije i susjednog episkopata Ballin je raspisao međunarodni natječaj. 2014. godine pobijedila je skupina arhitekata predvođenih Mattiom del Preteom. Del Prete je desetljećima najbliži suradnik Francisca Arguella Wirtza (slučajno još jednog Franje), suinicijator s Carmen Hernandez Neokatekumenskog puta. Neobičan lik, Kiko. I on je odabrao biti siromašan i otišao živjeti među zadnjima u barake Madrida. Zatim je nekoliko puta obišao svijet da posvuda naviješta Evanđelje.
Kiko je umjetnik. Umjetnik koji je posljednjih godina slikarstvu, kiparstvu i arhitekturi dodao glazbu: “Trpljenje nevinih”, simfonija koju je skladao, osim što je izvođena u najboljim svjetskim koncertnim dvoranama, također je izvedena ispred glavnog ulaza u koncentracijski logor Auschwitz-Birkenau u prisutnosti najviših židovskih i kršćanskih vjerskih autoriteta.
Kiko zna da je bogoslužje “vrhunac kojemu teži djelovanje Crkve i, ujedno, izvor iz kojeg izvire sva njezina snaga” (Sacrosanctum Concilium) i zato je uvijek pridavao toliko pažnje kvaliteti ambijenata u kojima se okupljaju zajednice koje je osnovao. Tijekom više od pedeset godina “nova estetika” Puta, kako su je nazivali, obogaćena je brojnim umjetničkim rješenjima koja danas čine prepoznatljivo arhitektonsko tijelo. Crkve, sjemeništa, katekumenij Domus Galilaeae na Brdu blaženstava na Tiberijadskom jezeru, predstavljaju dobro artikuliran skup rješenja koja braći omogućuju da se hrane ljepotom, zajedno s Božjom Riječju i sakramentima.
Kiko je mnogo puta govorio o ljepoti. Citiram neke njegove izraze: “Ivan Pavao II kada je govorio o umjetnicima rekao je duboku rečenicu: ‘Ovom svijetu u kojem živimo potrebna je ljepota, kako ne bismo pali u očaj’. Papa je povezao ljepotu s nadom, s ljubavlju; “U estetici postoji duboka tajna, a to je ljubav”; „Bog je stvorio svemir i zemlju s ogromnom ljubavlju i velikom harmonijom. Postoji mudra i duboka ravnoteža koja obuhvaća sve, počevši od boja (na primjer, svaka crvena odgovara komplementarnoj vrsti zelene), tako da se sve odnosi na drugu, u prekrasnoj polikromiji i polifoniji: plavo nebo, zeleno od grana drveća, krševite i nepristupačne planina, sve pjeva i naviješta ljepotu Božjeg djela“; „Ova ljubav Boga prema čovjeku ima duboku estetsku vrijednost, jer Bog, koji je Ljubav, također želi ugoditi čovjeku“; “Uvjeren sam da će samo nova estetika spasiti Crkvu.”
Što se tiče crkava, „nova estetika“ ima dvije temeljne karakteristike: gradnju sa središnjim, osmerokutnim tlocrtom, koji omogućuje da se oko oltara razvija punina liturgijskog života zajednice, i obnavljanje ikona pravoslavne tradicije: „ Željeli bismo povratiti figure, povratiti jedinstvo između Istoka i Zapada”, na Istoku ikonografija nije pomoćni element, ukras zbog sebe, već je sastavni i bitan dio liturgije: ona je najava, najava Isusa Krista. Sve su velike istočnjačke crkve bogate ikonama, a na početku svake ‘božanske liturgije’, odnosno euharistije, nalazi se kađenje ikona, koje su najava stvarnosti neba.
Zlato kojim obiluju ikone, u pozadini, u ukrasima, na slikama, znači najavu nebeske stvarnosti”. Počevši od ikona, Kiko je stvorio ono što je nazvao “otajstvena kruna”: kružni prostor u podnožju kupole, u potpunosti oslikan freskama, s pločama koje ilustriraju istaknute epizode Isusova života i najavljuju njegov trijumfalni povratak: “Slike otajstvene krune žele taknuti duh vjernika koji ih razmatraju. Njihova je svrha pomoći čovječanstvu da podigne svoj duh prema Bogu.”
Arhitekt Del Prete i njegov tim iskoristili su umjetničke savjete Kika Arguella i stvorili vrijednu sintezu najljepših inovacija koje je tijekom godina razvila Nova estetika Puta: veliku zlatnu kupolu koja čini nebo prisutnim, otajstvena kruna u kojoj listovi od čistog zlata okružuju slike i spajaju ih u neprekinutu traku svjetlosti, korištenje novog tipa modernog, simboličnog vitraža s geometrijskim obilježjima, središnji oltar, mramorom obloženi eksterijeri i interijeri izvedeni rimskim travertinom boje slame, pietrom serenom, Siena žutom, Verona crvenom, Carrara mramorom.
Sav drveni i mramorni namještaj izrađen je u talijanskim tvrtkama. Radovi su započeli 2018. i upravo su završili, a Gospa od Arabije bit će svečano otvorena sutra, 10. prosinca 2021.
Ḥamad bin ʿĪsā Āl Khalīfa, koji je Papi dao model od plemenitih metala pobjedničkog projekta, cijeneći ljepotu crkve, dopustio je postavljanje križa.
Ovo je također neobičan izbor.
Angela Pellicciari
