“ISUSE MOJ, DOVEDI ME DO TVOJE SVETOSTI”; “TI ME VODIŠ U SVETOST”
(“Diarios 1979-1981”, n. 85; n.199)
Dana 4. prosinca 2022. u Madridu se dogodio „Čin“ posebnog intenziteta i značaja za cijelu Crkvu: otvaranje biskupijske faze procesa beatifikacije i kanonizacije Carmen Hernández Barrera, suinicijatorice, zajedno s Kikom Argüellom, itinerarija kršćanske inicijacije koji se naziva Neokatekumenski put.
OTVARANJE PROCESA
U svečanom ambijentu Sveučilišta Francico de Vitoria u Madridu, u nazočnosti kardinala Carlosa Osora, 2 kardinala i 41 biskupa te još najmanje dvije tisuće ljudi iz raznih zemalja Europe i svijeta – misija koju su proveli Carmen i Kiko pokriva 135 zemalja na 5 kontinenata i mnogi su tražili da mogu sudjelovati u ovoj svečanoj inauguraciji – održan je službeni čin Biskupije Madrida.
Odvijao se u četiri trenutka: prije svega pozdrav i nekoliko riječi predstavljanja Kika Argüella, uz molitvu i čitanje Evanđelja (Mk 9,2-8), odlomak iz Preobraženja Gospodinova, posebno drag Carmen; zatim sjednica otvaranja Kauze, s čitanjem “Supplex libellus”, odnosno molbe postulatora, kojeg je imenovala Međunarodna ekipa Puta, biskupiji da započne ovaj proces; čitanje “Nihil obstat” Dikasterija Svete Stolice za kauze svetaca za početak procesa, nakon čega slijedi zaziv Duha Svetoga, da bi On pratio sav ovaj posao, te prisega nadbiskupa Madrida s prihvaćanjem podnesenog zahtjeva i imenovanjem biskupijskog suda koji će preuzeti odgovornost za cijeli proces. Jedan po jedan, biskupski izaslanik, promicatelj pravde, notar (i njezina zamjenica), postulator Kauze položili su prisegu: ovaj trenutak je završio čitanjem “Akata zasjedanja” od strane kancelara-tajnika te izlaganjem kardinala Osora.
U trećem trenutku Čina, Simfonijski orkestar Neokatekumenskog puta izveo je dvije skladbe, dvije simfonijske pjesme koje je skladao Kiko: “Aquedà” i “Kćeri jeruzalemske”. Prvi odlomak “Aquedà” ukazuje na žrtvu svoga sina Izaka koju je Abraham pozvan prinijeti na brdu Moriji i onoga koji mu dragovoljno nudi svoje grlo da žrtva ne bude nevaljana: tako se vjera pojavljuje na zemlji; drugi odlomak “Kćeri jeruzalemske”: to je trenutak susreta Isusa, koji nosi križ, s nekim ženama koje plaču nad njim: Gospodin im govori: “Kćeri jeruzalemske, ne plačite nada mnom! ali plačite nad sobom i nad djecom svojom…, jer ako se ovako postupa sa zelenim drvetom, što će biti sa suhim drvetom?” (Lk 23,28.31). Dvije su to pjesme pune drame i glazbene napetosti.
Kratke završne riječi, uz pozdrav madridskog nadbiskupa, potom su dovršile Čin.
KIKOV POZDRAV
Čini nam se važnim ovdje ponuditi tekst pozdrava koji je Kiko uputio nazočnima na početku susreta: nakon pozdrava prisutnim kardinalima i biskupima, akademskim ličnostima, poglavarima Kongregacije Sestara misionarki Krista Isusa, kojoj je Carmen pripadala osam godina i svim nazočnima (katehistima itinerantima, rektorima sjemeništa Redemptoris Mater i braći zajednica koje su Kiko i Carmen osnovali prije više od 50 godina), Kiko je pročitao pismo kardinala Farrella, prefekta Dikasterija za laike, obitelj i život, upućeno ovom prigodom, te komentirao ovo otvaranje Kauze za proglašenje blaženom Carmen ovim riječima:
Osobno sam vrlo sretan što je došao ovaj dan u kojem Crkva započinje biskupijsku fazu kauze za proglašenje blaženom i svetom Carmen Hernández. Zahvaljujem kardinalu, nadbiskupu Madrida, Carlosu Osoru, što je pokrenuo istragu Carmenina života, vrlina te glasa o svetosti.
Gospodin nas je sjedinio, Carmen i mene, tijekom 52 godine, u predivnoj misiji evangelizacije – koja je započela u ovoj madridskoj biskupiji – kao plod Koncila.
Osjećam providnosnom činjenicom da se otvaranje Kauze podudara upravo s godinom u kojoj se obilježava 60. obljetnica Drugoga vatikanskog sabora; jer Carmen je dala svoj život da dovede Koncil u župe, kroz kršćansku inicijaciju, u službi biskupa, koja se zove Neokatekumenski put.
Iznenađujuće je vidjeti ovu priču s činjenicama i osobama, djelo koje nije obavljeno za stolom, već djelovanjem Duha Svetoga. Ono što je pismeno razrađeno na Drugom vatikanskom saboru, vidjeli smo da se događa sa siromasima u barakama Palomeras po djelu Duha Svetoga. Tu smo vidjeli kako se Gospodin pojavljuje, stvara oprost, ljubav, zajedništvo, kršćansku zajednicu! I Carmen i ja bili smo svjedoci Božje prisutnosti u evangelizaciji, svjedoci Božjeg djelovanja u Crkvi Drugog vatikanskog sabora. Nismo imali nikakvih planova ni unaprijed smišljenih ideja. Više od 50 godina možemo svjedočiti da je Bog živ u svojoj Crkvi.
Carmen, slijedeći stope svetog Franje Ksaverskog (čiji smo blagdan jučer slavili) nikada nije razmišljala o ostanku u Španjolskoj, jer bi to bilo kao neuspjeh njezinog misionarskog ideala. Ali Bog je htio da se susretnemo u Madridu, u barakama Palomera Altasa. Upoznali smo se 1964., na povratku s njenog povijesnog hodočašća u Svetu zemlju. Otišao sam živjeti u jednu baraku sa siromasima Palomerasa.
Tamo je Carmen upoznala zajednicu braće koja su se okupljala u mojoj kolibi i bila jako impresionirana njihovim odgovorom na Riječ Božju. Odlučila je ostati s nama i mi smo joj izgradili baraku.
Carmen je vidjela prisutnost Isusa Krista koji dolazi spasiti grešnike, ispuniti otajstvo Pashe i stvoriti zajedništvo među siromasima. Isus Krist davao sebe kao besplatnu ljubav za svakog čovjeka.
Sve što je Bog dopustio, sva njegova prisutnost u Palomerasu, bila je kao plodno tlo koje je Bog pripremio da bi je zatim izlio u Crkvu. Ono što je Bog dao da iskusimo usred siromašnog svijeta, Duh Sveti je pripremio za svoju Crkvu.
Providonosna prisutnost Mons Morcilla u barakama presudila je da Carmen definitivno surađuje sa mnom. Da nije bilo nadbiskupa Morcilla, ne bismo išli na župe; također nam je on otvorio vrata Italije. Carmen je u monsu Morcillu vidjela prisutnost Crkve i potpuno promijenila svoj stav prema meni; u prisutnosti nadbiskupa vidjela je kako se ispunjava obećanje koje joj je Bog dao u Izraelu.
Kad je Carmen bila u Izraelu, u Ein Karenu, osjećala je, kao u viziji, da Bog želi nešto od nje za sveopću Crkvu, te da se ne radi o osnivanju jedne kongregacije.
Ovo vam govorim da vidite, kao veliko otajstvo Gospodnje, suradnju Carmen i mene.
Puno me koštalo prihvatiti Carmen, sve dok mi Gospodin nije rekao u nutrini da je Carmen velika milost, da postoji netko pored mene tko mi stalno govori istinu: Bog ju je doveo k meni s misijom ; tada sam Carmen prihvatio s vjerom, kao nekoga od Gospodina poslanog. Trpio sam dok u vjeri nisam shvatio da je ona od Boga i od toga dana mi je ona bila milost.
Carmen je bila nevjerojatna! Izvanredna žena koja je učinila mnogo dobra, ne samo za braću i sestre Neokatekumenskog puta, nego za cijelu Crkvu.
Carmen, kakva divna žena! S majstorskim genijem slobode i ljubavi prema Crkvi. Nikad mi nije laskala: uvijek mi je govorila istinu. Bila je sposobna stajati iza mene, uvijek uz mene, da mi pomogne. Imala je jasnu svijest da je poslanje koje joj je Bog povjerio da me podržava, brani i ispravlja za dobrobit Neokatekumenskog puta.
Iz ljubavi prema Crkvi i prema braći ostala je uz mene 52 godine, iako joj je ponekad bilo teško, ali Carmen je samo zanimalo vršiti volju Božju za koju je vidjela da je ta da bude sa mnom u ovoj kršćanskoj inicijaciji koja je Neokatekumenski put.
Iznimna žena, doista, s ogromnom velikodušnošću: odricala se da bih ja mogao djelovati, unatoč korekcijama, uvijek je bila iza mene, podržavala me.
Primjer liberalnosti, iskrenosti, slobodnog obraćanja cijelom svijetu; govorila je istinu braći zajednica. A kad bi se neki brat udaljio, zvala ga je i tražila ga, kao izgubljenu ovcu, s ljubavlju.
Bila je izvanredna žena, prava proročica, istinska misionarka, koja je živjela vjeru na herojski način, izuzetna žena! Vrlo važna za Crkvu, uvijek moleći, zaljubljena u Krista, Sveto pismo i Pashu, s bezuvjetnom ljubavlju prema Papi i Crkvi.
Zajedno smo inicijatori karizme koju je Gospodin nadahnuo da pomogne svojoj Crkvi. Riječi pape Franje na Tor Vergati 2018., u povodu 50. obljetnice Neokatekumenskog puta: „Vi ste dar Duha Svetoga za Crkvu“, potvrđuju Carmeninu želju, da se vidi da je na Putu Bog koji djeluje, da je to djelo Duha Svetoga u Crkvi, a on sam nas je pozvao da budemo inicijatori tog Puta.
Papa Franjo je u posljednjoj ovogodišnjoj audijenciji s Međunarodnom ekipom puta izrazio radost zbog početka otvaranja Kauze.
Želim da Crkva, u ovoj Kauzi proglašenja svetom koja počinje, istraži njen život, koji je često bio život raspeća, šutnje i patnje, kao u “tamnoj noći”; Također želim da njene vrline izađu na vidjelo, od kojih su mnoge skrivene, mnoge na herojskoj razini. Neka Crkva o svemu tome razluči.
Zahvaljujem Bogu što sam je poznavao i što sam mogao s njom surađivati u “teškom trudu evanđelja”, kako kaže sv. Pavao.
Carmen! Kakva velika žena, s iznimnom vjerom! Kakva velika ljubav prema Kristu i njegovoj Crkvi!
Hvala vam!
Sada ćemo poslušati Evanđelje.
Ove večeri želimo navijestiti odlomak iz Evanđelja koji je duboko dirnuo Carmen: Preobraženje, koje je čudesna i dojmljiva sudbina ljudske povijesti, a koja se već ostvarila u Djevici Mariji, koja je slika ne samo Crkve nego i cijelog čovječanstva.
Preobraženje će ovog čovjeka kojeg je preuzeo Isus Krist dovesti do potpune divinizacije. To je uzdizanje u slavu neba, u Uzašašće. I to se ovdje može doživjeti, jer kršćani se po krštenju preobražavamo iz dana u dan, čak i ako ovo tijelo zakaže, mi se preobražavamo u lice Isusa Krista. To je kršćanska vjera koja osvjetljava povijest, budućnost čovječanstva: Preobraženje.
Navještaj Evanđelja: Mk 9,2-8
SVETOST CARMEN DANAS
Govoriti o „svetosti“ u današnjem svijetu, ali možda i u samoj Crkvi, može se činiti kao nešto nebitno, intimističko, što nema veze sa stvarnim problemima… No, je li to doista tako?
Svetost, prije još prije nego je nešto što ima veze s nama, je Božji strastveni vapaj: “Budite sveti, jer sam ja, Gospodin, Bog vaš, svet” (Lev 19,2), “…kao što je Svet koji vas je pozvao, postanite i vi sveti… Jer pisano je: Bit ćete sveti jer sam ja svet” (1 Pt 1,16). Govoriti o svetosti, za onog koji vjeruj, to je uprisutniti Svetog, Boga, uprisutniti njegovo djelovanje, njegovu slavu koja traži i želi život čovjeka: “Slava Božja je čovjek koji živi”, kliče sveti Irenej . [1]
A govoriti o Carmeninoj svetosti prije svega znači ukazati na to Božje djelovanje u njoj, govoriti o tome što je označilo i karakteriziralo njezinu povijest, njezin život: dojmljivo je otvoriti njezine “Dnevnike” i pratiti njezine misli, njezine patnje, njenu molitvu, njen duh:
Na dan kada je 1979. papa sveti Ivan Pavao II. proglasio blaženima dvojicu svetaca, zapisala je u svom Dnevniku:
Siromašna ii bez ičega, imam intimnu želju za tvojom jedinstvenom prisutnošću. Svetost, Gospodine, skrivene želje svetosti, žrtve, da ispuniš dan svojom prisutnošću. Molitva. Gospodine, dođi i ispuni dobro smislom, stvari…” (“Diari. 1979-1981”, br. 77, 29. travnja 1979.).
O Isuse, ugaoni kamenu, nepomični živote izgrađen na križu. Dođi, Isuse, osvijetli svoje lice na moj život. Pomozi mi da oslonim egzistenciju na Tebe. Isuse moj, vodi me k molitvi, k tvojoj svetosti, mom utočištu, mom životu. Dođi, Duše Presveti, smiluj se mojoj sirotinji” (“Diari. 1979-1981”, br. 85, 8. svibnja 1979.).
Za Carmen je svetost prije svega ispovijest vjere u Isusa kojeg voli: “Preslatki, sveti, veličanstveni” (“Diari. 1979-1981”, br. 780, 15. prosinca 1981.); u njegovu vjernost: “…uzdam se u tvoju LJUBAV, ti si vjeran i SVET, blagoslovljen budi, Isuse, tvoje nježnosti dopiru do mene i ja ću živjeti” [2]; 366. “Ne daj da noge moje klonu. Brani me. Ti, Vjerni, Sveti, Isuse moj (“Dnevnici. 1979.-1981.”, br. 366, 4. rujna 1980.); u njegovo dopuštanje da bude razapet iz ljubavi: “Ti si Svet, beskrajan, presladak. I ti si razapet iz ljubavi prema meni” (“Diari. 1979-1981”, br. 231, 1. travnja 1980.); Carmen sa strašću traži: “Isuse moj, jedini Sveti, Jedini, gdje si?” (“Dnevnici. 1979-1981”, br. 267 15. svibnja 1980.); ona ga istinski osjeća svojim osloboditeljem: “Ti, osloboditelju, sveti, divni, svjetlo, živote, uskrsnuće mrtvih, pravedni i raspeti” (“Diari. 1979-1981”, br. 187, 16. veljače 1980.); on je taj u čije ime vodi svaku bitku: „U tvoje ime, Isuse, Isuse, suočavam se sa svakom bitkom. Ti si. Tvoje sveto ime. Dođi, Isuse” (“Dnevnici. 1979.-1981.”, br. 299, 23. lipnja 1980.).
To je ta svetost koju će Kauza koju je danas otvorila Madridska biskupija, u osobi nadbiskupa kardinala Carlosa Osora, imenovanjem biskupijskog suda koji će se njome baviti, morati dokumentirati svjedočanstvima i dokumentima, koji će se zatim poslati u Rim na službenu deklaraciju, kada sve bude spremno.
NEKI PODACI O NEOKATEKUMENSKOM PUTU
Zajednice: 21.066
Biskupije: 1.366
Župe 6.293
Države: 135
Sjemeništa Redemptoris Mater: 121
Bogoslova u SRM: 1.900
Prezbiteri formirani u SRM: 2.950
Obitelji u misiji: preko 2000, s oko 6500 djece.
1000 obitelji evangelizira u 212 Missio ad Gentes u 62 zemlje, zajedno sa svećenikom i nekim sestrama.
800 obitelji nalazi se u raznim zemljama kako bi ojačale lokalne zajednice, podupirući njihov Put vjere.
Preko 300 je obitelji koje s prezbiterom i mladićem čine evangelizacijski tim, odgovoran za naciju ili neka područja.
[1] Sveti Irenej, Adv. haereses, IV, 20,7.
[2] Documentos Carmen Hernández, svezak 32, bilješka od 21.10.1970.