POVIJEST

ŠTO JE NEOKATEKUMENSKI PUT?

---

TEOLOŠKO-KATEHETSKA SINTEZA MEĐU NAJSIROMAŠIJIMA

Neokatekumenski put rođen je 1964 g. u barakama Palomeras Altasa, u Madridu (Španjolska). Ambijent baraka bio je sastavljen od najnižeg sloja društva: cigana i quinquisa (nomadske etničke grupe), većinom nepismenih, skitnica, lopova, prostitutki, mladih kriminalaca, imigranata itd. U ovom okruženju klijalo je sjeme Neokatekumenskog puta. Među siromasima i marginaliziranima koji, po primanju navještaja Krista umrla i uskrsla, vide kako Duh Sveti podiže jedan proces kršćanske inicijacije prema modelu katekumenata prvotne Crkve.

Početkom šezdesetih godina, Francisco José Gómez Argüello (Kiko), španjolski slikar, dobitnik Nacionalne nagradu za slikarstvo 1959., nakon egzistencijalne krize, otkriva u patnji nevinih otajstvo Krista Raspetoga, prisutnog u posljednjima na ovoj zemlji. To iskustvo ga je potaklo da ostavi sve i, slijedeći korake Charlesa de Foucaulda, krene živjeti među tim siromasima u Palomeras Altasu.

U toj situaciji dobiva nadahnuće od Djevice Marije: „Potrebno je formirati kršćanske zajednice poput Svete Nazaretske Obitelji, koje će živjeti u poniznosti, jednostavnosti i zahvaljivanju: drugi je Krist“.

Carmen Hernández, također Španjolka, diplomirana kemičarka, formira se u Institutu „Misioneras de Cristo Jesús“. Diplomirala je teologiju kod dominikanaca iz Valencije i otkriva obnovu Drugog vatikanskog sabora preko liturgičara mons. Pedra Farnés Scherera.

Nakon dvije godine boravka u Izraelu u kontaktu sa živom tradicijom židovskog naroda i mjestima Svete zemlje, vraća se u Madrid s nadom da će osnovati misionarsku skupinu koja će evangelizirati rudare u Oruru (Bolivija), zahvaljujući tadašnjem nadbiskupu La Paza, mons. Jorge Manrique Hurtadu. Preko svoje sestre stupila je u kontakt s Kikom Argüellom u barakama Palomerasa, gdje je izgradila baraku uza zid jedne tvornice i počela je surađivati s njim.

---

PRVA ZAJEDNICA U BARAKAMA PALOMERAS ALTAS U MADRIDU

Kikov umjetnički temperament, njegovo egzistencijalno iskustvo, njegova formacija kao katehista u pokretu Cursillos i Carmenina revnost za evangelizaciju, njezina teološka priprema, njezino poznavanje Pashalnog otajstva i obnove Drugog vatikanskog sabora, unutar ambijenta najsiromašniji na zemlji, stvorili su ovaj „laboratorij“ gdje se ostvarila kerigmatska teološko-katehetska sinteza, koja je okosnica ovog procesa evangelizacije odraslih što je u biti Neokatekumenski put.

Tako se rodila prva zajednica utemeljena na tronogu: Riječ Božja-Liturgija-Zajednica, koja vodi bratskom zajedništvu i odrasloj vjeri.

Ovo novo katehetsko iskustvo, nastalo unutar procesa obnove koju je donio Drugi vatikanski sabor, prihvatio je na pozitivan način tadašnji nadbiskup Madrida, mons. Casimiro Morcillo, koji je ohrabrio inicijatore Puta da ga prošire po župama koje to zatraže. Ovo iskustvo se postupno širilo u nadbiskupiji Madrida, Zamori i drugim španjolskim biskupijama.

---

PUT DOLAZI U RIM

Nakon što je formirana prva zajednica među siromasima, neki župnici u Madridu pozvali su Kika i Carmen da to iskustvo prenesu u njihove župe, kao na primjer u Zamori, u međusobno vrlo različitim ambijentima. Kiko i Carmen dolaze u Rim uz pomoć mons. Dina Torreggianija, utemeljitelja Instituta slugu Crkve (Zajednica svećenika posvećenih pastoralnoj skrbi marginaliziranih, Cigana i migranata), za kojega je u tijeku proces beatifikacije.

Torreggiani je upoznao Kika i Carmen u Ávili (Španjolska), pohađajući kateheze koje su držali u župi Santiago, godine 1966.-67. Znao je vidjeti u iskustvu Kika i Carmen odgovor na potrebu evangelizacije najudaljenijih, pa ih je pozvao u Rim, kamo su oni otišli i pratio ih je jedan svećenik iz Seville.

Prije nego što su krenuli, sastali su se s tadašnjim nadbiskupom Madrida, mons. Casimirom Morcillom, koji je podržao Kika i Carmen u barakama i potaknuo ih je da se Put i dalje širi u glavnom gradu. Morcillo im je dao pismo preporuke za Papinog vikara u Rimu, kardinala Angela Dell´Acqua, i još jednu za kardinala iz Firenze, Ermenegilda Florit.

Kiko i Carmen stigli su u Rim u srpnju 1968. Nije puno prošlo i Torreggiani ih je odveo do Blažene Djevice Marije od Pompeja (Napoli) kako bi povjerili svoje poslanje Gospi od Pompeja, omiljenoj u narodu.

Don Dino ih je pratio da posjete neke župnike, kojima su objasnili što je Put i kako je započeo među najsiromašnijima u Madridu. Međutim, obnova Koncila još nije u potpunosti bila shvaćena i nisu ih primili. Tada je Kiko ponovno osjetio Božji poziv da se vrati živjeti među siromašnima u četvrti Borghetto Latino, na periferiji Rima, čekajući da mu Gospodin objavi svoju volju.

Kad su vidjeli Kika da živi u ovom degradiranom području Rima, nekoliko mladih bilo je duboko dirnuto njegovim iskustvom te su ga pozvali na kongres „bazičnih zajednica“ u gradu Nemi (mjesto blizu Rima).

Tamo, u učionici prepunoj mladih – većina njih slijedila je ljevičarsku ideologiju – tražili su da ispriča svoje svjedočanstvo. Nakon toga neki su pozvali Kika na misu koja je bila animirana s gitarama u kripti rimske župe Kanadskih mučenika. Upitan za njegovo mišljenje Kiko je rekao: „Crkva se ne obnavlja gitarama, već navještajem Kerigme i Pashalnog otajstva.“

Ubrzo nakon toga, Kiko je vodio ovu skupinu mladih na duhovnu obnovu, gdje se otvorila mogućnost da započnu kateheze Puta u njihovoj župi.

Tako je 2. studenog 1968. godine rođena prva neokatekumenska zajednica župe Kanadskih mučenika sa 70 osoba.

Put se nakon toga proširio u drugim župama te se ekipi sastavljenoj od Kika i Carmen pridružuje i o. Mario Pezzi.

---

PUT, PLOD DRUGOG VATIKANSKOG SABORA

Papa Pavao VI. 1974. godine, u audijenciji dodijeljenoj prvim neokatekumenskim zajednicama, prepoznao je Put kao plod Drugog Vatikanskog sabora: „Evo prvih plodova Koncila! Vi činite nakon krštenja ono što je prvotna Crkva radila prije: prije ili poslije, rekao bih, sporedno je. Činjenica je da vi smjerate na autentičnost, na puninu, na dosljednost, na iskrenost kršćanskog života. I to je velika zasluga, koja nas neizmjerno tješi (…) Koliko radosti i koliko nade nam pružate vašom prisutnošću i vašim djelovanjem!“.

Papa i nasljednici poticali su i priznavali Put kao plod i nadahnuće Duha Svetoga za pomoć Crkvi. To je učinio i Ivan Pavao I., koji je kao patrijarh Venecije primio Kika i Carmen kako bi započeo Put u svojoj biskupiji.

Sveti Ivan Pavao II. promicao je, jačao i dao doprinos razvoju ove kršćanske inicijacije odraslih, ohrabrujući nove načine misija i rada s duhovnim zvanjima kao što su: obitelji u poslanju i osnivanje biskupijskih misijskih sjemeništa „Redemptoris Mater“.

Godine 1990. sveti Ivan Pavao II. napisao je u pismu Ogniqualvolta: „Priznajem Neokatekumenski put kao itinerarij katoličke formacije valjane za društvo i za današnja vremena“ i „žarko želim da braća u biskupstvu vrednuju i pomažu – zajedno sa svojim prezbiterima – ovo djelo za novu evangelizaciju“.

---

PRVI MISIONARSKI PLODOVI SA SV. IVANOM PAVLOM II.

Kako se Neokatekumenski put počinje širiti kao put katoličke formacije i sazrijevanja u vjeri, pojavljuju se prvi plodovi i karizme evangelizacije tipične za ovu crkvenu stvarnost. Godine 1986. sveti Ivan Pavao II. radosno je prihvatio i poticao prvo sjemenište „Redemptoris Mater“ u Rimu.

Od Jubileja mladih 1984. godine i prvog Svjetskog dana mladih koji je 1986. sazvao sveti Ivan Pavao II., tisuće mladih s Neokatekumenskog puta prate Svetog Oca na tim susretima. Od tada, na svakom Svjetskom danu mladih, odgovorni Puta u narednim danima poslije susreta s Papom, održavaju susret za duhovna zvanja na kojem stotine mladića i djevojaka daju svoju raspoloživost za svećeništvo ili posvećeni život.

Godine 1988. u talijanskom gradu Porto San Giorgio sveti Ivan Pavao II. poslao je prvih 100 obitelji u evangelizaciju u razne dijelove svijeta.

Godine 1997. sv. Ivan Pavao II. poticao je nastanak Statuta Neokatekumenskog puta.

---

ODOBRENJE STATUTA S BENEDIKTOM XVI

Benedikt XVI. također je pratio, podržavao i ohrabrivao misijsko širenje Puta. Za vrijeme njegova pontifikata Papinsko vijeće za laike 2008. godine definitivno je odobrilo Statut. Sa svoje strane Kongregacija za nauk vjere dala je svoje doktrinalno odobrenje za Katehetski direktorij Puta 2010. godine.

---

NOVI POTICAJ OD PAPE FRANJE

„Zahvaljujem Gospodinu na radosti vaše vjere i na žaru vašeg kršćanskog svjedočanstva, hvala Bogu! (…) Zahvaljujem vam na svemu što činite u Crkvi i u svijetu“, rekao je papa Franjo u prvoj audijenciji s inicijatorima i braćom Puta 2014. godine.

Sadašnji Papa, u raznim prigodama, svečano je poslao obitelji u poslanje, prezbitere i nove missio ad gentes u razna dekristijanizirana područja svijeta.

6. ožujka 2015., na jednoj drugoj audijenciji s Putom, Papa se obratio inicijatorima i prisutnim članovima Puta ovim riječima: „Pozdravljam inicijatore Neokatekumenskog puta, Kika Argüella i Carmen Hernández, zajedno s ocem Mariom Pezzi; također im izražavam zahvalnost i ohrabrenje za sve ono što Put radi na dobrobit Crkve. Uvijek kažem da Neokatekumenski put čini veliko dobro Crkvi!“

---

PUT U DANAŠNJIM DANIMA

19. srpnja 2016. umrla je Carmen Hernández, inicijatorica Puta zajedno s Kikom Argüellom, i pokopana je u sjemeništu „Redemptoris Mater“ u Madridu. Kako je međunarodna ekipa bila nepotpuna, a na zahtjev Svete Stolice – kako je određeno Statutom Puta – godinu i pol kasnije, ekipi se pridružila i Španjolka María Ascensión Romero, koja je 25 godina bila itinerantica u Rusiji.

Neokatekumenski put je u službi biskupa i župnika kao itinerarij za ponovno otkrivanje krštenja i trajna formacija u vjeri, a predlaže se vjernicima koji žele oživjeti u svom životu bogatstvo kršćanske inicijacije.

Put – čiji se itinerarij živi u župama, u malim zajednicama sastavljenim od ljudi različite dobi i socijalnog statusa – postupno dovodi vjernike u intimnost s Isusom Kristom i oblikuje ih u aktivne subjekte u Crkvi i vjerodostojne svjedoke Radosne vijesti. Put je instrument za kršćansku inicijaciju odraslih koji se pripremaju primiti krštenje.

---

Datos del Camino Neocatecumenal

---

MEĐUNARODNA EKIPA

Međunarodnu ekipu odgovornih za Neokatekumenski put od 2018. godine čine: Kiko Argüello – odgovorni Puta, María Ascensión Romero i prezbiter o. Mario Pezzi. Od početaka puta godine 1964. pa do 2016. ekipu su sačinjavali Kiko Argüello i Carmen Hernández, koji su bili inicijatori, kao i O. Mario Pezzi. Nakon Carmenine smrti 19. srpnja 2016., a prema statutima Puta, ekipi se pridružila María Ascensión Romero. Ova ekipa je zadužena za provođenje Neokatekumenskog puta u cijelom svijetu u suradnji s ekipama itineranata u svakoj državi. Odgovornost i poslanje Ekipe je voditi ostvarenje Neokatekumenskog puta i jamčiti njegovu autentičnost; izvršavati ono poslanje koje je navedeno u Statutu; nastaviti sa savjetovanjima koja se smatraju prikladnima; održavati redovne odnose s dijecezanskim biskupima; kao i održavanje redovitih odnosa među kojima i sa Dikasterijem za laike, obitelj i život Svete Stolice.

---

BIOGRAFIJA

•  

•  

•  

•