OTKRIVANJE CHARLESA DE FOUCAULDA U ŠPILJAMA FARLETE
“Tamo sam proveo tri dana u jednoj špilji, špilji San Pancrazio, sam, bez jela, proučavajući Charlesa de Foucaulda , koji mi je pokazao način života u prisutnost Gospodnjoj”.
Kiko na godišnjoj konviveciji 2016./2017.
Prije nego što je krenuo na putovanje Europom i kako bi ga pripremio, otac Aguilar želio je odvesti Kika u pustinju Monegros, u Farlete (pokrajina Zaragoza) gdje su se nalazila Mala braća Charlesa de Foucaulda. Ovdje je Kiko mogao upoznati oca R. Voillaumea, utemeljitelja Male braće i čitati život Charlesa de Foucaulda koji je bio fasciniran, prije svega otkrićem skrivenog života Isusa i Nazaretske obitelji.
Zaklada Juan March dodijelila je dominikanskom teologu potporu za traženje dodirnih točaka između protestantske i katoličke umjetnosti, s obzirom na Drugi vatikanski sabor. Bio sam pozvan da idem s njim […] Prije nego što je krenuo na putovanje, budući da je dominikanski teolog poznavao Malu braću De Foucaulda, rekao mi je: “Kiko, prije nego što krenemo na ovo putovanje, koje će biti vrlo naporno, jer moramo proputovati mnoge nacije, želio bih te pozvati da odete u pustinju Los Monegros u Farleteu, u pokrajini Zaragoza” […]. Otišli smo i ostali na tjedan dana povlačenja, pripremajući se za put. U toj pustinji, koja je prekrasna, sa špiljama […]. Sjećam se da sam tri dana postio u “Grotta di San Pancrazio”. Tamo sam upoznao život Charlesa de Foucaulda, razgovarao s ocem Voillaumeom i jako me se dojmio skroviti život Nazaretske obitelji, velika ljubav Charlesa de Foucaulda prema Stvarnoj Kristovoj prisutnosti: U Tamanrassetu ( Alžir) proveo je sate sam u pustinji pred Presvetim.
K. Argüello, Kerigma. U barakama sa siromasima, San Paolo izdanja 2013., stranice 29-30
Kad je Kiko otišla u barake Palomeras Altas, krenulo je stopama Charlesa de Foucaulda u Kristovom skrovitom životu, bez ikakvog programa socijalne pomoći. Kiko pripovijeda: “Nisam išao tamo učiti te ljude čitati i pisati, niti pružati socijalnu pomoć ili čak propovijedati Evanđelje. Otišao sam tamo da stanem uz Isusa Krista. Charles de Foucauld dao mi je formulu kako živjeti među siromašnima kao siromah, u tišini. Taj je čovjek znao živjeti tihu prisutnost svjedočenja među siromasima. Njegov ideal bio je skrovit život kojim je Isus živio trideset godina u Nazaretu, bez ikakve riječi, među ljudima. To je bila duhovnost Charlesa de Foucaulda: živjeti u tišini među siromašnima. Foucauld mi je dao formulu za ostvarenje mog monaškog ideala: živjeti kao siromah među siromasima, dijeleći svoj dom, svoj posao i svoj život, ne tražeći od nikoga ništa i ne čineći ništa posebno. Nikad nisam razmišljao o izgradnji škole ili klinike ili bilo čega sličnog. Samo sam želio biti među njima i dijeliti njihovu stvarnost.”
Barake Palomeras Altas, Madrid 1964
Brat Charles proveo je mnoge sate kontemplativne molitve pred Svetohraništem i usnio je san:
“Vjerujem da je moja dužnost zadobiti vjerojatno mjesto Brda blaženstava, osigurati njegovo vlasništvo Crkvi, kasnije ga ustupiti franjevcima, te također nastojati izgraditi oltar na kojemu će se neprestano slaviti misa svakoga dan i gdje bi naš Gospodin bio prisutan u Svetohraništu…”
San blaženog Charlesa de Foucaulda ostvario se 2008. godine, kada je u međunarodnom centru Domus Galilaeae, smještenom na Brdu blaženstava (Korazim – Galileja), svečano otvorena kapela sa stalnom prisutnošću Svete Euharistije, danju i noću, za trajno klanjanje Presvetom na ovom mjestu. Mjesto koje se ogleda u Galilejskom jezeru i koje je uljepšano propovijedanjem Gospodnjim Govora na gori, snom Charlesa de Foucaulda i također originalnom arhitekturom, briljantnim djelom Kika Argüella