Ikonografija i vitraji
Slike na Neokatekumenskom Putu
Kiko Argüello je studirao umjetnost na Akademiji S. Fernando u Madridu. Godine 1959. primio je posebnu državnu nagradu u slikarstvu. Godine 1960. je zajedno s kiparom Coomontesom i umjetnikom stakla Muñoz de Pablosom osnivao grupu za istraživanje i razvoj sakralne umjetnosti “Gremio 62”. Organizirali su izložbe u Madridu (Narodna knjižnica) i predstavljali Španjolsku, pošto su bili za to imenovani od Ministarstva za odnose s kulturama, na Univerzalnoj izložbi sakralne umjetnosti u Royanu (Francuska) godine 1960. Kiko je također eksponirao neka od svojih djela u Nizozemskoj (Galerija “Nouvelles images”).
Otajstvena Kruna
Kiko je često ponovio kako će „samo nova estetika spasiti Crkvu“. Slike ove „otajstvene krune“ žele dotaknuti dubine duha vjernikâ, koji je promatraju. Žele pomoći čovjeku da se uzdigne k Bogu. Ove slike utječu na dušu kršćanina kao Preobraženje na apostole: na brdu Tabor oni vide sjaj božanskog svjetla i slušaju Božju riječ. Spomenute slike, nadasve u liturgiji, imaju neposredan učinak, čak i emotivan: žele pomoći vjernicima u duhovnom preobraženju. Sv. Ivan Damaščanski, branitelj ikona za vrijeme ikonoklastičkog bijesa, koji je od pape Leona XIII. nazvan učiteljem Crkve, rekao je: „Vidio sam ljudsku sliku Boga i moja duša je bila spašena“.
Neka vam Sveto Lice Kristovo pomogne da budete svjedoci njegove ljubavi.
Kiko Argüello.
Arhitektura
Arhitektura na Neokatekumenskom Putu
Crkva je tijekom povijesti uvijek imala pred očima vezu između ljepote i evangelizacije te je bila najznačajnija čuvarica ljepote. Sve odražava Kristovu ljepotu i ljepotu bratskog zajedništva. Evangelizacija slavenskih naroda se velikim dijelom zbila zahvaljujući ljepoti liturgije, ikonâ i pjesamâ. Tek u posljednje vrijeme čini se da je, čak unutar Crkve, prevladala „funkcionalna“ vizija koja reducira prostore, gdje se zajednica okuplja, na jednostavne dvorane za susrete.
Ipak, danas je više nego ikada potrebno i hitno obnoviti strukture Crkve. Odgovor na „globalno selo“, velike gradove i monokulturu je župa koja treba postati „nebesko selo“: više human socijalni model, sposoban otvoriti prostor novoj civilizaciji ljubavi; euharistijski zbor koji stavlja u prvi red aktivno sudjelovanje vjernikâ; stvarnost „zajednice zajednicâ“, s katekumenijem izrađenim od prelijepih liturgijskih dvorana za slavlje u malim zajednicama.
Na 5 kontinenata mogu se naći djela koja je Kiko projektirao na liniji nove estetike: sjemeništa Redemptoris Mater, nove župe, katekumeniji, dvorane za zajednička slavlja, itd.
Kiparstvo
Kiparstvo na Neokatekumenskom Putu
Dostojevski je zapisao: „Ljepota će spasiti svijet“. Ljepota je transcendental bitka, zajedno s dobrom i istinom… Ljepota stvara u nama ugodu, uzrokuje nekakvu emociju. Tako je Bog, na neki način, stvorio prirodu. Onaj koji je stvorio prirodu načinio ju je lijepom kako bismo u njoj uživali.
Užitak je u odnosu s ljubavlju. I zanimljivo je bilo za mene kao slikara kad sam studirao zakonitosti harmonije: sve u prirodi je u odnosu i u službi ljepote. Nije sve ljepota, na neki način, no zakonitosti harmonije su u vezi s materijom, formom… Zanimljivo je da je znanost, koja se bavi odnosima, matematika; evo zašto je u harmoniji cijela vrsta jednadžbi, koje su matematičke naravi. Već je s obzirom na umjetnost Platon govorio o geometriji stvorenja i matematici. U umjetnosti, bilo da se radi o slikarstvu, kiparstvu, glazbi ili poeziji, sve je u odnosu, to su harmonijski odnosi.
Ovaj matematički odnos koji postoji u harmoniji postoji i u vremenu, postoji u glazbi. Glazba je prevažna jer nas poučava ljepoti u vremenu. Svaka nota vrjednuje drugu notu u vremenu, u slikarstvu svaka vrijednost materijala, svaka glatkoća, svaki nacrt vrjednuje drugog. Recimo, Beethovenova simfonija započinje disonancom. To je fantastično. U vremenu, kako bi se dala vrijednost vremenu… Da ne govorim o poeziji, riječima ili također o kiparstvu. Recimo Henry Moore, engleski kipar, je proučavao ljudske kosti i vidio je da čovjekove kosti… Femuralna šupljina je savršena. Ova šupljina je savršena što se tiče zglobne funkcije i istovremeno je vrhunski estetična. Jako teško je napraviti estetičnu, lijepu krivulju. Krivulja tuljanovog vrata je predivna… Nije bilo kakva krivulja estetična. Moore uzima te šupljine, proučava ih te napravi krivuljastu skulpturu, jer jednoj krivulji određene vrste odgovara druga izbočina druge vrste, kako bi bila estetična, jer je sve u međusobnom odnosu.
Možemo, dakle, reći da u estetici postoji duboka tajna koja je ljubav.
Kiko je projektirao mnoge liturgijske predmete; kaleže, plitice, kadionice, korice za Bibliju, ukrase…, i skulpture: skulpturni kompleks Govor na Gori, Ivan Pavao II, Isus Krist raspeti, košute, itd.
Knjige
Notas biográficas – Carmen Hernández
Comprar
U ovim biografskim bilješkama vidjet ćete iznimnu ženu, prevažnu za Crkvu, zaljubljen u u Krista, Sveto Pismo i Euharistiju. Imala je jasnu spoznaju činjenice da je poslanje koje joj je Bog dao bilo da me podupre, da me brani i ispravlja za dobro Neokatekumenskog puta. Zahvaljujem Bogu za Carmen koja mi je uvijek govorila istinu, neprestano. Bila je duboka žena, autentična i slobodna u odnosu sa svima.Bila je jako inteligentna. Ljubila je Krista i Crkvu i Papu iznad svega. Iz ljubavi prema Crkvi i braći ostala je zajedno sa mnom pedeset godina, iako joj je to ponekad bilo teško. Carmen je bi lo jedino važno da vrši volju Božju i vid jela je volja Božja bila da bude uz mene u ovoj kršćanskoj inicijaciji, a to je Neokatekumenski p ut. Vjerujemo da je Carmen s Gospodinom, već je na gozbi. Ove biografske bilješke nisu samo za braću s Puta, nego za za cijelu Crkvu, kako bi se upoznalo izvanredn u žen u, koja je živjela vjeru na herojski način. Carmen Hernández! (Kiko Argüello).
Izdan je prvi službeni životopis Carmen Hernández. Povodom pete obljetnice smrti Carmen Hernández, 19. srpnja 2021. izdan je njezin prvi službeni životopis, djelo profesora i doktora filozofije Aquilina Cayuele. Životopis izdaje Biblioteca de Autores Cristianos (BAC).
Kerigma. u barakama sa siromasima
Kupiti
»Htio sam napisati ovu malenu knjigu po nagovoru kardinala Cañizaresa koji je smatrao važnim da kažem nešto o onome što je Gospodin učinio s nama u barakama, sa siromasima, te da objavim jednu kerigmu koja bi, iznad svega zbog svojih sadržaja i antropologije, mogla pomoći Sinodi o novoj evangelizaciji«. Kiko Argüello.
Kardinal Cañizares: «ova knjiga je istinski Božji dar, koja nas hrabri i potiče u vjeri, raspršuje bojazni strahove, i ispunja nas hrabrošću».
Kardinal Schönborn: «U ovoj katehezi sažet je, na zadivljujući način navještaj Evanđelja».
Bilješke 1988.-2014.
Kupiti
»Gotovo 30 godina povremeno, nepravilno i bez ikakve posebne nakane pišem u svoju bilježnicu neke misli, razmišljanja, izreke, sjećanja, razmatranja, bilješke, i molitve koje je u meni pobudilo poslanje evangelizacije i kateheza na koje me je Crkva pozvala zajedno s Carmenom Hernández i s ocem Mariom Pezzijem. Budu li ove bilješke nekome pomogle, blagoslovljen bio Gospodin«.
»Knjiga je sastavljena od malih književnih fragmenata koji se mogu čitati bez povezanosti među njima. To su promišljanja koja polaze od jednog događaja, jedne konvivencije ili susreta; to su duhovni zazivi navještaja ili prokazivanja; poticaji ili pozivi na nadu u kojima se čitatelj osjeća uključen: ponekad su to odvažna povjeravanja koja proistječu iz autorove duše; drugi su neke vrste himana ili psalama, goruće prošnje i odjekujućeg zahvaljivanja Bogu. Preko podataka koje sadrže kratki tekstovi može se na određen način slijediti povijesna nit od godine 1988. do 2014. Povezuje ih povijest vjere autora i Neokatekumenskog puta, više nego određeni tematski razvoj: raspršeni po tekstovima izviru mnogi sadržaji ove određene karizme. Povijest je to puna radosti i trpljenja; na površinu izlazi borba autora kako bi vjerno vodio naprijed zadaću koju mu je Bog povjerio«. († Mons. Ricardo Blázquez Pérez, Kardinal Nadbiskup Valladolida).
Dnevnici 1979.-1981.
Kupiti
„Pada kiša, ali zora mirno sviće. Isuse, iznenađena sam. Hvala. Trpljenje je unijelo milosrđe u moje srce. Hvala ti, Isuse. Mir, radost…“. Carmen Hernández, Dnevnici – 1979.-1981., Valle de los Caídos – Madrid, 27. siječnja 1979.
„Pedeset godina bez trenutka odmora: putovanja, skrutiniji, posjete brojnim zajednicama u Madridu, Zamori, Barceloni, Parizu, Rimu, Firenci, Ivrei… Slušajući i opet slušajući svakog brata, njegov život, njegovo trpljenje, njegovu povijest, rasvjetljujući je svjetlom vjere, slavnim križem Našega Gospodina Isusa. Mislim da imate pravo upoznati srce Carmen, njezinu ogromnu ljubav za Isusa Krista. Neprestano je govorila: „Isuse moj, ljubim Te, ljubim Te. Dođi, dođi, pomozi mi“ (Kiko Argüello).
Neokatekumenski Put
Riječi Papa: sv. Pavla VI, sv. Ivana Pavla II, Benedikta XVI i Franje.
Prvi apostoli, male evangelizacijske ekipe, putovali su po sinagogama navješćujući Radosnu vijest: Bog je uskrisio slugu svoga Isusa, onoga kojeg smo mi zanijekali, tražeći milost za jednog ubojicu (Barabu); On je umro bez da se odupire, ne opirući se zlu, ljubeći svoje neprijatelje i opraštajući im („Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine“); On je prikazao zlo koje su mu nanijeli – mučeništvo križa – kao dokaz da je njegova ljubav veća od smrti, ne prestajući ljubiti ih čak kad su mu oduzeli život: Bog ga je uskrisio od mrtvih i danas je živ, kako bi oprostio bilo koji grijeh, bilo koji zloćin.
„Naše vrijeme ima potrebu da se ponovno započne graditi Crkva, skoro kao da se psihološki i pastoralno započne iznova, da se od početka regenerira, da tako kažem”. Pavao VI., Audijencija, srijeda, 4. kolovoza 1976.
Pjesme Neokatekumenskog Puta
Pjesmarica je recenzirana sa strane Biskupijskog Neokatekumenskog Centra u Rimu i Madridu, objavljena na raznim jezicima i u različitim bojama, kako bi se razlikovale pojedine etape na Putu. Kantori bi trebali znati odabrati pjesme na temelju etape Puta, na kojoj se nalazi njihova zajednica i čekati da im njihovi katehisti predaju pjesme raznih konvivencija i prijelaza Puta. Na taj način braća mogu bolje razumjeti smisao pojedinih pjesama.
Orkestar
Simfonijski orkestar Neokatekumenskog puta bio je ustanovljen na službu Neokatekumenskom putu u evangelizaciji preko glazbe.
