Nakon navještaja kerigme u župi se rađaju zajednice, braća koja žive ovu kršćansku inicijaciju. Postupno se među njima počinju pojavljivati znakovi vjere, ljubavi prema neprijatelju. Ovo „moralno čudo“ poziva i udaljene susretu s Isusom Kristom. I kršćanska zajednica će donijeti Božju Ljubav svim ljudima.
Vi ne vršite samo vaše poslanje samim tim što jeste, u poticaju prema otkrivanju i ponovnog zadobivanja autentičnih, istinskih i stvarnih kršćanskih vrjednota, koje bi inače mogle ostati gotovo sakrivene i uspavane, i gotovo na neki način razvodnjene u životu svakidašnjice. Ne! Vi ih stavljate na vidjelo, ističete ih, dajete im uistinu uzorni moralni sjaj, upravo zato što, na taj način, s takvim kršćanskim duhom, vi živite ovu neokatekumensku zajednicu.
Kakvu li nam radost i kakvu nadu dajete s vašom nazočnošću i vašom djelatnošću! Znamo da se vi u vašim zajednicama svi skupa zalažete kako biste shvatili i razvijali bogatstva vašega krštenja i posljedice vaše pripadnosti Kristu…
Živjeti i promicati ovu obnovu jest, kako vi kažete, jedan oblik „pokrsnog katekumenata”, koji će u današnjim kršćanskim zajednicama moći obnoviti one učinke zrelosti i produbljivanja kakvi su se u prvotnoj Crkvi ostvarivali u razdoblju priprave na krštenje…
Vi to stavljate poslije. Prije ili poslije, rekao bih, sporedno je. Činjenica je da vi ciljate na autentičnost, na puninu, na dosljednost, na iskrenost kršćanskog života. A to je golema zasluga koja nas, ponavljam, uvelike tješi…
Sv. Pavao VI., 8. svibnja 1974.
Praksa i norma Crkve uveli su sveti običaj da se krštenje podjeljuje novorođenoj djeci, dopuštajući da sam obred krštenja liturgijski uključi i pripravu, koja je u prvim vremenima, kada je društvo bilo duboko pogansko, prethodila krštenju, a zvala se katekumenat. Ali u današnjem društvenom ambijentu, ova metoda mora biti upotpunjena poukom, inicijacijom u način života vlastiti kršćaninu, nakon krštenja. Riječ je o praćenju u vjeri, o konkretnom vježbanju u kršćanskoj vjernosti, o stvarnom uključivanju u zajednicu vjernika, to jest Crkvu…
Evo, dakle, ponovnog rođenja riječi “katekumenat” koji zacijelo ne želi oslabiti ni umanjiti važnost sadašnje krsne crkvene službe nego je želi primijeniti postupnom i intenzivnom metodom evangelizacije koja podsjeća i na neki način obnavlja katekumenat drugih vremena. Onaj koji je bio kršten mora shvatiti, nanovo razmisliti, cijeniti i povlađivati neprocjenjivu sreću primljenog sakramenta.
Sv. Pavao VI., 12. siječnja 1977.