Carmen Hernández

24. Studenog 1930., † Madrid, 19. Srpnja 2016

Carmen je, zajedno s Kikom, bila inicijatorica Puta. Rođena je u Ólvegi (Soria, Španjolska) 24. studenoga 1930. Bila je peta od devetero braće – četiri brata i pet sestara – i djetinjstvo je živjela u Tudeli (Navarra, Španjolska).

U Tudeli je studirala u Družbi Marijinoj (Compañía de María) i imala kontakte s Družbom Isusovom. Pod utjecajem misionarskog duha svetog Franje Ksaverskog, od malih nogu osjećala je zvanje za misije u Indiji. Po volji svog oca, 1948. godine počela je studirati kemiju u Madridu, gdje je diplomirala s najvišim ocjenama 1954. godine.

Jedno vrijeme radi s ocem u prehrambenoj industriji u tvornici koju je obitelj imala u Andújaru (Jaén), no odlučuje ostaviti posao kako bi se preselila u Javier, gdje ulazi u novi misionarski institut: Misionarke Krista Isusa. Nakon novicijata, studira teologiju u kući za teološku formaciju redovnika u Valenciji. 1960. godine određena je za odlazak u Indiju. Za ovo poslanje morala se pripremiti u Londonu (u to je vrijeme ta azijska zemlja pripadala Commonwealthu), gdje je ostala godinu dana. U to vrijeme došlo je do promjene smjera u Misionarkama Krista Isusa koja im je ograničila otvorenost za misije, što je bio razlog da se Carmen vraća iz Londona u Barcelonu. Tamo je upoznala P. Pedra Farnésa Scherera koji je malo prije II. Vatikanskog sabora završio studije u Liturgijskom institutu u Parizu,te je kasnije aktivno sudjelovao u Consiliumu koji je radio ostvarenju liturgijske obnove koju je pripremio Drugi vatikanski koncil.

U svojim predavanjima P. Farnés je objašnjavao je i iznosio pashalne izvore euharistije kao i obnovljenu ekleziologiju koja je Crkvu prikazivala kao svjetlo naroda. Carmenin živi kontakt s autorima ove koncilske obnove imao je veliki utjecaj na kasnije formiranje kateheza Neokatekumenskog puta.

Od polovice 1963. godine do polovice 1964. godine Carmen boravi u Svetoj zemlji. s Biblijom upoznajući sveta mjesta. Po povratku u Madrid, počela je raditi u barakama na periferiji, razmišljajući o odlasku u Boliviju kao misionarka s drugim laicima koji žive u celibatu. Međutim, tamo upoznaje Kika Argüella, koji je živio u barakama Palomeras Altas, i odlučuje ostati u istom području. Usred siromašnih, oboje su otkrili snagu Pashalnog otajstva i propovijedanja Kerigme (Radosne vijesti Krista umrloga i uskrsloga) i oboje svjedoče nastanku prve zajednice. Zahvaljujući činjenici da je tadašnji madridski nadbiskup mons. Casimiro Morcillo odobrio ovu novu stvarnost, Carmen nastavlja surađivati s Kikom dovodeći ovo djelo obnove Crkve u župe – prvo u Madrid, zatim u Rim, a odatle i u druge gradove i nacije.

Carmen Hernández preminula je 19. srpnja 2016. u Madridu. Na njezinom sprovodu, koje je predsjedao madridski nadbiskup kardinal Carlos Osoro Sierra, na kojem je prisustvovalo tisuće i tisuće ljudi, o. Mario Pezzi naglasio činjenicu da je „prvi put u povijesti“, Put kao „crkvena stvarnost, osnovana od jednog muškarca i jedne žene koji su zajedno surađivali više od 50 godina“. Uz to, Papa je poslao poruku u kojoj je rekao da je primio vijest o Carmeninoj smrti „s osjećajem ganuća“ i primijetio u njoj „veliko iskustvo obilježeno njezinom ljubavlju prema Isusu i velikom misionarskom revnošću“. „Zahvaljujem Gospodinu na svjedočanstvu ove žene, potaknute iskrenom ljubavlju za Crkvu, koja je istrošila svoj život naviještajući Radosnu vijest na svakom mjestu, također i onima najudaljenijima, ne zaboravljajući ljude na marginama društva”, napisao je papa Franjo.